Bog nije velik (eng. God Is Not Great), knjiga je Christophera Hitchensa iz 2007. u kojoj kritizira religiju. U Ujedinjenom Kraljevstvu objavio ju je Atlantic Books pod naslovom Bog nije velik: Slučaj protiv religije.
U njoj Hitchens tvrdi da je organizirana religija "nasilna, iracionalna, u vezi s rasizmom, tribalizmom i fanatizmom, obavijena neznanjem i neprijateljski raspoložena prema slobodnom mišljenju, prezriva prema ženama i prinudna prema djeci" te sektaška, i da bi shodno tomu "morala imati puno toga na svojoj savjesti". Svoje stavove argumentira kombinacijom osobnih priča, dokumentiranim povijesnim anegdotama i kritičkom analizom vjerskih tekstova. U svojim se komentarima fokusira uglavnom na abrahamske religije iako se dotiče ostalih religija poput hinduizma i budizma.
Sadržaj Poglavlje prvo: Blago rečeno Hitchens piše da je u dobi od devet godina počeo propitivati poučavanja svoga biblijskog učitelja i počeo uočavati kritične manjkavosti u apologetičkim argumentima, posebice u argumentu iz dizajna.Hitchens 2007., str. 3. Nastavlja o tome da je raspravljao s ljudima koji su postali ateisti, napisavši da su neki od njih bili oni koji nikad nisu vjerovali, dok su drugi pak zasebno odbacili religijske tradicije. Također iznosi da će ateisti, koji se međusobno ne slažu, naposljetku stati jedan uz drugoga o tome što određeni dokaz najsnažnije podupire.Hitchens 2007., str. 5. Ukratko raspravlja o tome zašto su ljudska bića sklona biti "vjernici" i tvrdi da će religija ostati ukopana u ljudsku svijest dokle god ljudska bića ne nadiđu svoje primitivne strahove, a naročito onaj o svojoj smrtnosti. Završava izjavom da ne bi želio iskorijeniti religiju ako će ga vjerni "pustiti na miru," no oni su naposljetku nesposobni to učiniti.Hitchens 2007., str. 13.
Poglavlje drugo: Religija ubija U ovom poglavlju Hitchens postavlja hipotetsko pitanje koje je njemu u jednom razgovoru postavio radijski voditelj Dennis Prager: da je sâm u nepoznatu gradu po noći i da mu se skupina stranaca počne približavati, bi li se osjećao sigurnije ili manje sigurno ako bi znao da su ti ljudi upravo došli s molitvenog susreta? Hitchens odgovara,
On daje detaljne opise napetih društvenih i političkih situacija u ovim gradovima koje je osobno iskusio i pripisuje ih religiji. Stoga "ne nalazi to razboritim pravilom u traženju pomoći nakon što se molitveni susret svršio."Hitchens 2007., str. 28.
Raspravlja zatim o fetvi iz 1989. koju je protiv pisca i prijatelja Salmana Rushdiea izdao ajatolah Homeini zbog sadržaja njegove knjige Sotonskih stihova. Zatim prelazi na kritiku nekoliko javnih ličnosti koji su krivicu zbog incidenta svalili na samog Rushdiea. Također piše o događajima koji su uslijedili poslije napada od 11. rujna 2001., opisujući kako je religija, a pogotovo velike religijske ličnosti, dopustila da se stvari "pogoršaju u razdoblju između uklanjanja talibana i svrgavanja Saddama Husseina".Hitchens 2007., str. 31.
Poglavlje treće: Kratka digresija o svinji, ili zašto nebesa mrze šunku Hitchens raspravlja o zabrani jedenja svinja (Hitchens je naziva "porkofobija") u judaizmu, koju također prihvaća islam.Hitchens 2007., str. 37-41. Piše da ovaj propis nije samo biblijski ili dijetetski. On izvješćuje da dan danas muslimanski revnosnici zahtijevaju da se Tri praščića, Miss Piggy, Praščić iz Winnieja Pooha i ostali tradicionalni kućni ljubimci i likovi "uklone od nevina pogleda njihove djece."Hitchens 2007., str. 41. Predlaže da se zabrana protiv svinjetine prisutna u semitskim religijama možda zasniva na propisu ljudskog žrtvovanja koji je proširen na svinje zbog sličnosti u izgledu i okusu između svinjskog i čovječjeg mesa.Hitchens, str. 40: "Porkofobija - i porkofilija - stoga vjerojatno potječu iz mračnog doba ljudskog žrtvovanja pa čak i kanibalizma o čemu 'sveti tekstovi' govore više od puke naznake."
