mini|230px|Virusi uzročnici gastroenteritisa: A = rotavirus, B = adenovirus, C = Norovirus i D = Astrovirus. Virusne su čestice prikazane pod jednakim uvećanjem radi bolje usporedbe veličine.
Gastroenteritis (grč. γαστήρ, gaster - želudac, trbuh + έντερο, entero - tanko crijevo, utroba + ῖτις, itis - upala) je patološko stanje koje karakterizira upala probavnog sustava koja obuhvaća i želudac i tanko crijevo, što za posljedicu ima kombinaciju proljeva, povraćanja, te bolove i grčeve u trbuhu. Gastroenteritis se također naziva "crijevna viroza", "pokvareni želudac" i "želučani virus". Iako nije vezan uz gripu, također ga se naziva "želučana gripa" i "crijevna gripa".
Glavni uzročnik gastroenteritisa kod djece u svijetu je rotavirus. Kod odraslih su češći norovirus i Campylobacter. Rjeđi uzroci gastroenteritisa su druge vrste bakterija (ili njihovi toksini) te neki paraziti. Do prijenosa može doći zbog konzumiranja nepravilno pripremljene hrane, zagađene vode ili putem bliskog kontakta sa zaraženim osobama.
Osnovna terapija kod gastroenteritisa je pravilan unos tekućina (hidratacija). U blagim ili umjerenim slučajevima, to se obično postiže oralnom rehidracijskom otopinom, dok je kod težih slučajeva potreban unos intravenoznim putem. Gastroenteritis najviše pogađa djecu i stanovništvo zemalja u razvoju.
Simptomi i znakovi mini|300px|Tip 7 na Bristolskoj ljestvici stolice prikazuje proljev. Gastroenteritis obično uzrokuje proljev i povraćanje, ili se, rjeđe, pojavljuje samo s jednim ili drugim simptomom. Također se mogu pojaviti grčevi u predjelu trbuha. Znakovi i simptomi obično započnu 12–72 sati nakon dolaska u dodir s uzročnikom zaraze. Ako je uzrok zaraze virus, stanje se obično povlači unutar jednog tjedna. Neki virusni uzročnici mogu također izazvati groznicu, zamor, glavobolju i bol u mišićima. Ako se pojavi krvava stolica, manje je vjerojatno da je uzročnik virus i vjerojatnije je da je bakterija ili parazit. Neke bakterijske zaraze mogu biti vezane uz oštru bol u trbuhu i mogu trajati više tjedana.
Djeca zaražena rotavirusom se obično potpuno oporave unutar tri do osam dana. Međutim, u siromašnim državama liječenje težih infekcija često nije dostupno i uobičajeno je da proljev traje vrlo dugo. Dehidracija je česta komplikacija uzrokovana proljevom, i dijete sa znatnim stupnjem dehidracije može imati produljeno vrijeme protoka kapilara, slab turgor kože i otežano disanje. Opetovane zaraze su obično prisutne u područjima sa slabim higijenskim uvjetima, a posljedice mogu biti pothranjenost, usporen rast i razvoj djeteta, a dugoročno i mentalna zaostalost.
Reaktivni artritis se javlja kod 1% osoba nakon zaraze bakterijom Campylobacter, a Guillain-Barréov sindrom se javlja u 0,1% slučajeva. Hemolitičko-uremički sindrom (HUS) se može pojaviti kao komplikacija zaraze vrstama Escherichia coli ili Shigella koje proizvode shiga toksin, dovodeći do niske razine trombocita, bubrežne isuficijencije i hemolitičke anemije. Djeca su podložnija obolijevanju od HUS-a od odraslih osoba. Neke virusne zaraze mogu uzrokovati benigne epizode epilepsije.
Uzroci Virusi (pogotovo rotavirus) te bakterijske vrste Escherichia coli i Campylobacter su primarni uzročnici gastroenteritisa. Postoje, međutim, mnogi drugi uzročnici zaraze koji mogu uzrokovati ovaj sindrom. Povremeno se javljaju neinfektivni uzroci, ali oni su manje vjerojatni od virusne ili bakterijske etiologije. Opasnost od infekcije je veća kod djece zbog njihovog oslabljenog imuniteta i relativno slabe higijene.
Virusi Virusi za koje je poznato da uzrokuju gastroenteritis su rotavirusi, norovirusi, adenovirusi i astrovirusi. Rotavirus je najčešći uzročnik gastroenteritisa kod djece, i ima sličnu učestalost pojave u razvijenim zemljama i u zemljama u razvoju. Virusi uzrokuju približno 70% slučajeva zaraznog proljeva u pedijatrijskoj dobnoj skupini. Rotavirus je rjeđi uzrok kod odraslih zbog stečenog imuniteta.
