thumb|Demonstracije antidženderističkog pokreta La Manif pour tous u Parizu 2013. godine Antirodni pokret ili antidženderistički pokret (eng. anti-gender movement) nastao je nakon 2000. godine iz međunarodno koordiniranih kulturnih i političkih aktivnosti protivljenja idejama proizašlim iz feminizma trećeg vala i povezanim s rodnim studijama. One ideje kojima se protive pobornici antirodnoga pokreta nazivaju rodnom ideologijom ili dženderizmom, a njihove pobornike nazivaju dženderistima. Neki kritičari iz redova desnih konzervativaca u SAD-u svrstavaju rodnu ideologiju pod kulturni marksizam."How Many Cultural Marxists Can Dance On The Head Of A Phallus?", Rod Dreher za "The American Conservative", 8.1.2014.
Antirodni pokret – a i sam termin rodna ideologija – nastao je u katoličkim krugovima.
Nastanak antirodnog pokreta stavlja se u 1994. ili 1995. godinu kada su počele rasprave o korištenju pojma rod u dokumentima konferencijā UN-a u Kairu i Pekingu, a idejno je zaokružen do 2003. godine kada je Papinski savjet za obitelj objavio knjigu Lexicon: Ambiguous and Debatable Terms Regarding Family Life and Ethical Questions autorā Michela Schooyansa, Alfonsa Lópeza Trujilla i drugih. Pokret je korijene uhvatio najprije 2004. u Španjolskoj gdje su krugovi vezani uz Katoličku crkvu ustali protiv uvođenja istospolnoga braka, godine 2006. u Hrvatskoj povodom uvođenja seksualnog odgoja u škole te u Italiji 2007. godine protiv legalizacije istospolnih partnerstava. Potom se pokret širio u zemlje diljem Europe i svijeta.
Naziv rodna ideologija ne upotrebljavaju feministi i aktivisti LGBT-a. Pri međunarodnom udruženju za ravnopravnost LGBTQ+ osoba ILGA Europe 2019. godine rečeno je da antirodni pokret okuplja konzervativne i vjerske aktere koji surađuju na nacionalnom i međunarodnoj razini protiv tzv. ‘rodne ideologije’. Kako se aktivnosti antidženderista nalaze na putu reformama koje predlažu LGBT udruge, ILGA Europe 2019. godine održala je seminar pod nazivom Odgovaranje andidženderističkom pokretu: Retorika protivljenja, mogućnosti našega pokreta i načini za građenje naših narativa.
Filozofska osnova mini|Američka Filozofkinja Judith Butler (r. 1956.) u svojoj knjizi Gender Trouble: Feminism and the Subversion of Identity iz 1990. godine, izučavajući misao Simone de Beauvoir, Julie Kristeve,Jacquesa Lacana, Lucea Irigaraya, Monique Wittig, Jacquesa Derride, Michela Foucaulta i drugih, razvija tezu da su muškost i ženskost kakve poznajemo puke posljedice kulturalnog discipliniranja U znanstvenoj zajednici prihvaćeno je poimanje da se rod i spol dva odvojena, ali povezana pojma.
Ideja dekonstrukcije roda izvorno je formirana u lezbijsko feminističkim i separatističko feminističkim krugovima u New Yorku 1980-ih godina, makar njihovi kasniji pobornici nisu nužno radikalni poput separatističkih feministica. Taj skup ideja uključuje sagledavanje o suštinski konfliktnu odnosu između društvenih grupa – definiranih rasom, imovinskom moći i rodom – koje se nadograđuje na izvorna marksistička stajališta. Konflikt između muškaraca i žena u povijesnim se društvima očituje kao seksizam gdje se u patrijarhalnim sustavima uspostavljaju društvene strukture s pomoću kojih muškarci tlače žene. Feminističke autorice nude različite – u nekim slučajevima radikalne – pristupe kako bi se razriješio taj društveni konflikt.
