Janusz Korczak, pravim imenom Henryk Goldszmit, poznat još i kao Stari Doktor ili Gospon Doktor (Stary Doktor, Pan Doktor), (Varšava, 22. srpnja 1878. ili 1879. – Sabirni logor Treblinka, 5. ili 6. kolovoza 1942.) – poljski liječnik židovskog porijekla, pedagog, pisac, publicist, društveni djelatnik, časnik poljske vojske.
Bio je moderni pedagog, autor brojnih izdanja iz područja teorije i prakse odgoja, te začetnik ideje o promicanju prava djeteta i potpune ravnopravnosti djece. Kao ravnatelj sirotišta osnovao je dječji sud časti na kojem su djeca sama razmatrala i odlučivala o slučajevima koje bi prijavila. Pred sudom su odgovarali i odgojitelji. „Divan čovjek koji je imao hrabrosti vjerovati djeci i mladima o kojima je skrbio, povjerivši im održavanje discipline, a pojedincima preuzimanje najsloženijih i iznimno odgovornih zadaća“ – pisao je o Korczaku poznati švicarski psiholog Jean Piaget nakon posjeta „Domu za siročad“ koji je poljski pedagog osnovao i vodio.
Korczak je pokrenuo i izdavanje prvog časopisa namijenjenog djeci Male smotre koji se sastavljao od radova koje su u uredništvo slali dječji autori. Bio je jedan od začetnika istraživanja iz područja psihološkog razvoja djece i pedagoške dijagnostike.
Bio je poljski Židov koji je cijeloga života naglašavao kako pripada obama narodima.Joanna Olczak-Ronikier, Korczak. Próba biografii, W.A.B., Warszawa 2011
Mladost i obrazovanje
Korczak se rodio u Varšavi u poloniziranoj židovskoj obitelji kao sin odvjetnika Józefa Goldszmita (1844-1896) i Cecylie rođ. Gębicke (1853/4–1920). Korczakov rodni list nije sačuvan, stoga datum rođenja nije posve pouzdan. Obitelj Goldszmit porijeklom je iz Lubelskog kraja, dok obitelj Gębicki svoje porijeklo vuče iz okolice Poznanja. Pradjed Maurycy Gębicki i djed Hersz Goldszmit bili su liječnici.Maria Falkowska, Rodowód Janusza Korczaka, Biuletyn Żydowskiego Instytutu Historycznego 1997, nr 1 Grobovi Korczakova oca te njegovih djeda i bake s majčine strane (majčin grob nije pronađen) nalaze se na židovskom groblju u Varšavi u Okopovoj ulici.
Početno dobra materijalna situacija obitelji Goldszmit pogoršala se zbog psihičke bolesti oca koji je početkom devedesetih godina 19. st. prvi put završio u psihijatrijskoj bolnici sa simptomima psihoze. Otac je umro 26. travnja 1896. Kako bi pomogao u uzdržavanju obitelji nakon očeve smrti Korczak je kao sedamnaestogodišnji đak počeo davati instrukcije. Njegova pak majka Cecylia Goldszmit iznajmljivala je sobe u njihovu varšavskome stanu. Korczak je polagao maturu kao dvadesetogodišnjak.
Kao dijete Janusz Korczak je puno čitao. Mnogo godina kasnije, u memoarima koje je pisao u getu, kaže: „(…) zahvatila me je ludost, manija čitanja. Svijet oko mene je nestao, postojala je samo knjiga“. Godine 1898. krenuo je na studij na Medicinski fakultet Carskog sveučilišta u Varšavi. U ljeto 1899. po prvi je put otputovao u inozemstvo – otisnuo se u Švicarsku gdje se između ostaloga upoznao s djelatnošću i pedagoškim stvaralaštvom J. H. Pestalozzija. Krajem iste godine bio je i nakratko uhićen zbog svoje aktivnosti u čitaonicama Varšavske udruge za dobrotvorni rad. Studirao je šest godina, ponavljajući prvu godinu studija. Također je pohađao nastavu na tzv. Letećem učilištu. Tijekom godina provedenih na studiju upoznao je najsiromašnije varšavske četvrti, život radnika i lumpenproletera. Bio je član masonske lože Zvijezda mora, pripadnice Međunarodne masonske federacije Le Droit Humain osnovane u svrhu „pomirenja svih ljudi podijeljenih vjerskim barijerama te u svrhu traganja za istinom uz istovremeno poštovanje drugog (čovjeka)“.Daniel Bargiełowski, Po trzykroć pierwszy, Oficyna Wydawnicza Rytm, Warszawa 2002
Liječnik
23. ožujka 1905. Korczaku je uručena liječnička diploma. U lipnju iste godine kao liječnik je unovačen u rusku carsku vojsku. Sudjelovao je u rusko-japanskome ratu, služeći u Harbinu. Od djece u Mandžuriji učio je kineski jezik. Krajem ožujka 1906. vratio se u Varšavu. Od 1905. do 1912. radio je kao pedijatar u dječjoj bolnici Bersoni i Baumani. Kao tzv. mjesni liječnik imao je obvezu stalnog dežurstva u bolnici (zauzvrat mogućnost stanovanja u bolnici) te je požrtvovno ispunjavao sve obaveze. U svojoj liječničkoj praksi nije izbjegavao ni radničke četvrti grada. Od siromašnih pacijenata uzimao je često samo simboličnu naknadu ili bi sam kupovao potrebne lijekove. Nije se pak libio naplaćivati visoke honorare imućnima, što mu je omogućavala i književna popularnost.
