thumb|300px|Baltička plemena i Pruski rodovi oko 1200.
Pruski križarski rat je naziv za seriju vojnih pohoda katoličkih križara iz 13. stoljeća, prije svega na čelu vitezova Teutonaca, s ciljem pokrštavanja poganskih Starih Prusa. Pozvani nakon ranijih neuspjelih ekspedicija protiv Prusa od strane poljskih knezova, vitezovi Teutonci počeli rat protiv Balta godine 1230. Do kraja stoljeća, nakon nekoliko pruskih pobuna, vitezovi su uspostavili kontrolu nad Pruskom i podjarmili Pruse u svoju monašku državu.
Ranije misije i sukobi
Wulfstan od Hedebyja, agent Alfreda od Wessexa, zabilježio pomorce i stočare Pruse kao jaku i neovisnu naciju.Christiansen, str. 38 Mieszko I. Poljana pokušavao je proširiti svoje carstvo od kopna je upravo osvojio oko ušća Odre prema Pruskoj.Gieysztor, str. 50 Bolesław I. od Poljske poslao Adalberta od Praga propovijedati među Prusima godine 997., ali misionar je ubijen od strane pogana. Nakon nekog početnog uspjeha među Prusa, Adalbertov nasljednik, Bruno od Querfurta, također je poginuo godine 1009.Wyatt, str. 22-23
Poljaci su vodili rat sa susjednim Prusima, Sudovincima i Wendima tijekom dva stoljeća.Wyatt, str. 24Gieysztor, str. 77 Iako su Poljaci tražili obraćenje Prusa i kontrolu nad njihovom zemljom, Prusi su se upustili u unosne pljačke za robovima u graničnim područjima u zemlji Chełmno i Mazoviji.Urban, str. 50 Mnogi Prusi su nazivno prihvatili pokrštavanje i vraćali se poganskim vjerovanjima nakon završetka sukoba. Henrik od Sandomierza je ubijen u borbi protiv Prusa godine 1166.Gieysztor, str. 69 Boleslav IV. i Kasimir II. su vodili velike vojske u Prusku. Dok je Boleslavova vojska bila poražena u gerilskom ratovanju, Kasimir je nametnuo mir sve do svoje smrti 1194.Wyatt, str. 29 Kralj Valdemar II. od Danske podupirao je danske ekspedicije protiv Samlanda sve dok ga 1223. nije uhitio Henrik, grof od Schwerina. thumb|300px|Pruski rodovi u 13. stoljeću Godine 1206., cistercitski biskup Christian od Olive, uz potporu kralja Danske i poljskih knezova, pronašao je bolji prijem od očekivanog po dolasku u ratom razorenu zemlju Chełmno. Nadahnut time, otputovao je u Rim kako bi se pripremio za veću misiju. Kada se 1215 vratio u Chełmno, međutim, Christian je naišao na neprijateljski raspoložene Pruse, vjerojatno iz bijesa na akcije Braću od Mača u LivonijiWyatt, str. 47 ili straha od poljskog širenja.Urban, str. 51 Poganski Prusi su napali Chełmno, Mazoviju i Pomerelliju,Gieysztor, str. 94 opkolili Chełmno i Lubawu i prisilili pokrštene na povratak starim vjerovanjima.Wyatt, str. 32
Zbog sve rastućeg intenziteta napada,Gieysztor, str. 93 Papa Honorije III. šalje papinsku bulu kršćanima u ožujku 1217. dopuštajući im propovijedati križarski rat protiv militantnih Prusa. Sljedeće godine su pogani opet napali Chełmno i Mazoviju, opljačkali 300 katedrala i crkava.Wyatt, str. 33 Vojvoda Konrad od Mazovije uspio je protjerati Pruse plaćajući veliki danak, što je, međutim, samo ohrabrilo Pruse.
