Neoliberalizam je pojam koji se koristi za opisivanje ponovnog oživljavanja u 20. stoljeću ideja 19. stoljeća proisteklih iz ideja ekonomskog liberalizma i kapitalizma slobodnog tržišta. Općenito ga se povezuje s politikom ekonomske liberalizacije, što uključuje privatizaciju, deregulaciju, globalizaciju, slobodnu trgovinu, politiku rezova i smanjenja državne potrošnje kako bi se povećala uloga privatnog sektora u gospodarstvu i društvu.Campbell Jones, Martin Parker, Rene Ten Bos (2005). For Business Ethics. Routledge. . p. 100: "Neoliberalism represents a set of ideas that caught on from the mid to late 1970s, and are famously associated with the economic policies introduced by Margaret Thatcher in the United Kingdom and Ronald Reagan in the United States following their elections in 1979 and 1981. The 'neo' part of neoliberalism indicates that there is something new about it, suggesting that it is an updated version of older ideas about 'liberal economics' which has long argued that markets should be free from intervention by the state. In its simplest version, it reads: markets good, government bad." Međutim, definirajuća obilježja neoliberalizma u doktrini i praksi bila su među stručnjacima predmet značajnih diskusija. U kreiranju politike, neoliberalizam je bio dio pomaka paradigme od prevladavajućeg kejnzijanskog ekonomskog konsenzusa koji je postojao prije ustrajne stagflacije 1970-ih.
S različitim značenjima učestao u engleskom govornom području od početka 20. stoljeća, trenutno značenje neoliberalizma postalo je prevladavajuće tek sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća, a koriste ga i kritičari i znanstvenici iz različitih društvenih znanosti. Zagovornici politikâ slobodnog tržišta ovaj izraz rijetko koriste. Neki su znanstvenici taj pojam opisali kao pojam s različitim značenjem različitim ljudima jer je neoliberalizam svojim širenjem "mutirao" u geopolitički različite hibride.
Definicija i upotreba izraza se tijekom vremena mijenjala. Kao ekonomska filozofija, neoliberalizam se 1930-ih pojavio među europskim liberalnim ekonomistima koji su pokušavali oživjeti i obnoviti središnje ideje klasičnog liberalizma čija je popularnost zbog želje za nadzorom tržišta nakon Velike depresije padala, a što se očitovalo u politici osmišljenoj kako bi se spriječile nestabilnosti slobodnih tržišta i ublažile njihove negativne socijalne posljedice.Philip Mirowski, Dieter Plehwe, The road from Mont Pèlerin: the making of the neoliberal thought collective, Harvard University Press, 2009, Jedan poticaj za formuliranje politike za ublažavanje nestabilnosti slobodnog tržišta bila je želja da se izbjegne ponavljanje ekonomskih neuspjeha ranih 1930-ih koji se ponekad pripisuju prvenstveno ekonomskoj politici klasičnog liberalizma.
Kada je izraz ušao u uobičajenu upotrebu 1980-ih u vezi s ekonomskim reformama Augusta Pinocheta u Čileu, odmah je poprimio negativne konotacije i široko je korišten uglavnom od strane kritičara tržišne reforme i laissez-faire kapitalizma. Znanstvenici su ga težili vezati s teorijama ekonomista društva Mont Pelerin: Friedricha Hayeka, Miltona Friedmana i Jamesa M. Buchanana, zajedno s političarima i kreatorima politike poput Margaret Thatcher, Ronalda Reagana i Alana Greenspana. Kada se novo značenje neoliberalizma ustalilo kao uobičajena upotreba među znanstvenicima španjolskog govornog područja, ono se proširilo na proučavanje političke ekonomije na engleskom i drugim jezicima. Od 1994. godine kada je uspostavljen trgovinski blok NAFTA i nakon reakcije zapatista na ovaj razvoj događaja u Chiapasu, pojam je postao globalan, te od onda stručno proučavanje neoliberalizma raste.
Terminologija Podrijetlo
Pojam "neoliberalizam" postojao je u francuskom jeziku u 19. stoljeću (néo-libéralisme, kasnije su ga koristili i drugi, uključujući klasičnoliberalnog ekonomista Miltona Friedmana koji je jedan od svojih eseja iz 1951. naslovio "Neo-Liberalism and its Prospects" ("Neoliberalizam i njegovi izgledi").
