Gojko Sušac (Blatnica, Mostar, 25. listopada 1941. – Zagreb, 11. veljače 2014.) je bio hrvatski književnik iz BiH. Pisao je pjesme i eseje.
Bio je višestruki je sudionik hrvatske pjesničke manifestacije Dobrojutro, more.
Djela Korijen, 1968. Kuća i sjaj, 1973. Zemaljsko ruho, 1983. Brijeg i vjeđe, 1986. Nebeski visak, 1988. Znak, ime postojanja, 1988. Bijelo brdo, 1992. Biti na zemlji, 1995. Jutarnja novost, 1997. Svlak groma, šum svile, 2001. (ilustrirala Sanja Rešček) Knjiga štita, 2005. Ogrlica od inja, 2008. Der Stamm alles Aufgehendem (izabrao i uredio Davor Šalat), na njemački preveo Boris Perić, 2010.
Djela je objavio u Republici, Forumu, Riječima, Mogućnostima.
Ušao je u nekoliko antologija književnosti na hrvatskom jeziku, među ostalim antologiju duhovne poezije Krist u hrvatskom pjesništvu: od Jurja Šižgorića do naših dana prireditelja Vladimira Lončarevića.
Suprireditelj je antologije hrvatske ratne lirike iz BiH Nisam mrtav samo sam zemlju zagrlio (suprireditelj Šimun Musa).
Nagrade i priznanja 1998.: nagrada »Antun Branko Šimić« za knjigu pjesama Jutarnja novost 2007.: 2. nagrada »Dubravko Horvatić« za ciklus Zemlja, srce, prsten…Hrvatsko slovo, 2. svibnja 2008., str. 9
Ušao je u antologiju Skupljena baština priređivača Stijepe Mijovića Kočana i antologiju hrvatskog pjesništva Żywe źródła urednice Łucje Danielewske koja mu je neke pjesme prevela na poljski jezik.
Izvori
Kategorija:Hrvatski pjesnici iz Bosne i Hercegovine Kategorija:Hrvatski esejisti iz Bosne i Hercegovine