mini|250px|Embolija plućne arterije izazvane nakupinama tumoralnih stanica (crvolike tvorbe u središtu slike).
Emobolija (lat.: embolia) je prijenos različitih materijalnih čestica (embolusa) krvnim ili limfnim putem s mjesta formiranja ili ulaska u tijelo i njihovo zaglavljivanje u krvnim žilama manjeg promjera ili u limfnim žilama, što za posljedicu ima razvoj poremećaja cirkulacije. Na mjestima embolizacije formiraju se ishemijska ognjišta, tj. fokusne nekroze, kao posljedica djelomičnog ili potpunog začepljenja krvnih ili limfnih žila.Leestma J. Forensic Aspects of General Neuropathology. In: Leestma J (eds). Forensic Neuropathology. Raven Press, New York 1988.;str. 61.-63. Podrijetlo čestica (embolusa) može biti unutar organizma ili izvan njega. To mogu biti čvrsti, tekući ili plinski materijali; makro i mikrotrombi, bakterije, paraziti, stanice, pigmenti, kapljice masti i ulja, mehurići plina i zraka, strana tijela itd.Alexander Hellemans Bryan Bunch The Timetables of Science, Simon and Schuster New York, New York 1988., isbn=0671621300, 317}}
Podjela embolija prema pravcu kretanja embolusa thumb|Paradoksalna embolija; kod osoba s otvorom ili defektom u srčanoj pregradi (septumu), embolusi mogu prijeći iz desne u lijevu polovinu srca, i dalje prema mozgu i koronarnim arterijama.
Embolije se prema pravcu kretanja embolusa u krvnoj struji dijele na; Ortogradnu emboliju u kojoj se embolus kreće u homolognom pravcu, odnosno pravcu normalnog strujanja krvi. Kao tipičan primjer ortogradne embolije navodi se embolija plućne arterije u tijeku tromboze vena donjih udova (bedrene vene), vena male zdjelice, donje šuplje vene, parijetalne tromboze u desnom atriju srca i embolije vene porte, koja nastaje nakon tromboze mezenterijalnih vena.U ortogradne embolije također spada arterijska embolija u velikom krvotoku. Izvor embolusa u ortogradnoj emboliji može da bude tromboza plućnih vena, parijetalna tromboza u lijevom atriju ili na mitralnim i aortnim zaliscima srca ili parijetalna tromboza kod ateromatozno izmijenjene aorte ili tromboze velikih arterija. Retrogradnu emboliju u kojoj se materijal kreće u suprotnom pravcu od strujanja krvi, pod utjecajem valova pulsacija srca ili kašlja. Pozitivan venski puls najčešće nastaje kod insuficijencije trikuspidalnog ušća i kod kašlja, koji može izazvati prijenos čestica tromba iz desnog atrija srca u vene jetre. Slična se pojeva može desiti i kod upale srednjeg uha u toku koje za vijreme kašlja dijelovi tromba mogu prijeći preko gornje i donje šuplje vene u vene jetre. Paradoksalnu emboliju u kojoj se prijenos čestica iz venskog u arterijski krvotok obavlja preko otvora ili defekta u pregradi srca (septum) (npr. kod intraarterijalnog i intraventrikularnog defekta septuma), tj. kod prijelaza embolusa iz desne u lijevu polovinu srca. Ovaj se mehanizam može zbiti jedino ako za vijreme prijenosa postoji povišen tlak u desnom atriju ili ventrikulu, koji je viši od tlaka u lijevoj polovini srca.
Podjela prema vrsti embolusa Materijali ili embolusi koji se prenose krvnim ili limfnim putem mogu biti; čvrste tvari, odvojeni trombi, djelići tkiva, grupice tumorskih stanica, tekućine, npr. kapljice masti plinovi, kao što je zrak.
Čestice materijala u emboliji mogu biti i bakterije (tada govorimo o septičkoj emboliji) ili biti bez bakterija (aseptička embolija).
Embolijski prenijete čestice mogu biti izvanjskog podrijetla, te mogu biti aktivne strane čestice, kao što su paraziti ili pasivne strane čestice kao npr. strana tijela.
Embolusi mogu nastati i u samom organizmu kao što su trombi ili grupice tumoralnih stanica.