1938. je godine na kolokviju "Walter Lippmann" predložen pojam neoliberalizma koji je konačno izabran za opisivanje specifične skupine ekonomskih uvjerenja.Oliver Marc Hartwich, Neoliberalism: The Genesis of a Political Swearword, Centre for Independent Studies, 2009, , p. 19 Na kolokviju se definiralo koncept neoliberalizma kao pristup koji uključuje "davanje prioriteta cjenovnom mehanizmu, slobodnom poduzetništvu, sustavu tržišnog natjecanja, te snažne i nepristrane države". Biti neoliberalnim značilo je zagovaranje modernih ekonomskih politika državnom intervencijom. Neoliberalni državni intervencionizam doveo je do sukoba sa suprotstavljenim taborom laissez-faire i klasičnih liberala, kao što je Ludwig von Mises.Jörg Guido Hülsmann, Against the Neoliberals , Ludwig von Mises Institute, May 2012
Većina znanstvenika u 1950-ima i 1960-ima razumijevali su da se pojam odnosi na socijalnu društvenu ekonomiju i njene najvažnije ekonomske teoretičare kao što su Eucken, Röpke, Rüstow i Müller-Armack. Iako je Friedrich Hayek imao intelektualne veze s njemačkim neoliberalima, njegovo se ime zbog želje za slobodnijim tržištem rijetko spominjalo u vezi s neoliberalizmom ovog doba.
Tijekom vojne diktature u Čileu od 1973. do 1990. znanstvenici usprotivljeni Pinochetovoj diktaturi preuzeli su izraz za opisivanje ekonomskih reformi provedenih za vladavine vojne hunte, a njihove pobornike prema tada aktualnoj čikaškoj školi ekonomije koja je izravno sudjelovala s Pinochetovim režimom "čikaškim dečkima". Kada se ovo značenje uvriježilo među znanstvenicima španjolskog govornog područja, proširio se u engleski, a zatim i u ostale svjetske jezike, te je značajno utjecao na proučavanje područja političke ekonomije. Prema jednom istraživanju 148 znanstvenih članaka, pojam neoliberalizam u njima gotovo nikada nije definiran, već se koristi u nekoliko značenja za opisivanje ideologije, ekonomske teorije, teorije razvoja ili općenito politike ekonomske reforme. U velikoj se mjeri koristi ne kao kritika ideja donesenih na kolokviju iz 1938., nego kao pogrdan pojam i podrazumijeva "laissez-faire" tržišni fundamentalizam struju gotovu identičnu klasičnom liberalizmu. Rezultat toga je kontroverzija oko preciznog značenja ovoga pojma i njegove opisne korisnosti u društvenim znanostima posebno s obzirom na to da je broj različitih vrsta tržišnih gospodarstava posljednjih godina narastao.
Drugi pokret lijevog centra koji je proistekao iz modernog američkog liberalizma koristi pojam "neoliberalizam" kako bi opisao ideologiju oblikovanu u 1970-ima u Sjedinjenim Državama. Prema mišljenju političkog komentatora Davida Brooksa, među istaknute neoliberane političare spadaju članovi američke Demokratske stranke Al Gore i Bill Clinton.David Brooks, The Vanishing Neoliberal, The New York Times, 2007 Pobornici ove struje neoliberalizma okupili su se oko dva časopisa: The New Republic i Washington Monthly, a njezin "kum" je prema libertarijanski orijentiranom časopisu "Reason" novinar Charles Peters koji je 1983. godine objavio "A Neoliberal's Manifesto" ("Neoliberalov manifest").Matt Welch, The Death of Contrarianism. The New Republic returns to its Progressive roots as a cheerleader for state power, Reason Magazine, May 2013Charles Peters, A Neoliberal's Manifesto, The Washington Monthly, May 1983
Trenutna upotreba Pojam je stekao popularnost uglavnom među lijevo orijentiranim članovima akademije za vrijeme 1970.-ih za opisivanje težnji kreatora politike, stručnjaka iz raznoraznih think-tankova, te industrijalaca prema osuđivanju socijalnodemokratskih reforma i nekritičnom uvođenju politikâ slobodnog tržišta. Elizabeth Tandy Shermer, "Review," Journal of Modern History (Dec 2014) 86#4 pp. 884–90 Ekonomski povjesničar Phillip Magness uočio je njegovo ponovno pojavljivanje tijekom 1980.-ih nakon što je na njega skrenuo pozornost utjecajni francuski filozof Michel Foucault.