Poglavlje četvrto: Bilješka o zdravlju, po koje religija može biti rizična U ovom poglavlju Hitchens objašnjava kako neke religije mogu biti neprijateljske u liječenju bolesti. On piše da su mnogi muslimani gledali na cjepivo protiv poliomijelitisa kao na zavjeru i tako omogućili širenje poliomijelitisa.Hitchens 2007., str. 44.-45. Zatim nastavlja raspravljati o odgovoru Katoličke crkve na širenje HIV-a u Africi, koja je ljudima govorila da su kondomi neučinkoviti što je, kako tvrdi, doprinijelo povećanju smrtnosti.Hitchens 2007., str. 45.-46. Primjećuje navodeći primjere da neki u katoličkim, a i u muslimanskim zajednicama iracionalno vjeruju da su HIV i HPV kazna za seksualni grijeh, pogotovo homoseksualnost.Hitchens 2007., str. 49. Religijske vođe opisuje kao "vjerske iscjelitelje" i uvjerava da su oni neprijateljski nastrojeni prema medicini, jer ona neizbježno potkopava njihove pozicije moći.Hitchens 2007., str. 47.
Zatim kritizira židovski obred obrezivanja u kojem bi morao "uzeti dječački penis u svoju ruku, obrezati prepucij i dovršiti djelo stavljajući njegov penis u svoja usta, isisavajući prepucij i ispljunuvši amputirani ostatak zajedno s krvlju i slinom", te denuncira tradicionalnu afričku praksu sakaćenja ženskih genitalija. Poglavlje zaključuje pisanjem o religijskoj "želji za zataškavanjem", za smrću u obliku dana apokalipse.
Poglavlje peto: Religijske metafizičke tvrdnje su lažne Hitchens počinje ovo poglavlje pisanjem o tome da je čvrsta vjera koja se mogla suprotstaviti svakom obliku razuma davno nestala. On uspoređuje popularno znanje o svijetu iz vremena Tome Akvinskoga s onime što danas znamo o svijetu. Rabi Laplaceov primjer: "nemam potrebe za tom hipotezom (o Bogu)",Hitchens 2007., str. 66-67. da dokaže da nam Bog više ne treba za objašnjenje pojava u našoj okolini. On tvrdi da religija postaje zastarjela kao objašnjenje kada postane izborna ili jedna među mnogim različitim vjerovanjima. Zaključuje tvrdnjom da skok vjere nije tek jedan skok. To je skok koji se opetovano čini, i skok koji postaje sve teže učiniti što ga se više čini. Ovo je razlog zašto sada mnogi religiozni ljudi osjećaju potrebu da se odmaknu od puke vjere i navedu dokaz za svoja vjerovanja.
Poglavlje šesto: Argumenti iz dizajna U ovom poglavlju Hitchens piše o tome da se abrahamske religije rabe zato da se ljude učini takvima da se osjećaju poput poniznih grešnika, potičući nisko samopoštovanje, a istovremeno ih navodeći da vjeruju da njihov stvoritelj iskreno brine o njima, napuhujući tako njihov osjećaj važnosti. On tvrdi da je praznovjerje do određene granice "prirodna prednost" zato što se pojavila mnogo stoljeća prije doba ljudskog razuma i znanstvenog shvaćanja, te raspravlja o nekoliko takvih primjera kao i o takozvanim čudima.
Analizira zatim argumente iz dizajna rabeći primjere kao što je propadanje čovječjeg tijela u starosti kao znak lošeg dizajna. Da je evolucija, piše on, krenula tek neznatno drugačijim smjerom, ne bi bilo apsolutno nikakvog jamstva da bi organizmi tek neznatno slični nama ikada postojali.
Poglavlje sedmo: Noćna mora Starog zavjeta U ovom poglavlju Hitchens popisuje anakronizme i nedosljednosti u Starom zavjetu, te piše da se mnogi "jezivi, poremećeni događaji [...] nikad nisu zbili."Hitchens 2007., str. 102. On piše da je Petoknjižje "jedna loše sklepana fikcija, povezana u cjelinu dugo nakon samih nedogađaja koje i ne uspijeva opisati uvjerljivo ili čak prihvatljivo."Hitchens 2007., str. 104. On ističe, primjerice, da kada Mojsije naređuje roditeljima da kamenuju svoju djecu do smrti zbog nediscipline (navodeći Ponovljeni zakonVjerojatno referencija na Ponovljeni zakon 21:18-21 : "Ako tko imadne opaka i nepokorna sina [...] neka ga njegovi sugrađani kamenjem zasiplju dok ne pogine.") to je vjerojatno kršenje najmanje jedne od samih zapovijedi koje je Mojsije dobio od Boga. On primjećuje da Mojsije "opetovano iznosi dementne objave ('Onaj tko je ranjen kamenjem ili je dao uškopiti se, neće ući u savez s Gospodinom')."Hitchens 2007., str. 106.
