Olimp (antički grčki , moderni grčki Όλυμπος, Olympos) planina je u Grčkoj na kojoj su, prema grčkoj mitologiji, živjeli bogovi, što ju čini trajnim simbolom grčke civilizacije. Olimp je i najviša planina u Grčkoj visoka 2917,72 m (vrh Mitikas), i pripada istoimenom gorju u Tesaliji.
Njena mikroklima, koja je rezultat blizine mora i naglog porasta nadmorske visine, stvara izvanrednu raznolikost terena, klime i vegetacije.The wider area of Mount Olympus, službene stranice UNESCO-a Pristupljeno 1. kolovoza 2026. Olimp je poznat po zapanjujućim reljefnim oblicima, bioraznolikosti šumskih vrsta i bogatoj flori s oko 1500 biljnih vrsta, od čega su 23 endemske vrste. Od 1981. pod zaštitom je UNESCO-a kao svjetski rezervat biosfere, a sama planina je prvi od 24 grčka nacionalna parka (od 1938.). Zbog toga, i zbog kulturološke vrijednosti kao mitološko sjedište bogova, „šire područje planine Olimp” je upisano na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi 2026. godine kao mješovita baština (prirodna i kulturna baština).Grčka pozdravlja upis planine Olimp na UNESCO-ov popis svjetske baštine, HRT, 26. srpnja 2026. Pristupljeno 1. kolovoza 2026.
Prirodne odlike
Zemljopisne odlike mini|lijevo|Glavni vrhovi planine Olimp gledano sa Skolija: Skala (1), Mitikas (2), Stefani (3), Profitis Ilias (4), SEO Hut (5) i Touba (6). Planina Olimp proteže se u sjevernu Grčku blizu egejske obale (samo 18 km jugozapadno od gradića Litohoro (Λιτόχωρο, Litóhōro) na obali), na granici između Tesalije i Grčke Makedonije. Olimp je masivna planina opsega od oko 80 km s prosječnim promjerom od 26 km i ukupnom površinom od 500 km².Olympus the First National Park - General Information, Management Agency of Olympus National Park, arhivirano iz originala 7. ožujka 2018. Pristupljeno 1. kolovoza 2026. Ona se koja na nekoliko mjesta strmo uzdiže, okružena širokim klancima i gusto pošumljena u donjem dijelu. Njegov prostrani kameniti vrh prekriven je snijegom veći dio godine, a suho podnožje, Hirokampi, prekriveno je makijom koja pruža utočište brojnim životinjskim vrstama. Olimp je građen od kristaličnih škriljevaca, sedimentne stijene stare oko 200 milijuna godina. Šire područje planine Olimp sadrži zapanjujuće oblike reljefa, uključujući ledenjačke cirkove, vapnenačke litice, krške vrtače i polja olistolija, dok oštri grebeni poput kompleksa Mitikas-Stefani i duboki klanci poput Enipea ilustriraju kontinuiranu neotektonsku aktivnost.
Najviši vrh Olimpa jest Mitikas (Μύτικας, Mytikas), što na grčkome znači 'nos'. Mitikas je najviši vrh u Grčkoj, a na nju se penje iz gradića Litohoro koji je zbog svoje lokacije znan i kao Grad Bogova. Na Olimpu postoji 46 vrhova viših od 2000 i 47 viših od 1000 metara nadmorske visine. Poslije Mitikasa slijede vrhovi Skolio (2905,5 m), Stefani (2909,9 m, povremeno nazivan „Zeusovim prijestoljem”) i Skala (2866 m).Marcel Kurz, Planina Olimp, Alpski vjesnik, svezak 34., 1921.–1922. (digitalizirana verzija) Pristupljeno 1. kolovoza 2026. Između Skale i Mitikasa nalazi se Kakoskala, greben preko kojeg se do Mitikasa može doći laganim penjanjem. Na sporednom vrhu Profitis Ilias nalazi se najviša kapela na Balkanskom poluotoku, Kapela proroka Ilije.
Klima Planina Olimp ima planinsku klimu koja je rezultat blizine mora i naglog porasta nadmorske visine. Temperature se kreću od 0 do 20 °C ljeti i od -20 do 10 °C zimi. Snijeg prekriva vrh veći dio godine. Jaki vjetrovi često pušu brzinom većom od 100 km/h.Mount Olympus Climate, Management Agency of Olympus National Park Pristupljeno 1. kolovoza 2026.
Mitologija mini|lijevo|200px|Kultni kip Zeusa iz Svetišta Zeusa Hipsista (Ζευς ὕψιστος, „Zeusa, Vrhovnog boga”) iz antičkog Diona na obroncima Olimpa. mini|Pogled na Olimp iz zraka sa sjevera U grčkoj mitologiji Olimp je dom dvanaest olimpijskih bogova: Zeusu, Heri, Posejdonu, Aresu, Hermesu, Hefestu, Afroditi, Ateni, Apolonu i Artemidi koji su uvijek bili na Olimpu. Bogova nikad nije bilo više od dvanaest, ali su se izmjenjivali još i sljedeći: Heba, Helije, Hestija, Demetra, Dioniz, Had i Perzefona.