Norovirus je najčešći uzrok gastroenteritisa među odraslima u razvijenom svijetu i uzrokuje više od 90% slučajeva zaraze. Ove lokalizirane epidemije se obično pojavljuju kada grupe ljudi provode vrijeme u međusobnoj fizičkoj blizini, kao što je slučaj na brodovima za krstarenje, u bolnicama ili u restoranima. Osobe mogu ostati zarazne čak i nakon prestanka proljeva. Norovirus je kao uzročnik puno manje prisutan kod djece, s približno 10% ukupnih slučajeva zaraze.
Bakterije
U razvijenim zemljama, Campylobacter jejuni je primarni uzročnik bakterijskog gastroenteritisa, a polovica tih slučajeva je vezana za doticaj s peradi. Kod djece, bakterije uzrokuju približno 15% slučajeva, a najčešće su vrste Escherichia coli, Salmonella,Shigella, i Campylobacter. Ako se hrana kontaminira bakterijama i ostane na sobnoj temperaturi nekoliko sati, bakterije se razmnažaju i povećavaju opasnost od zaraze za osobe koje istu hranu konzumiraju. Neke vrste hrane koje se obično povezuju s oboljenjem su sirovo ili nedovoljno pečeno meso, piletina, morski plodovi i jaja, sirove klice, nepasterizirano mlijeko i meki sirevi te voćni sokovi i centrifugirani sokovi od povrća. U zemljama u razvoju, posebno u subsaharskoj Africi i Aziji, kolera je čest uzročnik gastroenteritisa. Ovu zarazu uzrokuje bakterija Vibrio Colerae i obično se prenosi kontaminiranom vodom ili hranom.
Toksigena bakterija Clostridium difficile je važan uzročnik proljeva koja se češće javlja kod starijih osoba. Dojenčad može biti prenositelj ove bakterije bez razvijanja simptoma. To je čest uzrok proljeva kod osoba koje su hospitalizirane i često je uzrokovana znatnom uporabom antibiotika. Infektivni proljev uzrokovan vrstom Staphylococcus aureus se također može pojaviti kod osoba koje su koristile antibiotike. Tzv. "putna dijareja" je obično vrsta bakterijskog gastroenteritisa. Čini se da lijekovi za smanjenje želučane kiseline uvelike povećavaju opasnost od zaraze prilikom izlaganja nizu organizama, uključujući vrste Clostridium difficile, Salmonella, i Campylobacter. Opasnost je veća kod osoba koje koriste inhibitore protonske pumpe nego kod H2 blokatora.
Paraziti Niz praživotinja može uzrokovati gastroenteritis; najčešći je uzročnik Giardia lamblia, ali vrste Entamoeba histolytica i Cryptosporidium također mogu izazvati zarazu. Praživotinje kao grupa čine približno 10% slučajeva gastroenteritisa kod djece. Giardia se češće javlja u razvijenim zemljama, ali ovaj je mikroorganizam raširen u cijelom svijetu. Javlja se češće kod osoba koje su putovale u područja s visokom učestalosti, kod djece koja pohađaju vrtić, kod muškaraca koji imaju homoseksualne odnose i nakon prirodnih katastrofa.
Prijenos Do prijenosa može doći ako se konzumira onečišćena voda ili ako osobe dijele kontaminirane predmete za osobnu uporabu. U mjestima u kojima se izmjenjuju vlažna i sušna godišnja doba kvaliteta vode obično bude lošija tijekom vlažnog godišnjeg doba, što se u pravilu poklapa s vremenom izbijanja epidemije. U područjima s umjerenom klimom zaraze su učestalije zimi. Hranjenje beba bočicom bez da se bočica primjereno dezinficira značajan je uzrok zaraze u cijelom svijetu. Stopa prijenosa ujedno je povezana s lošom higijenom, naročito kad su u pitanju djeca u prenapučenim kućanstvima i kućanstvima s lošim stanjem po pitanju uhranjenosti. Nakon što se razvije tolerancija, odrasle osobe mogu u sebi nositi određene organizme bez da pokazuju znakove ili simptome bolesti i tako mogu služiti kao prirodni spremnici zaraze. Dok se neki uzročnici (kao što je Shigella) javljaju samo kod primata, ostali se mogu pojaviti kod raznih vrsta životinja (kao što je giardia).