Tromboembolija mini|<center>Intrakoronarni tromb uklonjen perkutanom koronarnom intervencijom Tromboembolija je najčešći oblik embolije, u tijeku koje se trombi prenose kroz arterijski ili venski krvotok. U početnom i još neorganiziranom stanju stvoreni se tromb može otkinuti i prenijeti krvnom strujom. Odvajanje tromba olakšano je pritiskom na krvne žile tijekom mišićne kontrakcije, ustajanjem poslije duljeg mirovanja u krevetu, pritiskom na trbušnu šupljinu pri defekaciji, ili pri jačem kašljanju ili kihanju. Najlakše se otkidaju mekani i dugački trombi (pretežno nastali iz tromba formiranih primarnom konglutinacijom trombina) i mogu doseći duljinu od 20 do 50 cm. Često se odvajaju i trombi s površine srčanih zalistaka, kod endokarditisa i trombi nastali u srčanim šupljinama.Arambašić M. Embolija. U: Arambašić M (uredn.). Opšta patologija. Dečje novine, Beograd 1986;68-72
Zaglavljenjem otkinutih tromba ili dijelova tromba, dolazi do embolijskog začepljenja krvne žile i infarkta pogođenog tkiva. Prije nego što se tromb zaglavi često biva potisnut prema račvanju krvnih žila, gdje se raspada u više komadića, pri čemu nastaju višestruke embolije, ili embolije poput „gelera“.
Embolija plućne arterije trombom spada u grupu najzastupljenijih u obdukciskom materijalu. Najveći broj tromba u ovoj emboliji potječe iz bedrene vene i vena potkoljenice, znatno rjeđe iz vena stopala, vena prostatskog i materničnog pleksusa, a ponekad i iz bubrežnih vena. Veoma rijetko trombi potiču iz sliva gornje šuplje vene iako se donekle povećava broj trombnih embolija iz ovog područja pod utjecajem moderne intenzivne terapije i invazivne dijagnostike srca. Tromboza vena je češći izvor embolije od tromboflebitisa.
Trombna embolija lakše nastaje kod svih oblika insuficijencije srca, zbog infarkta miokarda, kod mana srčanih zalistaka i kod apsolutne srčane aritmije, što češće dovodi do promjena tlaka u venama. Gojaznost i suvremeni životni stil značajno utječe na povećanu učestalost embolija, dok su u siromašnim zemljama embolije znatno rjeđe.
Žene su češće pogođene embolijom plućne arterije, pri čemu broj embolija raste sa starošću pacijenata. Klimatski utjecaji imaju značaja, posebno nagle promene atmosferskog tlaka. Tjelesna naprezanja utječu na promjenu tlaka u venama pri kašlju i defekaciji, kao i tjelesna aktivnost poslije duljeg vremena provedenog u krevetu.
U prošlosti se smatralo da je osnovni mehanizam koji uzrokuje smrt za plućne embolije, mehanički blok plućnog krvotoka. Međutim smrt može nastati i ako nije došlo začepljenja srca i glavnih grana plućne arterije, već može nastati i kod začepljenja manjih grana. Vjerojatno je da u ovim slučajevima značajan čimbenik predstavlja vagalno-plućni refleks sa spazmom plućnih i srčanih arterija. Vjeruje se da u ovom mehanizmu sudjeluje i serotonin, koji se inače nalazi u znatnim količinama u trombocitima i serumu tromba, a ima vazokonstrikcijsko djelovanje.
Masna embolija Ako je embolus koji začepljuje krvnu žilu kapljica masti, tada je riječ o masnoj ili adipoznoj emboliji. Masna embolija se definira i kao začepljenje lumena krvnih žila ili srčanih šupljina kapima masti dospjelim putem krvotokaTadžer I. Embolija. U: Tadžer I i sar. Opšta patofiziologija. Medicinska knjiga, Beograd 1986.;233.
U literaturi, se najčešće opisuju sljedeće masne embolije:Slobodan NIKOLIĆ, Jelena MICIĆ, Slobodan SAVIĆ , MASNA EMBOLIJA U FORENZIČKOJ PATOLOGIJI. SRPSKI ARHIV ZA CELOKUPNO LEKARSTVO. BIBLID 0370 Prirodna (endogena) adipozna embolija je embolija koja nastaje kao komplikacija ili posljedica bolesti (npr. u sklopu anemije srpastih stanica,pankreatitisa, hepatitisa, fulminantnih osteomijelitisa, šećerne bolesti, nefrotskog sindroma, itd.)Schulz F, Truebner K, Hildebrand E. Fatal fat embolism in acute hepatic necrosis with associated fatty liver. Am J Pathol 1996;17(3):264-8.Hulman G. The pathogenesis of fat embolism. J Pathol 1995.;176:3-9.Schneider V, Klug E. Fettembolie der Lungen nach ausserer Hertzmassage. Rechtsmedicine 1971.;28:76-81. Nasilna (posttraumska, egzogena) adipozna embolija koja se u forenzičkoj praksi opisuje kao ona koja nastaje zbog traume i u izravnoj je vezi s njom (frakture dugih cjevastih kostiju, opsežne kontuzije potkožnog masnog tkiva, trovanja praćena nekrozom jetre, npr., aflatoksinom ili ugljiktetrakloridom, itd.)Hiss J, Kahana T, Kugel C. Beaten to death: Why do they die? J. Trauma 1996.;40 (1):27-30.Nikolić S, Micić J, Savić S, Uzelac-Belovski Z. Opsežne kontuzije potkožnog masnog tkiva kao isključivi izvor masnih embolusa – prikaz slučaja. Medicina Forensis 1999.;3(4):49-55. Nasilna masna embolija može nastati i kod; opeklina i primjene unutarmaterničnih abortivnih sredstava.Ćeramilac A, Patologija mehaničkih povreda. Medicinska knjiga Beograd-Zagreb, 1973, str 50-56 Jatrogena masna embolija nastala kao komplikacija nekih dijagnostičkih ili terapeutskih postupaka u liječničkoj praksi (npr., poslije intraarterijske kemooterapije cisplatinom, transfuzije krvi, transplantacije koštane srži ili bubrega, parenteralne infuzije lipida, ugradnje srčana premosnica, liječenja visokim dozama kortikosteroida, inhalacijske anestezije, rendgenskih snimanja lipofilnim kontrastima, liposukcije, nekih ortopedskih operacija, npr. ugradnje umjetnog kuka ili koljena itd.).