Križarski rat 1222./23. Honorije III. pozvao je na križarski rat pod vodstvom Christian od Olive i izabrao kao papinskog legata nadbiskupa od Gnieznod, Wincentyja I od Niałeka.Wyatt, p. 33 Njemački i poljski križari počeli su se okupljati u Mazoviji godine 1219., ali ozbiljno planiranje je započelo tek 1222. po dolasku plemića, kao što su vojvoda Henrik od Šleske, nadbiskup Laurentius od Wroclawa, i Laurentius od Lebusa. Brojni poljski plemići počeli su u međuvremenu darivati kršćansku biskupiju u Pruskoj s imanjima i dvorcima u Chełmno zemlji. Kneževi su se složili da je primarni fcilj bio obnoviti obranu zemlje Chełmno, posebno Chełmno utvrde, koja je gotovo u potpunosti obnovljena.Wyatt, p. 34 Do 1223., međutim, većina križara su napustili regiju, a Prusi su opet devastirali Chełmno i Mazoviju, prisiljavajući Vojvodu Konrada tražiti utočište u dvorcu Plock. Balti dosegnula čak Gdańsk u Pomereliji.Wyatt, p. 39
Godine 1225.McClintock, str. 720 ili 1228.Perlbach, p. 61 četrnaest sjeverno-njemačkih vitezova su unovačili Konrad i Christian u obliku vojnog reda. Prvo im je dodijeljen posjed Cedlitz u Kujaviji do završetka dvorca na Dobrzyńu a grupa je postala poznata kao Red Dobrzyńa (ili Dobrin).Wyatt, p. 36 Vitezovi Dobrzyńa u početku su imali uspjeha u tjeranju Prusa iz Chełmno zemlje, ali poganski protunapad protiv njih i Konrada je pobio većinu Reda. Preživjelima je odobren azil u Pomeraniji od strane vojvode Swantopelka II. Red Calatrava, s bazom u blizini Gdańska, također je bio neučinkovit.Gieysztor, p. 94
Poziv teutonskih vitezova mini|200px|Herman von Salza, Veliki Meštar teutonskih vitezova Za to vrijeme u Rimu,Christian od Olive se upoznao s Hermannom von Salza, Velikim meštrom Teutonskih vitezova iz razdoblja 1209. – 39. Uz dozvolu vojvode Conrada od Mazovije i mazovijskog plemstva, Christian je godine 1226. zatražio pomoć Teutonaca protiv poganskih Prusa. Stabilna situacija s Prusima onda će omogućiti Conradu nastaviti svoje planove dok na kraju nije postao vojvoda od Poljske.Christiansen, str. 82 Dok jeHermann bio zainteresiran poljskom ponudom, njegov fokus je bio na pomaganju caru Fridriku II oko Petog križarskog rata. Budući da je teutonski red je nedavno izbačen iz Burzenlanda u Kraljevini Mađarskoj, Hermannje također želioveću autonomiju za svoje snage u budućim nastojanjima.
Hermann se sastao s Fridrikom II. u Riminiju i sugerirao da bi potčinjavanje Prusa Svetom Rimskom Carstvu granice lakše Carstva bilo lakše braniti od napadača.Wyatt, str. 81 Car je dao odobrenje za pothvat u Zlatnoj buli iz Rimini godine 1226., dajući im Chełmno zemlju, ili Culmerland te sve buduće osvojene zemlje.Misija za obraćenje Prusa ostala je pod zapovjedništvom biskupa Christian od Olive.Christiansen, str. 83
Prije početka pohoda protiv Prusa, teutonski vitezovi su navodno potpisali sporazum iz Kruszwice s Poljacima 16. lipnja 1234., kojom je Red trebao primiti Chełmno i sva buduća osvajanja, slično uvjetima u Zlatnoj buli iz Riminija. Sporazum su osporavali povjesničari, dokument je izgubljen i mnogi poljski povjesničari su sumnjali u njegovu autentičnost i teritorijalne pretenzije Teutonaca. Sa stajališta vojvode Conrada, Chełmno je bilo samo privremena baza za borbu protiv Prusa i buduća osvajanja su se trebala odvijati pod vodstvom vojvode od Mazovije. Hermann von Salza je tumačio dokument kao davanje autonomije Redu u svim teritorijalnimdobicima, osim vjernosti Svetoj Stolici i caru Svetog Rimskog Carstva.Halecki, p. 35 Zlatna bula iz Rietija koju je izdao papa Grgur IX. godine 1234 potvrdila je nadzor Reda nad osvojenom zemljom, stavljajući ih samo pod vlast Svete Stolice.
Peter von Dusburg iz 14. stoljeća spominje jedanaest plemenskih okruga u Pruskoj a: Bartia, Chelmno (prethodno pod poljskom kontrolom), Galindia, Nadrovia, Natangia, Pogesanija, Pomesania, Samland, Scalovia, Sudovija i Ermland. Peter je procijenio da dok je većina plemena mogla skupiti oko 2.000 konjanika, Samland je mogao podići 4000 konjanika i 40.000 pješaka, dok je Sudovia imala 6.000 konjanika i "gotovo nebrojeno mnoštvo drugih ratnika".Urban, str. 43 Za razliku od toga, Prusa od od opustošenog Chelmna su mogli podiući manje snage od drugih plemena. Galindija, šumovit divljina s jezerima i rijekama, također je imala malo stanovnika koje bi unovačila. Suvremene procjene pokazuju ukupnu pruski populaciju od 170.000 stanovnika, manji nego što sugerira Peter von Dusburg.