Protivnici dekonstrukcije smatraju da ovakva nastojanja imaju dalekosežne posljedice na brak i obitelj."Deregulacija temelja", Adriana Zaharijević , "Filozofska istraživanja", Vol. 25 No. 4 Prosinac 2005
Primjerice, pozornost aktivista na seksualna prava, slobodu i zdravlje mladih edukacijom, većom dostupnošću abortivnih i biomedicinskih tehnika, ali i nastojanjem da se oslabi utjecaj tradicionalnih etičkih načela iz područja seksualnosti među djecom i mladima,"Edukacijski program ZAJEDNO! protiv homofobije i nasilja u školama" , N. Bijelić i A. Hodžić, Queer Zagreb 2012.], pristupljeno 11. svibnja 2013.Deklaracija o seksualnim pravima sa stručnog savjetovanja seksologa održana 1994. godine u Hong Kongu pobornici antirodnoga pokreta vide kao napad na tradicionalno shvaćanje seksualnosti kojim se nastoji mlade uvjeriti u svekoliku slobodu izbora u području spolnosti: nije bitno hoće li eksperimentiranje spolnošću rezultirati heteroseksualnim, homoseksualnim, biseksualnim ili kakvim drugim opredjeljenjem."'Queering' gender: Heteronormativity in young children",Kery H. Robinson , „Australasian Journal of Early Childhood“ 2005. (AJEC Vol. 30 No. 2, June 2005, pp. 19-28"Seksualna prava, seksualno zdravlje i sloboda" , Aleksandar Štulhofer kod "iskorak.hr", pristupljeno 22.1.2014.
Pod kritikom su i postdženerističke ideje da je rod štetan za ljudsku vrstu i da se upotrebom raznih neurotehnoloških, biotehnoloških i drugih postupaka može eliminirati."Postgenderism: Beyond the Gender Binary" , George Dvorsky i James Hughes, PhD", Institute for Ethics and Emerging Technologies, IEET Monograph Series 03, 20. ožujka 2008.
Brendan O'Neil u svibnju 2013. godine o donošenju zakona kojim se istospolnim zajednicama daje status braka piše: [...] što zapravo ministri i aktivisti, koji govore o trenutnoj definiciji braka koja isključuje istospolne parove kao o problemu nejednakosti, pod time misle? Na primjer, bi li bio zločin protiv jednakosti kad bi se meni uskratilo pravo na upis na Royal College of Music? Da, istina je da ne znam svirati nijedan instrument i ne znam čitati note, ali što je s mojim pravom da se sa mnom postupa jednako kao s onima koji to znaju? ... Neki zagovornici homoseksualnih brakova kažu da je samo ljubav bitna i da je zbog toga isključivanje iz institucije braka ljudi koji vole osobe istoga spola, bez sumnje despotski čin i pravi primjer prakticiranja nejednakosti.Govor koji je odjeknuo Engleskom: homoseksualni brakovi, borba za jednakost ili rat protiv razlicitosti
Sa sličnih pozicija, Wendy McElroy 2020. godine smatra da rodna teorija od marksizma – od kojega se razlikuje po metodama koje nudi za razješenje društvenih nepravdi – nasljeduje sagledavanje društvenih odnosa kao antagonističkih te se pojedince koji pripadaju nekoj od privilegiranih društvenih klasa smatra krivim i sagledava kao čin nasilja na dvije noge.
Kritičari antirodnoga pokreta smatraju da su ideje koje antidženderisti obuhvaćaju sintagmom rodna ideologija previše heterogene da bi se mogle smatrati jednom jedinstvenom ideologijom, te drže da je naprosto riječ o nazivu kojega koriste društveni konzervativci koji se protive promjenama u odnosima spolova i većim pravima za LGBT osobe.
Kritike unutar feminizma Već u početcima rodne teorije o njoj je kritički pisala američka feministička Christina Hoff Sommers 1994. godine u knjizi Who Stole Feminism? How Women Have Betrayed Women. Sommers tu konstatira novu teorijsku i praktičnu orijentaciju u pokretu za ženska prava te iznosi mišljenje da gender feministice upropaštavaju postignuća naraštaja feministica koje su se borile za jednakost spolova i koje i dalje žele tako činiti ubrajajući i sebe u tu skupinu. Smatra da je kontraproduktivno uvjeravati svijet i žene same da nisu sposobne biti slobodne osobe ako ne prestanu biti žene. Tvrdi da su već početkom 1990-ih godina gender feministice zauzetim radom uspjele u SAD-u uzeti u ruke ključeve bilo kakvih financiranja zalaganja za ženska prava, kako iz državnih, tako iz privatnih izvora. Opisuje ona kako postaje nemogućim napredovati u sveučilišnom svijetu bez podrške feministica pobornica nove ideologije."Women Have Betrayed Women", Christina Hoff Sommers, "Simon @ Schuster, 1994., str. 133
C. H. Sommers zauzima se za klasični equity feminizam gdje se traži jednakost i pravičnost za žene te tvrdi kako se pokazuje da što su stvari bolje za žene, to su profesorice sa ženskih studija srditije ... Doista ne mislim da trebamo jednu alternativnu viziju. Mislim da već imamo dobru viziju, koju zovem 'equity feminizam'. To je klasični feminizam koji nam je donio pravo glasa, koji nam je donio pravičnost (engl. 'equity') u obrazovanju, koji nam nastavlja donositi jednakost šansi. To je feminizam u koji ja vjerujem. Tome nije trebalo davati neki filozofski izraz jer su to već sasvim lijepo bile učinile Mary Wollstonecraft, Elizabeth Cady Stanton i Susan B. Anthony. To je baština žena u ovoj zemlji. Stoga nisam trebala pisati jednu novu filozofiju feminizma ... Ono što sam morala učiniti je bilo da razotkrijem tu posebnu školu feminizma koju ja zovem gender feminizam.Scot London: "The Future of Feminism: An Interview with Christina Hoff Sommers" , (prerada radijskog intervjua), pristupljeno 17.08.2014.)
