Božidar Ivanišević (crnogorski: Божидар Иванишевић; Cetinje, 31. prosinca 1920. – 22. veljače 2012.) bio je crnogorski pjevač narodnih pjesama.(crnogorski) (nepotpisano): Preminuo Božidar Ivanišević, Montenegrina.net, nedatirano. Pristupljeno 3. srpnja 2016. Suprug operne pjevačice Trifone Kulari-Ivanišević.(crnogorski) Izbor i priprema: Č. Đurđić: 10. septembar , RTCG. Pristupljeno 2. srpnja 2016.
Vrhunac svoje karijere je ostvario u Hrvatskoj.
Životopis Rodio se je 1920. godine u obitelji Donjokrajca Đura Krstova Ivaniševića i Marice rođene Nikolić iz Dobrote. Kršten je kod kuće i upisan u knjigu u Cetinjskom manastiru. U rodnom Cetinju i u Senti je pohađao osnovnu školu. U Subotici i Cetinju pohađao je gimnaziju. U srednjoškolskoj dobi pokazao je vrsni športski dar. S 15 je godina počeo igrati nogomet za SAK (Senćanski atletski klub), a 1937. postao je srednjoškolski prvak Vojvodine na 100 m na natjecanju u Subotici, te postolje u skoku u vis. Na natjecanju za pehar Politike u Subotoci je bio treći u troskoku. Bavio se je i stolnim tenisom. Glazba je također bila Ivaniševićeva strast. Mati je bila sklona glazbi i od nje je naučio stare crnogorske pjesme. I po preseljenju u Vojvodinu je nastavio s tom strašću. 1930-ih godina dolazi u kontakt s graditeljem tambura i gitara Lajošom Bacanom od kojega je Božidar kupio tamburu, te je uskoro izučio sviranje na tamburi. Božidar je lijepo pjevao dalmatinske pjesme. Nastupao je skupa s Branislavom Branom Martinovićem koji je svirao gitaru.
1940. je godine pristupio SKOJ-u. Bio je omladinski rukovodilac. Sudionik je ustanka crnogorskoga naroda 13. srpnja 1941. protiv talijanske okupacije. Bio je u Cetinjskoj četi Lovćenskog odreda, a zadaća mu je bila u pozadinskom stožeru na Cetinju. Talijanske sz ga okupacijske uhitile. Osuđen na robiju u cetinjskom pritvoru. Budući da je teško obolio na pluća i postao trajni invalid, pustili su ga zbog teške bolesti. Život mu tad doživljava nevjerojatni preokret. Nakon što je izašao iz zatvora, uspio se je u ratnim uvjetima prebaciti u NDH, gdje se zaposlio u Zagrebu u Državnoj riznici NDH. Za boravka u Zagrebu počeo je pisati pjesme za zborove.
Na koncu rata bio je pripadnik Jugoslavenske armije.
Pjevačka karijera Ivanišević je pjevanje usavršavao kod profesora Fritza (Miroslava) Lunzera i Drage Hržića. Od 1947. je na Radio Zagrebu, gdje je primljen kao solist (tenor) za zabavnu i narodnu glazbu.
Pjevao je poglavito narodne pjesme, osobito stare crnogorske pjesme. Načinio prve snimke crnogorskih narodnih pjesama na radio valovima nakon Drugog svjetskog rata. Snima i gramofonske ploče.
1951. godine Ivanišević je izabran za tajnika Udruge dramskih umjetnika Hrvatske, na prijedlog zemljaka Emila Kutijara.
Kao solist bio član Državnog zbora narodnih plesova i pjesama Lado.
Ivanišević je bio pobjednik brojnih ondašnjih domaćih i inozemnih festivala. Pjevao je diljem Europe,u dva navrata u Royal Albert Hallu u Londonu.
Iz Zagreba je Ivanišević 1970-ih preselio u Sarajevo 1957. godine zajedno sa suprugom Trifonom.Mašo Čekić: Zlatni glasovi Boke Hrvatski glasnik 9/2011., str. 34.-35., Pristupljeno 2. srpnja 2016.(crnogorski) Zlatni glasovi Boke , Radio Tivat, nedatirano. Pristupljeno 2. srpnja 2016. Za 35-godišnjeeg boravka osnovao je Udruženje glazbenika Bosne i Hercegovine čijim je bio prvim predsjednikom. Mandat mu je trajao osam godina. Iz tog vremena datira organiziranje festivala narodne glazbe Ilidža. Za boravka u Sarajevu radio je voditelj predstavništva podgoričkog poduzeća Industriaimporta. Godine 1992., sklanjajući se od strahota rata, vratio se je u Crnu Goru. Tu se trajno nastanio u svojoj kući u Prčanju.
Pjesme Neke od najpoznatijih pjesama o Crnogorcima i Crnoj Gori u izvedbi Božidara Ivaniševića su:
Cvijet momče planinama bralo Dobro došli kićeni svatovi Kraj Cetinja selo malo, Donji Kraj se vazda zvalo Ja prošetah zelenijem lugom Jutros mi se rujna zora Kad prošetam Crnom Gorom Mlada Pivljanka Neka cvjeta rosno cvijeće Oj vesela veselice Ovo dvoje bor i jela Pod Lovćenom zeleni se trava Poljem se vije S Lovćena Vila bana sa planine zvala
Sa suprugom Trifonom snimio je četiri i danas izuzetno popularne bokeljske pjesme.
Ocjena Pero Gotovac, kao urednik Jugotona, napisao je na jednoj od najznačajnijih ploča Božidara Ivaniševićam, naslovljenom “Kad prošetam Crnom Gorom”, sljedeće:
“Najznačajnija njegova (Ivaniševićeva) djelatnost je u svakom slučaju, rad na kompozitorskom odnosno stvaralačkom polju. Prikupljajući niz godina motive iz Crne Gore, ušavši duboko u sve karakteristike poezije i melosa svoga kraja, uspio je na toj osnovi stvoriti čitav niz pjesama, koje je narod vrlo brzo prigrlio i zavolio, tako da ih danas smatra svojim vlastitim. Neobično poetski tekstovi, muzički oblikovani na svoj specifičan, a opet adekvatan način, po svome sadržaju i formalnoj strukturi, čisti su odraz narodnog shvatanja i poniranja u svu etiku takvih, inače originalnih glazbeno-folklornih umjetničkih oblika. Nema sumnje da je Ivanišević, putem svog specifičnog oblikovanja i fine stilizacije uspio, pomalo opor crnogorski melos, probližiti širem krugu slušatelja i učiniti crnogorsku pjesmu popularnom”.
Nagrade i priznanja Dobio je počast pjevati pred državnicima socijalističkog bloka i pokreta Nesvrstanih. 2003.: Republička nagrada Crne Gore za životno djelo.
Izvori
Kategorija:Crnogorski glazbenici Kategorija:Životopisi, Cetinje Kategorija:Životopisi, Sarajevo Kategorija:Životopisi, Zagreb Kategorija:Pjevači Kategorija:Skladatelji Kategorija:Komunisti do 1945. Kategorija:Komunisti u drugoj Jugoslaviji