Prvotni teutonski pohodi Nakon primitka ili krivotvorenja potraživanja za Chelmno godine 1230., Hermann je poslao Conrada von LandsbergaFahne, p. 50 kao svog izaslanika Töppen, str. 276 s malom snagom od sedam Teutonskih vitezova i 70-100 štitonoša i zastavnikaUrban, str. 52 za Mazoviju kao prethodnicu.Oni su godine 1229. zaposjeli Vogelsang (njemački : "cvrkut ptica"), dvorac koji je sagradio Conrad nasuprot budućem Thornu (Toruńu).Urban, p. 52 Drugi izvori upućuju na to da su dva viteza sagradili Vogelsang godine 1229., ali su bili ubijeni od strane Prusa ubrzo nakon toga.Seward, str. 101 Ovo područje južno od rijeke Visle je bilo relativno sigurno s mješovitim kršćanskim i poganskim stanovništvom, te je Conrad von Landsberg naredio mali napad protiv pogana preko Vistule. Vođeni Hermannom Balkom, pojačanje od dvadeset vitezova i 200 narednika je stiglo u Vogelsang godine 1230 nakon završetka dvorca. Hermann von Salza nije više mogao štediti jer su polazišne točke za djelovanje Reda bile u Outremeru i Armeniji.
Dok su ranije poljske ekspedicije obično išle prema istoku u prusku divljinu, Red se usmjerio na zapad za uspostaviti utvrde duž rijeke Vistule. Oni su ratovali svake godine kad god su križarski vitezovi stizali sa Zapada. Rani pohodi su prvenstveno sastojali od poljskih, njemačkih, i pomeranskih križara, kao i nekih pomoćnih postrojbi od pruskih plaćenika .Poljski i pomeranski knezovi su se pokazali bitnima svojim dobavljanjem vojnika i baza. Većina svjetovnih križara će se vratiti u svoje domove nakon završetka pohoda, ostavljajući Teutoncima zadatak konsolidiranje ciljeva i posada u novosagrađenim utvrdama, većina kojih su bile male i drvene.Christiansen, str. 106Nekim svjetovnim poljskim vitezovima su dodijeljena slobodna područja, posebno u Chelmnu, iako je većinu osvojenih teritorija zadržavao teutonski Red. Kolonisti iz Svetog Rimskog Carstva su se počeo useljavati prema istoku, dozovoljavajući stvaranje novog grada svake godine, od kojih su mnogi odobreni Kulm zakonom.Urban, str. 57
U ljeto 1233., vitezovi su vodili križarsku vojsku od 10.000 ljudiUrban, str. 56 i osnovali tvrđavu na Marienwerderu (Kwidzyńu) u Pomezaniji.Pomerelijanski knezovi Swantopelk i Sambor podržali su manju vojsku za invazije na Pogezaniju tijekom zime 1233-34. Nakon bliske borbe poganski Pogezanci su preusmjereni na smrznutu rijeku Sirgune dolaskom kneževske konjice, i bojno polje nakon toga je bilo poznato kao "polje mrtvih".Wyatt, str. 99 Izgradnja tvrđave u Rehdenu (Radzyń Chełmiński) godine 1234. je stabilizirala istočni Chelmno.Christiansen, str. 105
Biskup Pruske, Christian od Olive, potraživao je dvije trećine osvojenog teritorija, davajući jednu trećina na teutonskom Redu.Papin legat William od Modene posredovao je između dvije strane, dajući vitezovima dvije trećine ali rezervirajući dodatna prava za biskupa. Teutonski Vitezovi su tražili također uključivanje malog Reda od Dobrzyńa u veći teutonski red. Conrad od Mazovije se razbijesnio s ovim prijedlogom i zahtijevao povratak Dobrzyńa zemlje što su vitezovi bili voljni učiniti. Vojvoda Conrad naknadno je odbio pomoć križara u bilo kojem daljnjem pothvatu.Wyatt, str. 101 Uz odobrenje pape i biskupa iz Plocka, teutonski vitezovi su asimilirali red Dobrzyńa u buli iz 19. travnja 1235. Uvrijeđeni Conrad je tražio da se dvorac Dobrzyń vrati njemu. Godine 1237 teutonski vitezovi su asimilirali Bratstvo Mača, vojni red aktivan u Livoniji, nakon što su bili gotovo izbrisani od strane Litavaca u bitci kod Saule.
Uz podršku Henrika III., markgrofa od Meissena, križari su godine 1236. napredovali prema sjeveru duž obje obale Vistule natjeravši većinu Pomezanaca na pokoravanje. Iako Henrik nije sudjelovao u pohodu iz 1237. protiv Pogezanaca, markgrof je Red opskrbio s dva velika riječna broda s kojima je Red porazio manja plovila koja su koristila pruska plemena. U blizini naselja Truso, Elbing (Elblag) je osnovana je s kolonistima iz Lübecka, dok je Christburg (Dzierzgoń) zaštitio zemlju istočno od Marienwerdera.