desno|minijatura|200px| Čisto "savijanje" zvuka pomoću vibrato-žičnjaka Bigsbydesno|minijatura|200px| Klasični dive bomb efekt
Vibrato-sustav za gitaru je od svog početka 1930-ih godina do danas u osnovi razvijen kao tehnički dodatak kojim se može utjecati na kvalitetu zvuka, odnosno tona električne gitare. Ugrađen je obično na mostu ili na žičnjaku (engl. tailpiece) gitare. Vibrato-sustav funkcionira tako da gitarist pomoću ručice (engl. whammy bar, vibrato arm/bar, ili tremolo arm/bar) postiže brzu promjenu napetosti (ponekad privremeno i duljine žice), čime se mijenja osnovna visina postojećega tona. Vibrato-sustav kao pridodani mehanički sustav u modele gitara počeo se ugrađivati kao pomoć blues i jazz glazbenicima koji su ga do tada na Archtop modelima gitara proizvodili manipulacijom ruke. Nazovimo stara, klasična izvedba, ali i primjena vibrato-sustava nadograđena je 1980-ih godina modelima gitara s vibrato "dive bomb" efektom (tehnika sviranja gdje se pomoću vibrato-sustava naglo mijenja visina tona, stvarajući pri tome zvuk sličan onome što ga stvara topnički projektil pri prolazu kroz zrak). Modele električnih gitara bez toga dodatka često nazivamo i instrumentima s "fiksnim" mostom. Popularnost u primjeni vibrato-sustava kod mnogih se gitarista nastavila nesmanjenim intenzitetom i u 1950-im godinama, primjerice u blagim skladbama američkog gitarista Cheta Atkinsa, rock-skladbama Duanea Eddya i surf rock skupina The Ventures, The Shadows i surf rock gitarista Dicka Dalea, ali i inovatora u rock glazbi poput Franka Zappe. U 1960-im i 1970-im godinama vibrato-sustav promoviraju izražajniji gitaristi poput Jimi Hendrixa, David Gilmoura gitarista engleskog rock sastava Pink Floyd, ili Jimmy PageJimmy Page - naslijeđe nakon 40 godina uspješne karijere . u engleskom rock sastavu Led Zeppelin. U 1980-im godinama majstori na gitari Eddie Van Halen, Joe Satriani i Steve Vai, a i drugi hard rock gitaristi poput Ritchie Blackmorea i Kirk Hammetta koriste vibrato-sustav na svojim modelima gitara. Unatoč mnogim naporima u izvedbi vibrato-sustava, isti uređaj ne može proizvesti tremolo u uobičajenom smislu riječi, ali može vibrato. Mnogi gitaristi pomoću elektronskog vibrato uređaja proizvode umjesto vibrata uopćeni oblik tremolo efekta.
Podrijetlo imena Povijesno gledano gitaristi (električnih gitara) obrnuli su pravilno značenje pojmova vibrato i tremolo, kada se misli o hardverskim uređajima i učinku koji on proizvodi. Za ovaj preokret terminologije najznačajniji je Leo Fender i naziv njegovog pojačala Vibroverb koji zapravo koristi tremolo efekt u pokušaju da se stvori vibrato (trenutna promjena) zvuk. Ironično, ali Fender je proizveo 1953. godine pojčalo Tremolux koji je nazvan ispravnom terminologijom. Zbog pojašnjenja, tzv., nazivna uporaba riječi "tremolo ručica" pomoću koje se uistinu može proizvesti varijacija tona, i kao krajnji učinak u biti je čisti vibrato. "Tremolo ručica" nikada ne može proizvesti učinak poznat kao tremolo jer u njegovom stvaranju osnovna konstrukcija je modulacija glasnoće. S druge strane tremolo je znači učinak modulacije glasnoće proizveden od elektroničkog vibrato uređaja koji je ugradbeni dio mnogih klasičnih gitarskih pojačala. I stoga ustaljena uporaba naziva "tremolo ručica", umjesto pravilnog vibrato ručica, a da se pri tome misli na mehanički dio električne gitare je netočna.