Ovom knjigom uvrstila se u novu kategoriju disidentskih feministica koje su kritične prema glavnoj struji modernog feminizma nastalog 1980-ih godina u SAD-u. Među tim disidentskim feministicama ističe se Camille Paglia – kulturalna kritičarka, feministička publicistica i profesorica sociologije na University of the Arts u Philadelphiji.The Wall Street Yournal, "Camille Paglia: A Feminist Defense of Masculine Virtues", by Bari Weiss, 28.12.2013)
Među zapaženim disidenticama koje se protive suvremenom feminizmu trećeg vala ističe se i Kanađanka Janice Fiamengo: njeno predavanje na Sveučilištu u Ottawi u ožujku 2013. godine je fizički prekinula velika grupa feminističkih aktivistica zbog neslaganja sa sadržajem njezinih predavanja.
Krajem 2017. godine na Sveučilištu Cambridge LGBT i feminističke udruge ishodile su zabranu predavanja Linde Bellos jer je najavila da će u svojem predavanju kritizirati stanovite tendencije da borci za prava transrodnih osoba: transseksualni muškarci nameću svoju agendu feminističkom pokretu.
Kritika pokreta Američka novinarka Ana Campoy piše 2016. godine o rodnoj ideologiji kao novom terminu kojega su počeli koristiti konzervativci širom svijeta. Njime se obuhvaćaju raznolike ideje s kojima se konzervativci današnjice ne slažu, a kojima da je jedino zajednički da odstupaju od tradicionalnih pogleda na odnose između muškaraca i žena i na pitanja spolnosti općenito. Ukazuje da su osobito katolici usredotočeni na termin roda kako se počeo koristiti od 1990-ih godina jer ga smatraju trojanskim konjem kojemu je zadaća u društvu nametnuti protuobiteljske politike.
Stefanie Mayer i Birgit Sauer u radu ‘Gender ideology’ in Austria: Coalitions around an empty signifier iz 2017. godine karakteriziraju sintagmu rodna ideologija kao puku političku poštapalicu svojstvenu konzervativcima, kršćanima, te desničarskim populistima i ekstremistima.
Tijekom rasprave o prihvaćanju Istanbulske konvencije u Hrvatskoj 2017. i 2018. godine feministice su se vrlo odlučno protivile govoru o rodnoj ideologiji smatrajući da takvo što ne postoji.
U veljači 2018. godine hrvatska feministica Marina Biti rekla je da je rodna ideologija termin kojim se koriste konzervativci kako bi zastrašili javnost i da je posrijedi sintagma koja je puštena u opticaj s misijom zaustavljanja promjena nabolje u sferi rodnih odnosa. Sanja Barić “rodna ideologija” vidi ”kao izmišljeno čudovište koje sadrži sva ona ponašanja vezana uz seksualnost u najširem smislu, a koja nisu po volji bilo vjerskim zajednicama, bilo tradicionalno konzervativnim krugovima pa je onda izmišljen pojam koji sve to objedinjuje”.
Roman Kuhar i Aleš Zobec 2017. godine konstatirali su da rodna ideologija nikad nije jasno definirana, pa da je onda o njenom sadržaju moguće govoriti na način kao što se govori o teorijama zavjere. Ukazuju da bi kritičari morali najprije dokazati da je “shvaćanje roda kao društvenog konstrukta pogrešan i neznanstveni pristup društvenim ulogama i identitetima baziranima na rodu”.
Aktivnosti Antirodni pokret prisutan je u čitavu svijetu, a članovi nastupaju protiv mnogih ideja kao što su pobačaj, istospolna partnerstva, posvajanje djece u istospolne zajednice, upotrebe surogatnih majki i tako dalje. European Centre for Law and Justice, Report "Surrogate Motherhood: A Violation of Human Rights", travanj 2012