Između 1907. i 1910/11. usavršavao se u inozemstvu, gdje je slušao predavanja, pohađao praksu u dječjim bolnicama, posjećivao odgojne i udomiteljske ustanove. U Berlinu je boravio gotovo godinu dana (1907–1908), četiri mjeseca proveo je u Parizu (1910), a mjesec dana u Londonu (1910 ili 1911). Kako je pisao mnogo godina kasnije, upravo je u Londonu donio odluku o tome da će se umjesto osnivanja vlastite obitelji posvetiti „službi dobrobiti djeteta“. U ovome je razdoblju bio aktivan u društvenoj djelatnosti, između ostalog kao član Varšavske udruge za higijenu i Udruge za ljetni odmor s kojom je 1904, 1907. i 1908. odlazio u ljetni kamp za poljsku i židovsku djecu. 1906. objavio je roman Salonsko dijete koji su i čitatelji i kritika vrlo toplo dočekali. Zahvaljujući odjeku ovoga i drugih izdanja postao je u Varšavi poznat i tražen pedijatar. 1909. pridružio se židovskoj Udruzi Pomoć za siročad koja je nekoliko godina kasnije podigla vlastiti Dom za siročad čiji je direktor postao upravo Korczak.
Tijekom Prvog svjetskog rata ponovno je primljen u carsku armiju. Služio je uglavnom u Ukrajini kao mlađi primarijus u ratnoj divizijskoj bolnici. Godine 1917. premješten je kako bi pružao liječničku pomoć u prihvatilištima za ukrajinsku djecu u okolici Kijeva. Dvije godine ranije, tijekom kratkog godišnjeg odmora u Kijevu, upoznao je Mariju Rogowsku-Falsku, poljsku društvenu djelatnicu i aktivisticu za neovisnost Poljske koja je vodila odgojnu ustanovu za poljske dječake. Službu u ruskoj armiji završio je činom satnika te se u lipnju 1918. vratio u Varšavu. Nakon proglašenja nezavisnosti Poljske (11. studenog 1918) Korczak je ponovno pozvan u vojsku, ovoga puta u obnovljenu poljsku armiju. Tijekom poljsko-boljševičkog rata (1919–1920) služio je kao liječnik u vojnim bolnicama u Lođu i Varšavi. Bolovao je od trbušnog tifusa. Zbog predanog rada promaknut je u čin bojnika Poljske vojske.
Pedagog
Stavovi
Korczak je od rane mladosti iskazivao interes za pitanja odgoja djece, a na oblikovanje njegovih pogleda utjecale su ideje i iskustva tzv. „nove škole“. Inspirirala ga je progresivistička pedagogija Johna Deweya te radovi O. Decrolya i M. Montessori, kao i starijih pedagoga – J. H. Pestalozzija, H. Spencera, F. Fröbela. Također je bio upoznat s pedagoškim koncepcijama L. Tolstoja.Lewowicki, T. (1994): Janusz Korczak, Prospects: the quarterly review of comparative education (Paris, UNESCO: International Bureau of Education), vol. XXIV, no. 1/2, 1994, 37-48 Naglašavao je nužnost dijaloga s djecom.
Objavljivao je i izlagao radove na teme vezane za odgoj djece i pedagogiju. Svoje je iskustvo u radu s djecom stjecao najprije kao odgojitelj, kasnije kao društveni djelatnik, a na kraju i kao ravnatelj Doma za siročad te suosnivatelj Našeg doma. Između dvaju svjetskih ratova predavao je na brojnim poljskim visokoškolskim ustanovama, primjerice na Državnom institutu za specijalnu pedagogiju (današnja Akademija specijalne pedagogije Maria Grzegorzewska) i Državnom učiteljskom institutu, kao i na Državnom seminariju za učitelje judaističke religije.
