Vlatko Majić (Vitina kod Ljubuškog, 1956. – Zadar, 20. studenog 2025.Elvis Šmit, Vlatko Majić (1956. – 2025.), Radio Pag, objavljeno 20. studenog 2025., pristupljeno 20. studenog 2025.) bio je hrvatski književnik. Profesor hrvatskog jezika i književnosti, radio u srednjoj i osnovnoj školi u Zagrebu, Pagu i Zadru, a bio je ravnatelj Gradske knjižnice Pag. Piše poeziju, prozu, igrokaze i književnokritičke tekstove. Pjesme su mu prevođene na talijanski, engleski, njemački, francuski, albanski i slovenski jezik.
Nagrađivan za poeziju i prozu, te je zastupljen u čitankama i antologijama u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Član je Matice hrvatske, Udruge dragovoljaca domovinskog rata, Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne u Mostaru i Društva hrvatskih književnika u Zagrebu.
Dosad objavio sljedeće knjige:
Glazba češlja, pjesme, Svjetlost, Sarajevo, 1982., republička nagrada na Trebinjskim večerima poezije, 1982. Pjevač pod zemljom, pjesme, RKND, Rijeka, 1987., godišnja nagrada RKND Kairos, pjesme, Školske novine, Zagreb, 1989. Jezičak, pjesme, RKND, Rijeka, 1991. Najviše je plave boje, pjesme za djecu, Naša djeca, Zagreb, 1992. Kad srce brodi/Che navighi il cuore, pjesn.-graf. mapa s ak. slikarom Josipom Martinkom, Zagreb, 1992., nagrada Alpe-Adria, Treviso, 1993. Vrijeme soli, pjesme/proza, Ognjište, Senj, 1996. Krila nad vodom, pjesme, Gradska knjižnica, Zadar, 2006. Kad srce brodi/Che navighi il cuore, pjesn.-graf. mapa, prepjev na tal. jezik Joja Ricov, 2. izmijenjeno izdanje, Znanstvena knjižnica, Zadar, 2017. Obeščašćivač, kaočasopis, Ogranak Matice hrvatske u Pagu; Znanstvena knjižnica, Zadar, 2017. Vinožito, izabrane pjesme, Das Wort, Slavonski Brod; Društvo hrvatskih književnika HB, Mostar, 2020., nagrada Terra Tolis, Orašje, 2021.
Izvori
Kategorija:Hrvatski književnici Kategorija:Životopisi, Ljubuški Kategorija:Hrvatski pjesnici