Neoliberalizam se danas koristi za pozivanje na tržišno orijentirane reformske politike kao što su "ukidanje kontrole cijena, deregulacija tržišta kapitala, smanjenje trgovinskih barijera" " i smanjenje utjecaja države u gospodarstvu, posebno kroz privatizaciju i politiku rezova. Često ga se koristi u vezi s ekonomskim politikama koje su u Ujedinjenom Kraljevstvu i Sjedinjenim Državama uveli Margaret Thatcher i Ronald Reagan
Prema različitim upotrebama u različitim područjima, neoliberalizam može imati i sljedeća značenja:
Kao razvojni model, pojam neoliberalizam odnosi se na odbacivanje strukturalističke ekonomije i prihvaćanje washingtonskog konsenzusa. Kao ideologija označava koncept slobode kao sveobuhvatne društvene vrijednosti povezanog sa smanjenjem funkcije države na razinu minimalne države. Kao javna politika uključuje privatizaciju javnih gospodarskih sektora ili usluga, deregulaciju privatnih tvrtaka, smanjenje državnog duga i smanjenje javnog trošenja na javne radove.
Međutim, oko značenja pojma vodi se dugotrajna debata. Sociolozi Fred L. Block i Margaret R. Somers tvrde da postoji spor oko toga kako nazvati utjecaj ideja slobodnog tržišta koje se koriste da bi se opravdalo ponovno sužavanje programa i politika New Deala od 1980-ih: neoliberalizam, laissez-faire 'ili "ideologija slobodnog tržišta".Fred L. Block and Margaret R. Somers, The Power of Market Fundamentalism: Karl Polanyi's Critique , (Harvard University Press, 2014), . p. 3.
Drugi, kao što su Susan Braedley i Med Luxton tvrde da je neoliberalizam politička filozofija koja teži procesu "oslobađanja" procesa akumulacije kapitala.Susan Braedley and Meg Luxton, Neoliberalism and Everyday Life, (McGill-Queen's University Press, 2010), , p. 3 Nasuprot tome, Frances Fox Piven vidi neoliberalizam u osnovi kao pojavu hiperkapitalizma.Frances Goldin, Debby Smith, Michael Smith (2014). Imagine: Living in a Socialist USA. Harper Perennial. p. 125
Robert W. McChesney, unatoč tome što neoliberalizam na sličan način definira kao "kapitalizam bez rukavica" nadalje tvrdi kako je pojam ponajvećma široj javnosti nepoznat, pogotovo u Sjedinjenim Državama.Chomsky, Noam and McChesney, Robert W. (Introduction). Profit over People: Neoliberalism and Global Order. Seven Stories Press, 2011. .
Lester Spence pojam koristi za kritiku trendova u crnačkoj politici u Sjedinjenim Državama, te definira neoliberalizam kao "opću ideju da društvo najbolje funkcionira kada su unutar njega narod i institucije oblikovani za funkcioniranje prema principima tržišta".Lester Spence, Knocking the Hustle: Against the Neoliberal Term in Black Politics. (Punctum Books, 2016), 3.
Prema Philipu Mirowskom neoliberalizam na tržište gleda kao na najbolji informacijski procesor koji je nadmoćan bilo kojem ljudskom biću i prema tome ga se treba smatrati arbitrom istine. Neolibearlizam je dotle različit od liberalizma jer ne zagovara ekonomsku politiku laissez-faire, nego izrazito konstruktivističku, te zagovara snažnu državu koja bi uvela tržištu slične reforme u svakom društvenom pogledu.
Antropolog Jason Hickel također odbacuje predodžbu po kojoj neoliberalizam nužno zahtijeva povlačenje države u korist sasvim slobodnog tržišta, tvrdeći da je za širenje ideja neoliberalizma zahtijevalo znatnu državnu intervenciju kako bi se ostvarilo globalno "slobodno tržište".
Naomi Klein nudi najvećim dijelom negativnu definiciju neoliberalizma, tvrdeći da su njegova tri stupa privatizacija javne sfere, deregulacija korporacijskog sektora i spuštanje poreza na dobit i poreza na korporacije, a za koje novac pristiže javnom potrošnjom.