Nezarazni uzroci Postoji nekoliko nezaraznih uzroka upale probavnog trakta. U neke od učestalijih spadaju lijekovi (kao što su analgetici), određena hrana kao što su laktoza (u osoba koje su netolerantne) i gluten (u osoba koje boluju od celijakije), te Kronova bolest koja je također nezarazan uzrok (često vrlo ozbiljnog) gastroenteritisa. Do gastroenteritisa može doći i unošenjem toksina putem hrane. Primjeri intoksikacije hranom, koja uključuju mučninu, povraćanje i proljev, su: trovanje toksinom ciguatera zbog konzumiranja riba koje su prethodno akumulirale toksin, skombroid koji je povezan s konzumacijom određenih vrsta pokvarene ribe, trovanje tetrodotoksinom koje, između ostalog, nastaje konzumacijom ribe napuhače, te botulizam koji se javlja zbog čuvanja hrane u neprimjerenoj ambalaži.
Patofiziologija Gastroenteritis se definira kao povraćanje ili proljev koji je posljedica upale tankog ili debelog crijeva.Mandell 2010 Chp. 93 Promjene na tankom crijevu obično nisu upalne, dok na debelom crijevu u pravilu jesu. Patogeni organizmi koji izazivaju upalu mogu biti malobrojni, čak samo jedan (kao u slučaju Cryptosporidiuma), pa sve do 108 (u slučaju Vibrio cholerae).
Dijagnoza Gastroenteritis se obično dijagnosticira kliničkim pregledom znakova i simptoma koje osoba manifestira. Utvrđivanje točnog uzroka obično nije potrebno jer ta informacija ne mijenja način liječenja. Međutim, pregled kulture stolice mora se izvršiti kod osoba s krvi u stolici, osoba koje su se otrovale hranom i onih osoba koje su nedavno putovale u zemlje u razvoju. Dijagnostičko ispitivanje može se izvršiti radi nadzora nad tijekom bolesti. Budući da se hipoglikemija javlja kod približno 10 % dojenčadi i male djece, za ovu populaciju preporučuje se mjerenje serumske koncentracije glukoze. Elektroliti i funkcija bubrega trebali bi se provjeriti ako postoji bojazan od teške dehidracije.
Dehidracija Utvrđivanje je li osoba dehidrirala ili nije važan je dio procjene, pri čemu se dehidracija obično dijeli na blagu (3–5 %), umjerenu (6–9 %) i tešku (≥ 10 %). Najtočniji pokazatelji umjerene ili teške dehidracije kod djece su produljeno vrijeme protoka kapilara, oslabljen turgor kože i otežano disanje. Ostali korisni pokazatelji (kada su u kombinaciji) su upale oči, smanjena aktivnost, nedostatak suza i suha usta, dok su normalno mokrenje i oralni unos tekućine umirujući pokazatelji, koji ukazuju na normalnu hidrataciju. Laboratorijsko ispitivanje nema bitnu kliničku korist pri utvrđivanju stupnja dehidracije.
Diferencijalna dijagnoza Ostali mogući uzroci znakova i simptoma, koji oponašaju one uočene kod gastroenteritisa i koji se trebaju isključiti, su upala crvuljka, volvulus, upalna bolest crijeva, upala mokraćnog sustava i dijabetes. Treba se uzeti u obzir i insuficijencija gušterače, sindrom kratkog crijeva, Whippleova bolest, celijakija i zlouporaba laksativa. Diferencijalna dijagnoza može biti donekle komplicirana ako osoba ima samo jedan simptom, npr. samo povraća ili ima proljev (umjesto i jedno i drugo).
Upala crvuljka može se u do 33 % slučajeva manifestirati povraćanjem, bolovima u trbuhu i laganim proljevom, što je u suprotnosti s jakim proljevom koji je uobičajen kod gastroenteritisa. Upala pluća ili mokraćnog sustava kod djece može također dovesti do povraćanja ili proljeva. Klasična dijabetička ketoacidoza manifestira se bolovima u trbuhu, mučninom i povraćanjem, ali bez proljeva. Jedna je studija pokazala da je kod 17 % djece s dijabetičkom ketoacidozom početno dijagnosticiran gastroenteritis.
Prevencija mini|400px|Postotak testova na rotavirus s pozitivnim rezultatima, po tjednu nadzora. Sjedinjene Američke Države, srpanj 2000. – lipanj 2009.
Način života Opskrba lako dostupnom pitkom vodom i pravilne higijenske navike važni su preduvjeti u smanjenju stopa zaraze i klinički značajnog gastroenteritisa. Pokazalo se da se primjenom osobnih mjera higijene (poput pranja ruku) smanjuju stope učestalosti i pretežnosti gastroenteritisa za čak 30 % kako u razvijenim zemljama tako i u zemljama u razvoju, a učinkovita može biti i uporaba alkoholnih gelova. Dojenje je vrlo važno, naročito u mjestima s lošom higijenom, kao i opće poboljšanje higijene. Dokazano je da majčino mlijeko smanjuje učestalost zaraza i njihovo trajanje. Učinkovito može biti i izbjegavanje zaražene hrane ili pića.
Cijepljenje