"Ruska arka" (rus. "Русский ковчег") - film ruskog redatelja Aleksandra Sokurova. Film je bio snimljen u Zimskom dvorcu 23. prosinca 2001. za 1 sat 27 minuta i 12 sekundi u jednom kadru (s ponavljanjem snimka), tj. bez zaustavljanja kamere i bez montažnog reza. Dotad su sa snimanjem u jednom kadru eksperimentirali Max Ophüls (film Vrtuljak), Alfred Hitchcock (film Uže) i Mike Figgis (film Timecode).Ebert, R., Russian Ark, Sun Times, 31. siječnja 2003.

Ruska arka je prvi umjetnički dugometražni film, snimljen bez korištenja montaže, koji govori o povijesti Zimskog dvorca. Čuveni muzej se tumači kao svojevrsna arka - središte svog kulturnog i duhovnog naslijeđa Rusije.

Svjetska premijera se održala u natjecateljskom programu festivala u Cannesu, no film nije osvojio nijednu nagradu.Festival de Cannes, Russian Ark , preuzeto 19. studenog 2012. Ruska premijera u Ermitažu je održana 27. svibnja 2002., na 300-godišnjicu Sankt Peterburga. U Rusiji se pojavio samo u dvije dvorane, no zato je u SAD-u postigao veliku popularnost.Kommersant, Russkij kovčeg priplyl v Rossiju, 21. travnja 2003.

Radnja U zimskom dvorcu se zateknu dvojica putnika u prostoru i vremenu. Jedan od njih (Sergej Drejden) je francuski markiz iz prve polovice 19. stoljeća (sudeći po svemu, radi se o markizu Astolpheu se Custineu, čuvenom rusofilu i rusofobu istovremeno). Drugi putnik (A. Sokurov) je naš suvremenik, Peterburžanin, koji za gledatelja ostaje nevidljiv: čuje se samo njegov glas. Ova dva bestjelesna duha, najčešće nevidljiva za okolinu, živo raspravljaju o svemu što im se nađe na putu.

Stranac ispočetka s visine gleda na rusku povijest i kulturu, naglašavajući njezinu drugorazrednost u usporedbi s europskom, dok njegov suputnik gleda na povijest zemlje kao domoljub. Zajedno s junacima filma gledatelji ulaze u tri stoljeća povijesti Zimskog dvorca, upoznavajući se sa životom njegovih stanara i gostiju (uključujući Petra I., Katarinu Veliku, Puškina, Nikolu I., obitelj Nikole II.), te postanu svjedocima ključnih događaja u životu Ermitaža: od blistavih otmjenih balova do surovih dana opsade Lenjingrada.

Uloge Sergej Doncov (Drejden) - Putnik (Markiz de Custine)IMDb, Popis glumaca, preuzeto 19. studenog 2012. Aleksandr Sokurov - suputnik markiza Boris Smolkin - Nesselrode Marija Kuznjecova - Katarina II. Velika Leonid Mozgovoj - špijun

U masovki je sudjelovalo više od 800 ljudi.Kommersant, Blokada Ermitaža, 25. prosinca 2001. Kao i u svojim drugim filmovima (npr. Usamljeni glas čovjeka), Aleksandr Sokurov se pojavljuje i kao jedan od likova, no, kao i uvijek, on se ne vidi: čuje se samo njegov glas. On igra glavnu ulogu - suputnika markiza de Custinea.

Jedinstvenost filma Sokurov je bio zamislio film kao pokušaj da "jednim udisajem" uvuče "tok vremena".NY Times, Film in Review - 'Russian Ark', 13. prosinca 2002 Na dan snimanja Zimski je dvorac bio zatvoren za posjetitelje. Osnovni je problem bio u tome što se pri takvom načinu snimanja nikakva greška ne može ispraviti montažom. Zamisao su uspjeli ostvariti tek iz trećeg pokušaja nakon sedam mjeseci proba.Hoberman, J., Space Odysseys , The Village Voice, 26. studenog 2002.