Kad je Geja rodila Titane, rabili su grčke planine kao tronove jer su bili ogromni, a vrhovni je Kron sjedio na Olimpu.
Grci su smatrali da se na njemu nalaze kristalne palače u kojima žive bogovi. Ulaz u Olimp bila su velika vrata od oblaka. Palače su sagradili Titani Kiklopi, a umjetničke je predmete i sprave načinio i iskovao Hefest. Zeusove i Herine odaje bile su na južnome kraju Olimpa te su otuda mogli gledati na Atenu, Tebu, Spartu, Korint, Arg i Mikenu. Na sjevernome kraju koji je gledao prema Makedoniji nalazile su se kuhinja, prostorija za gozbe, oružarnica i radionice. U sredini su živjeli ostali bogovi. Postojale su i druge prostorije za ostala božanstva, a također i svojevrsni zoološki vrtovi gdje su bogovi čuvali svoje svete životinje. Unutar Olimpa bogovi su živjeli, spavali, sudili, a hranili su se ambrozijom i nektarom, dok ih je zabavljao Apolon svirajući liru.
Povijest
Drevna povijest planine posvećene stočarstvu, obuhvaća povijest Pelazga (domorodačko stanovništvo koje je u Grčkoj živelo prije Grka), Tesalije, Kraljevine Makedonije, rimske Makedonije, bizantske Makedonije, osmanske Grčke i balkanskih ratova koji su je ponovno učinili grčkom 1912. godine.
Prvi zabilježen pokušaj osvajanja Olimpa bio je 1862., ali to nije pošlo za rukom istraživaču Heinrichu Bartu. Ljudska je noga na vrh Olimpa kročila tek 2. kolovoza 1913., a u ekspediciji su bili Grk Christos Kakalos iz Litohora, te Švicarci Frederic Boissonas i Daniel Baud-Bovy.Martin Lemaire, Mount Olympus: pourquoi Google célèbre le mont Olympe?, L'Internaute, 2. kolovoza 2018. Pristupljeno 1. kolovoza 2026.
Planina je ostala pod njemačkom vojnom kontrolom od početka do kraja okupacije Grčke tijekom Drugog svjetskog rata, a bila je i poprište borbi tijekom Grčkog građanskog rata. Od 1950-ih postala je turističko odredište za alpiniste sa strašću prema mitologiji.
Nacionalni park
mini|3D animacija planine Olimp Najviša planina u Grčkoj bila je prva regija u zemlji koja je imala koristi od zaštitnih mjera, a nacionalni park osnovan je još 1938. godine. Pokriva središnje područje od 40 km² (4000 ha) i ukupnu površinu od 240 km² (24.000 ha), uključujući zaštitnu zonu. UNESCO je 1981. godine proglasio planinu Olimp rezervatom biosfere.
Park je dom 32 različite vrste sisavaca: balkanske divokoze (Rupicapra rupicapra balcanica), srne, divlje svinje, crvene lisice, divlje mačke, kune zlatice, kune bjelice i vjeverice, kao i 108 vrsta ptica, uključujući surog orla, orla zmijara, orla šepurca, sivog sokola, vjetrušu, osjara i zidarčaca.Olympus National Park , arhiva Pristupljeno 1. kolovoza 2026. Veliki sisavci poput jelena, koji su nekada živjeli na ovom području, uglavnom su nestali. U kolovozu 2008. u krivolovu je usmrćen posljednji smeđi medvjed na Olimpu.Pogledajte izvješće na www.in.gr
U riječnim koritima i jezerima živi 22 vrste gmazova tipičnih za Grčku i 8 vrsta vodozemaca. Osim toga, postoji velika raznolikost insekata, posebno leptira i obada.
Posebno u visokoplaninskom području, na Olimpu je preživjelo nekoliko endemskih biljnih vrsta. Postoji oko 30 vrsta orhideja, sirištara, munika i šimšira , kao i jankeja (Jancaea heldreichii), vrsta iz porodice gesnerijevki koja se smatra tercijarnim reliktom. Još jedna endemska vrsta na Olimpu je rožac Cerastium theophrasti.
Povezani članci
Ourea Olimpski bogovi
Izvori
Vanjske poveznice
Agencija za upravljanje Nacionalnim parkom Olimp (grčki) Planinarsko-turistička tura: OLIMP – planina bogova, HPD Prenj 1933 Mostar Planina Olimp, Camino.hr
Kategorija: Grčka mitologija Kategorija: Planine u Grčkoj Kategorija:Rezervati biosfere u Europi Kategorija:Mitološke planine Kategorija:Svete planine Kategorija:Svjetska baština u Grčkoj Kategorija:Nacionalni parkovi u Europi