Oskar Davičo (Šabac, 18. siječnja 1909. – Beograd, 30. rujna 1989.), srbijanski pjesnik, romanopisac, esejist i scenarist židovskog podrijetla.

Životopis Rođen je u činovničkoj obitelji. Osnovnu školu pohađao je u Šapcu, gimnaziju u Beogradu (Prva muška), gdje je maturirao 1926. Studirao je romanistiku u Parizu, na Sorbonni (1926-1928) i na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu, gdje je i diplomirao 1930. Radio je kao srednjoškolski nastavnik u Šibeniku, Beogradu i Bihaću.

U Bihaću je 1932. uhićen kao sekretar mjesnog komiteta KPJ. Sud za zaštitu države osudio ga je na pet godina robije. Po izdržanoj kazni u Mitrovici živio je najprije u Beogradu, gdje je ponovno uhićen 1938., zatim u Zagrebu. Iz KPJ je isključen 1940., po odluci Agitpropa (Đilas, Zogović), zbog suradnje u Krležinu Pečatu (gdje je objavio Hanu i odlomke iz kasnije nestalog romana).

Po izbijanju Drugog svjetskog rata, ilegalno je radio u Splitu, gdje je uhićen 1941. i interniran prvo na Korčulu, zatim u Borgo Val di Taro u Italiji.

Pobjegao iz Lombardije 1943., i preko Monte Gargana stigao do Dalmacije. Stupio u Prvu proletersku diviziju i s tom vojnom jedinicom prešao Bosnu, Crnu Goru, Sandžak, Taru, Durmitor. Odatle je prebačen na Vis, gdje je kraće vrijeme radio u Presbirou. Zatim je s brigadom, preko Valjeva, Aranđelovca, stigao u listopadu 1944. do Beograda, sudjelujući u borbama za njegovo oslobođenje.

Odmah nakon oslobođenja uključen je u grupu koja je osnovala Tanjug, a 1945. prešao je u Borbu, zatim u Glas. Izvješćivao je sa suđenja ratnim zločincima u Nürnbergu, a zatim boravio kod Markosovih partizana u Grčkoj, o čemu je 1947. objavio knjigu Među Markosovim partizanima. Poslije toga prestao je s novinarstvom i živio isključivo od književnog rada.

Bio je jedan od urednika Nove misli (1953. – 1954.), a 1955. jedan od osnivača i zatim dugogodišnji urednik časopisa Delo. Osamdesetih, u Sarajevu, osnovao je i uređivao časopis Dalje.

Djela Književnim radom počeo se baviti još u gimnaziji. Početkom tridesetih uključio se u nadrealistički pokret.

1930. - poetski tekstovi Anatomija 1932. - Položaj nadrealizma u društvenom procesu 1938. - Pesme (Detinjstvo; Mladost; Brodolom; Ljubav; Nemir) 1947. - putopis Među Markosovim partizanima 1949. - poema Zrenjanin 1950. - zbirka pjesama Višnja za zidom 1951.(?) - pjesme Hana 1952. - roman Pesma i esej Poezija i otpori 1953. - poema Čovekov čovek 1954. - zbirka pjesama Nastanjene oči 1955. - zbirka pjesama Flora i roman Beton i svici 1958. - roman Radni naslov beskraja 1959. - stihovi Kairos i Tropi 1960. - eseji Pre podne 1962. - putopisi Crno na belo i roman Generalbas 1963. - romani Ćutnje i Gladi, pjesme Snimci 1964. - roman Tajne 1966. - roman Bekstva 1968. - poema Trg Em 1971. - roman Zavičaji 1972. - pjesme Pročitani jezik 1973. - Strip stop (s Predragom Neškovićem) 1974. - esej Rituali umiranja jezikaOskar Davičo, Rituali umiranja jezika, Nolit, Beograd, 1974., (252 str.) 1975. - pjesme Telo telu 1976. - Veverice-leptiri ili nadopis obojenog žbuna 1977. - Reči na delu 1979. - Misterija dana i književno-kritički tekstovi Pod-tekst 1980. - roman Gospodar zaborava 1981. - polemički i kritički tekstovi Pod-sećanja 1982. - pjesme Trema smrti 1983. - pjesme Gladni Stoliv i polemike Procesi 1986. - pripovijetke Nežne priče i pjesme Mali oglasi smrti 1987. - Dvojezična noć i Svetlaci neslični sebi 1988. - pjesme A diftong se obesio i Ridaji nad sudbinom u magli i romansirana autobiografija Po zanimanju samoubica 1999. - postumno: pjesme Prva ruka Scenariji 1951. - Poslednji dan 1951. - Dečak Mita filmovi.com: Filmska banka: Oskar Davičo Preuzeto 24. travnja 2011.