Jedinstvenost filma se temelji na upotrebi stabilizatora kamere (eng. steadicam). Primjena sustava stabilizacije daje efekt leta u prostorima iza Drejdenovog lika. Snimatelj Tilman Büttner je morao proći hodnicima Ermitaža 1,3 kilometra, noseći na sebi stabilizator i kameru s monitorom i akumulatorima koji su zajedno težiliBarabaš, J., Kakaja missija u Aleksandra Sokurova, Nezavisimaja gazeta, 22. travnja 2003. 35 kilograma. Film je bio snimljenŠervud, O., Voploščonnaja mečta. Filjm 'Russkij kovčeg', posvjaščonnyj Ermitažu, stanovitsja sobytijem mirovoj kuljtury, Rossija v kraskah 23. prosinca 2001.Kinoklub Nostalgia, "Russkij kovčeg" 2002 za 1 sat 27 minuta i 12 sekundi u jednom kadru (s ponavljanjem snimka), tj. bez zaustavljanja kamere i bez montažnog reza. To je postalo moguće zahvaljujući pojavi digitalne kamere, čije vrijeme nije ograničeno trajanjem kazete s filmskom vrpcom, kao kod klasične filmske kamere.

Tehnička posebnost Ruske arke sastoji se u tome što je to prvi igrani dugometražni film snimljen bez sažimanja podataka, u formatu HDTV. Film je bio sniman na tvrdi disk s pomoću sustava Director’s Friend.

Uspjeh Filmski kritičari u Europi su Rusku arku dočekali vrlo suzdržano, dok su u Sjevernoj Americi bili oduševljeniRotten Tomatoes, Russian Ark, preuzeto 21. studenog 2012. - film je bio nagrađen za slikovito rješenje na međunarodnom filmskom festivalu u Torontu (2002.). Film je doživio uspjeh u raznim zemljama, te je sveukupno zaradio gotovo 7 milijuna dolara (polovicu tog iznosa samo u Sjevernoj Americi),Box Office Mojo, Russian Ark (2002), preuzeto 21. studenog 2012. što je, prema ocjeni ruskog filmskog kritičara i filmologa Andreja Plahova, "bez presedana, kao prvo, za Rusa, kao drugo, za art film".

Ruska arka je jedini ruski (postsovjetski) film koji se nalazi na popisu najboljih filmova u povijesti časopisa Sight & Sound, koji se sastavlja jednom u 10 godina na temelju ankete 846 najpoznatijih svjetskih filmskih kritičara.BFI, The Greatest Films Poll 2012, Sight & Sound Evo odaziva nekih od kritičara:

Richard Corliss: "Nije isključeno da je to jednostavno najveći, najdrskiji, najlukaviji trik u povijesti kinematografije... Pokušaj da se obuhvati tri stoljeća ruske povijesti - careva i običnih ljudi, koji su živjeli, služili, plesali, patili i umirali u raskošnim dvoranama i vijugavim hodnicima".Corliss, R., Holiday Movie Preview: Russian Ark , TIME Magazine, 23. prosinca 2002. Roger Ebert: "Jedna od najbolje sukcesivno otjelotvorenih ideja koje sam vidio na ekranu. Kad se u kinematografiji ponekad pojavi nešto sanjarenja, iz njega probudi montažni rez. 'Ruska arka' tone u maštanje koje traje stoljećima". Dave Kehr: "Film je remek-djelo filmskog inženjerstva makar u čisto organizacijskom planu - kako omogućiti neprekidno kretanje kamere, dijalog između likova u prednjem planu i prelijevanje pri intenzivnoj masovki, ne računajući na pomoć montaže?"Kehr, D., At The Movies, The NY Times, 14. ožujka 2003. Steven Holden: "Zavirivanje u ključanicu prošlosti dozvoljava da se ona doživi kao nešto što se nalazi pokraj i istovremeno na udaljenosti, kao nešto što je u konačnici nepopravljivo: koliko života, koliko ljepote je nestalo u magli vremena!" Jim Hoberman: "Vrtoglavi ples uz glazbu vremena. pun nestašnih anakronizama i kronoloških pomaka". Jonathan Rosenbaum: "Jedno od najdojmljivijih tehničkih dostignuća u povijesti kinematografije. Mi tek počinjemo shvaćati njegov grandiozni značaj".JonathanRosenbaum.com, Russian Ark , 31. siječnja 2003.

Analiza Kako je primijetio Hoberman, film Sokurova je sušta suprotnost filma Oktobar Ejzenštejna (također snimljenog u Zimskom dvorcu) i općenito ranoj sovjetskoj klasici koja se temelji na krajnjoj gustoći montaže (Čovjek s filmskom kamerom D. Vertova). Časopis The New York Times piše da se uza svu vanjsku ljepotu redatelj ne zatvara u kule bjelokosne, te na kraju filma "aludira na povijesnu kratkovidnost privilegiranih elita" koje su nesmotreno zatvarale oči na užas kmetstva koji ih je okruživao, te su u konačnici postali žrtve revolucijske pobune.

Bilješke

Vanjske poveznice

Kategorija:Dramski filmovi Kategorija:Ruski filmovi 2000-ih