Dizajn Većina vibrato sustava za gitaru temelje se na jednoj od četiri osnovne varijante:
Model Bigsby vibrato žičnjak za električnu gitaru proizveden je u kasnim 1940-im godinama, i danas se taj model vibrata na Gibson, Gretsch i Rickenbacker gitarama koristi gotovo u svom izvornom obliku. Fenderov sinkronizirani tremolo (ili strat trem) koji je 1954. godine ugrađen na model Stratocaster. Od njega su razvijeni i mnogi drugi dizajni, poput: Floyd Rose tremola sa zaključavanjem (proizveden u kasnim 1970-im godinama) Fenderov sinkronizirani tremolo sa zaključavanjem na dvije točke (engl. two-point) proizveden 1986. godine. Fenderov model plutajućeg mosta koji je dizajniran u dvij glavne varijante: Fenderov plutajući tremolo (ili jag trem), koji je na modelu Fender Jazzmaster predstavljen 1958. godine. Fenderov Dynamic Vibrato (ili stang trem) koji je ugrađen na model Fender Mustang 1964. godine. Cam-driven vibrato koji je dizajniran za pedal steel gitare: Kahler Tremolo Sustav proizveden 1976. godine. Stetsbar tremolo, razvijen u kasnim 1980-im godinama. Super-Vee BladeRuner predstavljen 2006. godine.
U manjem broju postoje i drugi vibrato dizajni, a posebno za izdvojit su dizajni tvrtke Gibson pod nazivom Vibrola, koja je upotrijebljena na nekim licenciranim Bigsby uređajima.
Vibrola Kaufmann
Vibrola je jedan od prvih mehaničkih vibrato uređaja kojeg je 1935. godine patentirao Doc Kauffman, poslovni partner Lea Fendera, i snjim suosnivač tvrtke K & F Manufacturing Corporation. Model u javnosti je predstavljen na Epiphone modelima električne gitare od patenta, pa do 1937. godine, kao opcija već na nekim postojećim Archtop modelima gitara. Od 1937. godine model Vibrola ugrađivan je također i u neke Rickenbacker, a i Lap steel modele gitara. Vibrola, kao opcija ugrađivana je u model Rickenbacker Electro Spanish gitari, te je time ujedno bila i jedan od najranijih ugrađenih Vibrola od strane tvrtke Epiphone.Rickenbacker Electro Spanish Guitar . Kasnije, '50-ih godina nastaje Rickenbackerova Capri linija gitara, čiji model Rickenbacker 325 s Vibrolom koristi i promovira glazbenik, pjevač, tekstopisac i skladatelj najpoznatije engleske pop i rock glazbene skupine The Beatles, John Lennon. Lennonov Rickenbacker 325 "Evolucija, koja proizvodi revoluciju" - napisao Glen Lambert. Nedugo ovaj model vibrata zamijenjen je s naprednijim Bigsby B5, a ovaj potom još naprednijim Accent vibrola modelom.
Bigsby vibrato
Prvu uspješnu Bigsby vibrato žićnjak (skraćeno Bigsby) ručicu za komercijalnu uporabu dizajnirao je Paul Bigsby za koji rad je 1952. godine podnio patent, (isti i objavljen 1953. godine). U.S. Patent D169120 podnesen 1952., a objavljen 1953. godine. Točan datum prve dostupne inačice je nepoznat, iz razloga što je Bigsby zadržao nešto od svojih zapisa, ali se oslanjamo na fotografije modela gitare iz 1952. godina koji su postali standardni obrazac za prezentaciju Bigsby vibrata. U nekoliko intervjua i pokojni američki country pjevač Merle Travis naglašavao je da je Bigsby za njega u "kasnim" '40-im dizajnirao, i proizveo, svoj prvi vibrato prototip sa spregnutom oprugom u sredini koja rotira oko cilindrične stopice na žičnjaku. Gitarista Lonnie Mack kao pionir blues i rock glazbe bio je poznat po tome što je 1958. godine na svojoj Gibson Flying V gitari uveliko koristio ugrađeni Bigsby vibrato. Općenito, pojam "whammy bar" smatra se da potječe iz 1963. godine, i to baš od Macka, i njegovog hit instrumentala "Wham!" gdje Bigsby vibrato dolazi do svog punog izražaja.
I danas popularnost ovog modela vibrata ne jenjava, a vidljiva je posebno na poluakustičnim i akustičnim modelima gitara jer je odličnim dizajnom mehanizam potpuno i lako pristupačan iznad trbuha tijela gitare. Bigsby vibrato tvornički je ugrađen i na druge modele gitara kao prestižna opcija top linije tih modela, odnosno pri samom dizajnu kao zahtjevna vještina, ili potrebe stila sviranja.
Fenderov dizajn Sinkronizirani tremolo lijevo|minijatura|200px| Skica patenta Fenderova sinkroniziranog tremola iz 1954. godine. Nakon Bigsby modela vibrata veliki skok u razvoju učinio je Leo Fender sa svojim sinkroniziranim tremolom mehanizmom (uveo pojam tremolo ručica). U.S Patent 2741146 podnesen 1954., a objavljen 1956. godine. Fenderov model vibrata ugrađen je 1954. godine na legendarni Stratocaster model, i bio je učinkovitiji od postojećeg Bigsby modela jer je nudio veći raspon nagiba, i bolju okretnost podizanja u koljenu ručice.
