Gajde (turski: gayda; arap. qāida), piva ili mih (tradicionalno skr. od mješina) su narodni drveni puhački instrumenti; troglasno solističko glazbaloStjepan Večković, Hrvatska tradicijska glazbala: gajde, Centar za tradicijska glazbala Hrvatske, Zagreb, 2015. ISBN 9789535882107. Poglavito pastirsko glazbalo, ponekad prati ples; u Škotskoj u sastavu vojne glazbe.gajde, Hrvatski opći leksikon (2012), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 11. kolovoza 2025. U Hrvatskoj su raširene na sjeverozapadu te u istočnoj Hrvatskoj (Posavini, Slavoniji i Baranji).Opća i nacionalna enciklopedija, svezak 7, str. 86 Gajde su vrlo staro glazbalo i najstariji primjerak hrvatskih gajdi čuva se u Etnografskom muzeju u Zagrebu, nađene su u Aljmošu, a potječu iz 1751. godine.
Gajde su instrument koji je proizvod samoniklih majstora, nestandardiziranog izvornog glazbenog iskustva. Gajde se povezuju s narodnom glazbom i sviraju se na događajima poput vjenčanja i festivala, te stoljećima ujedinjuju zajednice u društvenim aktivnostima. Kao simbol kulturnog identiteta, ključni je dio mnogih drugih tradicija i običaja, što jača osjećaj pripadnosti, a istovremeno jača društvene veze, solidarnost i suradnju. Zbog toga su tradicionalno znanje, vještina izrade i sviranja gajdi upisani na popis nematerijalne svjetske baštine u Europi, ali i Aziji, kao nematerijalna svjetska baština Makedonije i Turske, 2024. godine.Traditional bagpipe (Gayda/Tulum) making and performing na službenim stranicama UNESCO-a Preuzeto 10. kolovoza 2025. mini|lijevo|250px|Moderne gajde Građa gajdi mini|lijevo|Ljubomir Parička svira gajde, Slovačka. Sastoje se od kožnate mješine u koju su utaknuti rog, dulac, prebiraljka i trubanj. Kroz dulac svirač puše, prebiraljkom izvodi melodiju, a trubanj proizvodi samo jedan neprekidan ton.
Postoje i drugi nazivi za dijelove instrumenta: sviraju se upuhivanjem zraka u jareću ili janjeću mješinuNekada se za izradu mješina za glazbala upotrebljavala koža od ovce, janjeta, jareta, koze, psa, mačke, zeca, svinje, teleta. (SV), pri čemu zrak izlazi kroz tri piska, jedan u bordunu (prdaljci) i dva u gajdunici (svirale, dvojnice, diplice, karabljice). Raspored rupica na prebiraljci je 5+1, tj. 5 na lijevoj i 1 na desnoj strani.
Desna se strana naziva kličnjak (zatvorena u unutrašnjosti), a lijeva rožnjak, jer određuje zvuk u rogu. S mješinom, gajdunica je povezana naškom - valjkastim i šupljim drvetom. Grade se od plemenitog drveta (javora, jasena, klena, trešnje, šljive ili oraha), koje se suši dvije godine na zraku, a potom na dimu.
U Makedoniji i Turskoj za izradu gajde koristi se šimšir, a mješina je izrađena od kozje ili ovčje kože koja se nekoliko dana namače u mješavini vode, kukuruznog brašna, jogurta i soli. Zatim se napuhne i objesi da se suši. Nakon što se osuši, dijelovi gajdi se pričvršćuju.
Najvažniji dio gajdi su piskovi i o njima ovisi kako će gajde zvučati i po njima su svake gajde jedinstvene i unikatne. Naštimavanje piska je posebno umijeće za koje je često potrebno znanje i iskustvo jer su piskovi osjetljivi na promjene temperature, vlage pa čak i tlaka.