Korczak je zagovarao emancipaciju i samostalno odlučivanje djeteta te poštovanje dječjih prava. Kroz oblik samoupravljanja štićenici su u Korczakovim ustanovama svakodnevno uvježbavali načela demokracije koja su se u istoj mjeri odnosila na djecu i odrasle. „Dijete povezuje stvari i razmišlja kao odrasla osoba – pritom je neopterećeno iskustvom odraslih“[potreban izvor]. Časopis Mala smotra koji su uređivala djeca za djecu bio je njihov forum, kovačnica talenata i važan stup asimilacije, pogotovo za djecu iz ortodoksnih židovskih obitelji. Liječnik Korczak zauzimao se za resocijalizaciju te kompleksnu i modernu skrb nad djecom s društvene margine.
Smatrao je da je djetetu mjesto među vršnjacima, a ne na kućnom ognjištu. Smatrao je potrebnim da djeca razmjenjuju svoja rana uvjerenja i prve nazore jer na taj način podliježu procesu socijalizacije i pripremaju se za život odraslih. Trudio se djeci osigurati bezbrižno djetinjstvo, no ne bez obaveza. Prema Korczaku dijete samo treba razumjeti određenu situaciju, emotivno je doživjeti i iskusiti, samo treba donijeti zaključke i pokušati spriječiti moguće posljedice. „Ne postoje djeca – postoje ljudi“ – pisao je.
Svu djecu koju je liječio ili odgajao smatrao je svojom djecom, a njegova je kasnija djelatnost potvrdila takav stav. Altruistička uvjerenja nisu mu dopuštala izdvajanje i moguć poseban tretman omiljenih štićenika. Tradicionalnu obitelj nije smatrao ni osnovnom ni najvažnijom stanicom društva. Također nije prihvaćao ulogu obitelji kakvu su promovirali konzervativno-kršćanski i tradicionalni židovski društveni krugovi.
Najvažniji elementi Korczakove koncepcije odgoja su:
odbacivanje nasilja – fizičkog, verbalnog, nasilja koje proizlazi iz prednosti starije dobi ili obnašane funkcije ideja odgojne interakcije između odraslih i djece koja proširuje definiciju klasične pedagogije uvjerenje da je dijete ljudsko biće u jednakoj mjeri kao i odrastao čovjek načelo prema kojemu se u odgojnome procesu u obzir uzima individualnost svakoga djeteta vjera u to da dijete samo najbolje poznaje vlastite potrebe, težnje i osjećaje, stoga ima pravo očekivati da odrasli uvažavaju njegovo mišljenje priznavanje djetetu prava na poštovanje, neznanje i neuspjeh, privatnost, vlastito mišljenje i vlasništvo svijest o tome da je razvojni proces djeteta težak posao
Današnja percepcija
Danas je Janusz Korczak prepoznat kao začetnik brojnih pravaca u pedagogiji, a njegovo shvaćanje prava djeteta referentna je točka za stajališta mnogih suvremenih autora.Patricia Anne Piziali (1981): A comparison of Janusz Korczak's concept of the Right of the Child with those of Other Selected Child Advocates, George Washington University (disertacija) „Reformirati svijet znači reformirati odgoj“ – pisao je.
Premda nije stvorio ni jednu cjelovitu teoriju,Efron S. (2005): Janusz Korczak – Legacy of a practitioner-research, Journal of teacher education, 56, 145-156, DOI:10.1177/0022487104274415Efron Sara Efrat (2008): Moral education between hope and hopelessness: The legacy of Janusz Korczak, Curriculum Inquiry, 38, 39-62 DOI:10.1111/j.1467-873X.2007.00397.x smatra seLifton, B. J. (2003): Who was Janusz Korczak? [In:] J. Korczak, Ghetto diary (pp. vii–xxx), New Haven, CT: Yale University Press. jednim od začetnika pedagoške škole „moralnog odgoja“ (engl. moral education). Njegove su se moderne pedagoške ideje temeljile na praksi – premda je dobro poznavao pedagoške i psihološke tendencije svoga doba,Valejeva, R. (1996): Korczak theory in the context of the humanistic pedagogy [In:] A. Cohen, S. Aden, & R. Yatziv (Eds.): Studies in the legacy of Janusz Korczak, 1, Haifa, Israel: University of Haifa Publishing House, The Janusz Korczak Associaion in Israel, and Beit Lochamei Hagetaot, 93–89 protivio se utjecaju doktrine u didaktici. Kako je pisao poljski pisac i Korczakov biograf Igor Newerly,Newerly, I. (1967): Introduction (A. Bidwell & G. Bidwell, Trans.) [In:] M. Wolins (Ed.): Selected works of Janusz Korczak, Washington, DC: National Science Foundation, XVII-XLV Korczak nije podržavao ni jednu političku ideologiju ni obrazovnu doktrinu.