Poglavlje osmo: "Novi" zavjet nadmašuje zlo onog "Starog" Hitchens prvo povezuje Izaijinu knjigu u Starom zavjetu s njezinim predskazanjem da će "djevica začeti i roditi sina" (Izaija 7:14), ističući mjesto gdje se priče primiču, Stari zavjet Novomu. Uspoređujući Zavjete, on smatra da je Novi zavjet "također grubo sklepano djelo, spojeno zajedno dugo nakon navodnih događaja u njemu, te prepun improviziranih pokušaja da se stvari naposljetku zgodno uklope." On ističe da iako je H. L. Mencken smatrao neke novozavjetne događaje povijesno dokazivima, Mencken je držao da "većina njih [...] pokazuje nepogrješive znakove da se nad njima naknadno interveniralo."Citirano u Hitchens 2007., str. 109-110.
Hitchens također ocrtava netočnosti Lukina pokušaja triangulacije triju svjetskih događaja u vremenu Isusova rođenja (naredbu cara Augusta o popisu stanovništva čitavog rimskog svijeta, vladavinu kralja Heroda u Judeji i Kvirinija kao upravitelja Sirije i njegov znameniti popis stanovništva). On nadalje povezuje činjenicu da ne postoji zapis nijednog rimskog povjesničara o bilo kakvu Augustovu popisu stanovništva i da je, premda "židovski kroničar Josip spominje jedan koji se zbio bez tegobna zahtjeva da se ljudi vrate u mjesta svoga rođenja", on bio poduzet "šest godina poslije pretpostavljena Isusova rođenja." K tomu Hitchens bilježi da je Herod umro 4. pr. Kr. i da Kvirinije nije bio upravitelj Sirije tijekom njegove službe.
Hitchens označava Pasiju kao "sapunicu o Isusovoj smrti [...] koju je producirao australski fašist i glumator nazvan Mel Gibson", koji "pristaje uz ćaknutu i raskolničku katoličku sektu" (misleći na katolički tradicionalizam). Prema Hitchensovu pogledu, film pokušava neumorno okriviti židove za Isusovu smrt. Hitchens tvrdi da Gibson uopće nije shvatio da četiri evanđelja nisu povijesni zapisi, te da ona imaju mnogostruke autore, a sva su napisana mnogo desetljeća poslije razapinjanja i, štoviše, ona se ne slažu ni oko čega "važnoga" (npr. djevičanskog rođenja i Isusova rodoslovlja). On navodi mnoga proturječja u ovom području.Hitchens 2007., str. 110-112.
Tvrdi da mnoga "proturječja i nepismenosti" Novog zavjeta, premda detaljno analizirana u ostalim knjigama, nikad nisu objašnjena drugačije osim kao "metafora" i "Krist vjere." On tvrdi da je "slabost" Biblije rezultat činjenice da su sve donedavno kršćani suočeni s argumentima protiv logike ili činjeničnosti Biblije "mogli jednostavno spaliti ili ušutkati svakoga tko je postavljao neugodna pitanja."Hitchens 2007., str. 115)
Hitchens ističe problematične implikacije proklamacije u Svetom pismu da "onaj tko je među vama bez grijeha, neka prvi baci kamen" s obzirom na praktično zakonodavstvo retributivne pravde: "ako bi samo bezgrješnici imali pravo kazniti, kako bi nesavršeno društvo moglo ikada odrediti kako će progoniti počinitelje?" Od žene koju je Isus spasio od kamenovanja (koja je bila optužena za preljub), pisac tvrdi da joj Isus stoga oprašta zbog pukog seksualnog promiskuiteta, i, ako je to zaista slučaj, da je lekcija otada potpuno krivo shvaćena.Hitchens 2007, str. 121. Zatvarajući poglavlje,Hitchens 2007,, str. 122. on predlaže da zagovornici religije imaju samo vjeru na koju semogu osloniti, ništa drugo, i poziva ih da "budu dovoljno hrabri" da to i priznaju.
Poglavlje deveto: Kuran je posuđen iz židovskih i kršćanskih mitova Deveto poglavlje analizira islam i istražuje podrijetlo njegove svete knjige Kurana. Hitchens tvrdi da nema dokaza za bilo koju "čudesnu" tvrdnju o Muhamedu i da podrijetlo Kurana nije bilo nadnaravno. Hitchens pokazuje da su religiju fabricirali Muhamed i njegovi sljedbenici i da je posuđena iz ostalih religijskih tekstova, a hadit je preuzet od općih maksima i izreka koje su se u to doba razvile širom Arabije i Perzije. Hitchens također identificira sličnosti između islama i kršćanstva, a također identificira plagijate židovske vjere.
Poglavlje deseto: Neukus čuda i propast pakla