Za razliku od arhaičnih glazbala s mješinom (mihova, dipli) gajde imaju temperiranu melodijsku ljestvicu. Gajde se, u današnje vrijeme, najčešće izrađuju u E tonalitetu (iznimno u D ili F tonalitetu). Tonovi koji mogu biti izvedeni na gajdama E tonaliteta su: duboki ležeći ton E (trubanj), osnovni ton E i kvarta H (desna, prateća strana prebiraljke), te tonovi E, Fis, Gis, A, H i Cis (lijeva, melodijska strana prebiraljke).
Gajde i gajdaši u Hrvatskoj lijevo|mini|Raznolike vrste gajdi u Muzeju glazbenih instrumenata u Phoenixu, SAD (2011.). U sredini se nalazi Istarski mih iz 1980. godine, rad majstora Martina Glamasa. mini|Gajdaš na mihu iz Trogira Gajde su nekada bile uobičajen instrument širom Europe. Danas se, nažalost, sreću sve rjeđe. U Hrvata i ostalih južnih Slavena, gajde se sviraju i danas mahom u selima. Naše Hrvatske gajde nastale su razvojem od primitivnijih oblika glazbala s mješinom i dvostrukom sviralom kao što su mihovi i diple. Jedan od zadnjih stadija u tradicijskom razvoju naših hrvatskih gajdi je dodavanje laktače. Nisu sve gajde iste i u nekim područjima postoje razlike u izradi nekih dijelova, a prema tome i u tehnici sviranja. Gajde u Hrvatskoj možemo podijeliti na Slavonske i Baranjske, iako im je jedina razlika je u izradi roga.
Gajde su prije 20. stoljeća na cijelom panonskom prostoru igrale istaknutu ulogu u glazbenom životu seoskih, ali i gradskih sredina. Svirka na gajdama je najčešće razigrana i vesela, a uz gajde se često i pjevalo. Nekada se nisu mogli zamisliti svatovi ili bilo kakvo drugo veselje bez gajdaša. Kao i sva ostala tradicijska glazbala i gajde se mogu svirati na više načina. Nema univerzalne tehnike sviranja, nego spretnost i tehnička sposobnost pojedinca i da svaki svirač izgrađuje svoju tehniku. Iako gajde imaju samo šest tonova, spretniji gajdaši su mogli odsvirati i više tonova. Dinamiku svirke gajdaš ne može mnogo mijenjati pojačavanjem tlaka na mješinu. Ljepota sviranja gajdi je u unikatnosti izgleda i zvuka svakih gajdi posebno. Gajdaš je svojom svirkom pratio narodne običaje i događanja: križari, kraljice (ljelje), paljenje krijesa za Ivanje, poklade, branje grožđa, i dr.
Od početka društvenih modernizacijskih procesa 19. stoljeća uloga gajdi naglo gubi na važnosti i ovisno o razlici u društvenim utjecajima pojedinih regija do 1950-ih godina skoro svugdje nestaju iz svagdašnje prakse veselja i zabava.
Dva poznata svirača-graditelja bila su Joza Bičanić iz Đakovačkih Selaca i Marko Drventić iz Gajića-Baranje. Poznati gajdaši bili su također Adam Vuksanović iz Semeljaca i Nikola Kuzmanović iz Đakovačkih Hrkanovaca. Danas gajde izrađuju Đuro Adamović iz Pule, Stjepan Večković iz Zagreba, Slobodan Hadjikan iz Brezovice i Andor Vegh iz Pečuha.
Srodan instrument gajdama su dude (četveroglasne 3+1 i peteroglasne 4+1) koje su se svirale od Bilogore do Hrvatskog zagorja.
Izvori
Poveznice ostala hrvatska tradicijska glazbala: Dude (četveroglasne, peteroglasne), mihovi, diplica, diple, gunge, dvojnice, strančica, jedinka, trojka, četvorka, sluškinja, šurle, sopile, banijske svirale, ljerica, tambura samica, lončani bas, gusle.
Vanjske poveznice
Slavonske gajde i dude
Kategorija:Gajde Kategorija:Hrvatska kulturna baština Kategorija:Drvena puhačka glazbala Kategorija:Nematerijalna svjetska baština u Europi Kategorija:Nematerijalna svjetska baština u Aziji
ru:Волынка#Испанская волынка