Kliničkoj slici masne embolije obično prethodi latentni period, koji poslije povrede, obično iznosi 24 do 72 sata, ali može trajati i do devet dana.Gresham GA. Fat Embolism. For Sci InerZečević D. Vitalne reakcije, iskrvarenje, embolija, udahnuće. In: Zečević D, Škavić J Osnove sudske medicine za pravnike.Barbat, Zagreb 1996; 123-4 1986.;31:175-80. Pri tome povreda, ne mora biti teška u medicinskom smislu – npr. može biti samo izolraan prijelom, bedrene kosti.Nikolić S, Micić J, Savić S, Uzelac-Belovski Z. Posttraumatski sindromsistemske masne embolije – retrospektivna autopsijska studija. Srp ArhCelok Lek 2000.;128 (1-2):24-8.Nikolić S, Micić J, Savić S. Težina traume kod sindroma sistemskemasne embolije izražena kroz indeks težine povrede (Injury SeverityScore – ISS) Medicina Forensis 1999.;3(5):23-8. Broj onih koji poslije povrede razviju kliničku sliku sistemske masne embolije, kreće se od 1 do 4 posto ili više (neki smatraju i do 22 posto), a od tog broja 10 do 33 posto bolesnika i umire. Procena mortaliteta i morbiditeta je vrlo nezahvalna i teška, jer posljedice uvelike ovise i od drugih bolesti ili težine povreda (npr. na glavi i prsnom košu). Ukupna smrtnost od masne embolije može biti i niska (5-15%), pod uvjetom da se intervencija obavi na primjeren način, i spriječe respiratorne komplikacije kao neposredni uzrok mortaliteta. Veći je morbiditet povezan i s moždanim komplikacijama i fokalnim (žarišnim) neurološkim oštećenjima.Robbins SL. Hemodynamic Disporders, Thrombosis and Schock. In:Cotran RS, Kumar V, Robbins SL (eds). Pathologic Basis of Disease.Sannders, Philadelphia 1994;114-5.. Ćeramilac A. Opšta reakcija organizma na mehaničku traumu. U: Ćeramilac A. Opšta i specijalna patologija mehaničke traume. Medicinska biblioteka, Beograd 1982.;69-73.
Plinska embolija Zračna ili plinska embolija (lat.: embolia aereogaseosa) nastaje prodiranjem dovoljne količine zraka u krvotok (najmanje 100 do 150 cm3), što može za posljedicu imati nastanak simptoma i smrt. Prema mjestu začepljenja krvnih žila mjehurima zraka razlikuje se plućna i sistemska zračna embolija.
Plućna zračna embolija, nastaje prodorom mjehurića zraka u venski krvotok. Ako su mjehurići zraka dovoljno veliki, tada već u desnoj polovici srca mogu blokirati krvotok, što se također dešava u plućnoj arteriji i njenim ograncima i kapilarama. Da bi došlo do prodiranja zraka u vene, moraju biti ostvarena dva uvjeta: da u venama vlada negativan tlak u odnosu na atmosferski, što se događa u udisaju i da stijenka vene ne kolabira, odnosno da otvor prouzročen povredom na venskoj stjenci ostane otvoren. Ovakvi se uvjeti mogu ostvariti kod većih vena, čija je stjenka fiksirana, kao što je slučaj u ramenom i zdjeličnom području i u slivu dure mater. Plućna zračna embolija se dešava i kod povreda drugih većih vena bližih srcu, kao što su vratne vene i u gornjem djelu prsnog koša.