Temelj siknroniziranog tremola bazira se na krutom sklopu koji objedinjuje most i žičnjak s osovinom na trbuhu gitare. U izvornom dizajnu čelična kosina na prednjoj donjoj plohi formira široki odrezani rub, koji počiva na vrhu tijela gitare. U izvornom obliku dizajn se temelji na načelu oštre kosine i ravnoteže ruba mehanizma, koja se naruši naprezanjem ručice pri potezanju žica, i protutežom pri poteznju izvora s ciljem da se u odnosu na tijelo gitare rub vibrata održi čvrsto na svom mjestu. Mehanizam je pričvršćen sa šest kaljenih vijaka (glava vijka je glatka) za koje se često pretpostavlja da su stožerna točka mehanizma, umjesto što su skrivena kosina samog ruba mehanizma. Unatoč trenju, i velikom pritisku na vijke uzrokovanog primjenom vibrato ručice, ovaj dizajn besprijekorno funkcionira. minijatura|desno|200px|Most sinkroniziranog tremola. Most čini šest sedla mosta koji su pojedinačno podesivi po visini, i intonaciji tona. Žičnjak se sastoji od čvrstog metalnog bloka koji je postavljen iza "tremolo ploče". Osiguravaju ga tri vijka koji prolaze kroz tijelo gitare. U komori na stražnjem dijelu tijela gitare smještene su obično tri (ponekad i pet) duge spiralne opruge povezane sa stražnjim, zadnjim blokom na tijelu gitare, koji balansira napetost žica. Tremolo ručica prolazi kroz tremolo ploču i blok žičnjaka, i time čini izravnu i čvrstu kompaktnu vezu. Ovaj mehanizam ima samo dva pokretna dijela, stim da je kao i na Bigsby modelu vibrata jedan i sama ručica. No, za razliku od njega sinkronizitrani tremolo pomiče kompletno sami most i žičnjak, čime se postiže promjena duljine i napetosti žica.
Žice kao i u modelu Fender Telecaster prolaze kroz tijelo gitare, i prilikom zamjene novih žica provlače se kroz tijelo s leđa gitare. Međutim, na modelu Telecaster podnožje mehanizma čvrsto je usidreno na tijelu gitare, dok na modelu Stratocaster gitare ono je na pomičnom metalnom bloku, kroz koji su provučene žice. minijatura|desno|200px| Sinkronizirani tremolo - pogled straga. Startocaster "tremolo" ugrađivao se u mnoge gitare punog tijela, raznih oblika i modela. U biti taj model kopira vibrato sustav, i često se naziva "strat trem" ili "whammy bar". Njegov dizajn je osnova za napredniji Fenderov sinkronizirani tremolo sa zaključavanjem na dvije točke, i Floyd Rose model tremolo. Izvorni Stratocaster tremolo ponekad nazivan "sinkroni", ili "vintage sinkroni tremolo" izvedenica je ovih dvaju gore spomenutih modela. Na modelima električnih gitara su od 2012. godine.
Konačnu superiornost sinkronizirani tremalo nad ostalim modelima utemeljio je krajem 1960. godine koristeći ga na Stratocaster modelima gitare poznati gitaristi poput: Jimi Hendrixa, i Petea Townshenda. Tijekom '60-ih i na modele Fender Jaguar ugrađen je pomični tremolo, ali do ranih '70-ih bilo je očito da većina gitarista bez obzira na cijenu i kvalitetu preferira i hit, trend i "prestiž", te koriste Fenderove modele gitara s nekim drugim modelima vibrata, što je rezultiralo da se sinkronizirani tremolo model jedno vrijeme i povuče, ali i ponovno 1990. godine kao klasični, ili retro model opet vrati u Fenderov katalog.
Sinkroniziran na dvije točke Sinkronitirani tremolo na dvije točke Fenderov je dodatno razvijen model koji se ne može zaključati, ali često se zamjeni s Floyd Rose modelom koji se može zaključavati. Oba modela u svom nazivu koriste riječi dvije točke, i pripadaju razvojnom sustavu izvornog Stratocaster tremolo modela mehanizma, ali jedan od drugoga putpuno su na drugačijem konceptu stvarani. Fenderov tremolo model na dvije točke oslonjen je na dvije točke na svakom kraju zgloba, a ne na nizu od šest vijaka kao izvorni "strat trem" model.