Rukopis druge knjige romansirane autobiografije Po zanimanju izdajnik nestao je u ratnom Sarajevu.

U okviru Sabranih djela Oskara Daviča u dvadeset knjiga (Prosveta, 1969.) sakupljeni su njegovi eseji, članci, polemike i usmena izlaganja nastala do 1967., i to u petoj knjizi (Poezija, otpori i neopori), osamnaestoj (Novine nevino), devetnaestoj (Pristojnosti) i dvadesetoj (Notes).

Nagrade

Nagrada Ministarstva prosvjete Narodne Republike Srbije, za pjesmu Spomen na tamnovanje Svetozara Markovića (1947.) Nagrada Komiteta za kulturu i umjetnost Vlade FNRJ, za knjigu Među Markosovim partizanima (1948.) Nagrada Vlade FNRJ, za poemu Zrenjanin (1948.) Nagrada Saveza književnika, za roman Pesma (1952.) Listopadska nagrada grada Beograda, za roman Radni naslov beskraja (1958.) Zmajeva nagrada, za cjelokupno pjesničko djelo (1959.) NIN-ova nagrada za najbolji roman godine, trostruki laureat: za roman Beton i svici (1956), za roman Gladi (1963) i za roman Tajne (1963.) Sedmosrpanjska nagrada, za životno djelo (1970.) Nagrada AVNOJ-a, za pjesnički ubjedljivo i originalno djelo (1970.) Nagrada Branko Miljković, za Pročitani jezik (1972.) Vjesnikova književna nagrada Ivan Goran Kovačić, za knjigu eseja Rituali umiranja jezika (1976.) Nagrada Aleksa Šantić, za zbirku Telo telu (1976.) Disova nagrada, za trajni doprinos pjesništvu na srpskom jeziku (1972.) Njegoševa nagrada, za knjigu poezije Reči na delu (1978). Nagrada željezare Sisak, za zbirku pripovijedaka Nežne priče (1985). Goranov vijenac, za zbirku pjesama Svetlaci neslični sebi (1987). Plaketa Risto Ratković, za životno djelo (1989). 50px Partizanska spomenica 1941. 50px Orden zasluga za narod sa zlatnim vijencem (povodom šezdesetogodišnjice života) 50px Orden junaka socijalističkog rada (1979.)

Izvori

Jovan Delić, Dragan Hamović Uredili), Pesnička poetika Oskara Daviča : zbornik radova, Institut za književnost i umetnost : Biblioteka šabačka, Beograd/Šabac, 2013. (473 str.), ISBN 9788670951914 (ćirilica)

Vanjske poveznice Mrežna mjesta Oskar Davičo, Krov oluje, Sarajevske sveske 25-26/2009. Oskar Davičo , izbor pjesama Davičo, Oskar , Krležijana Miklavž Komelj, Smrt protiv smrti, Sarajevske sveske 25-26/2009. Mira Otašević, Poternica za sobom, Sarajevske sveske 25-26/2009. Milica Nikolić, Jedinstveni Davičo, Sarajevske sveske 25-26/2009.

Kategorija:Srpski književnici Kategorija:Židovi u Srbiji Kategorija:Nadrealizam