Stjepan Šulek (Zagreb, 5. kolovoza 1914. – Zagreb, 16. siječnja 1986.) bio je hrvatski violinist, skladatelj, dirigent, glazbeni pedagog i akademik.
Životopis Stjepan Šulek je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu studirao i 1936. diplomirao violinu u razredu znamenitoga Vaclava Humla.Hrvatsko društvo skladatelja: Stjepan Šulek, pristupljeno 20. srpnja 2014. Kao skladatelj i dirigent bio je uglavnom samouk, ali je svoje skladateljsko umijeće povremeno ipak upotpunjavao podukom kod Blagoja Berse. Isprva je djelovao kao komorni glazbenik i dirigent, pa je tako od 1933. do 1938. bio član orkestra Radio Zagreba, od 1935. do 1938. svirao u glasovirskom triju s pijanistom Ivom Mačekom i violončelistom Stankom Žepićem, a potom od 1939. do 1945. i u triju s Mačekom i Antoniom Janigrom. Od 1936. do 1938. bio je i prvi violinist Zagrebačkog kvarteta. Osim koncertiranja, Šulek je u to vrijeme počeo djelovati i kao glazbeni pedagog: tako je od 1939. do 1941. bio profesor violine tadašnje Srednje škole Muzičke akademije, zatim u vihoru Drugoga svjetskoga rata od 1941. do 1945. profesor Učiteljske škole, da bi od 1945. do 1947. bio docent violine i potom od 1948. pa sve do 1975. profesor kompozicije na Muzičkoj akademiji u rodnome gradu. Sve do 1952. Šulek je često nastupao kao violinist, a od 1958. do 1964. djelovao je i kao dirigent Komornog orkestra RTV Zagreb. Od 1948. bio je dopisni, a od 1954. i redoviti član JAZU (danas HAZU) te dugogodišnji tajnik Razreda za glazbenu umjetnost.Siriščević, Mirjana: »Tradicija i postmoderna. Uz desetu obljetnicu smrti Stjepana Šuleka (1914. – 1986.)« (str. 206), pristupljeno 20. srpnja 2014.
Kao ugledni glazbeni pedagog i profesor kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, Šulek je odgojio i skladateljskom umijeću znalački podučio mnoge poznate suvremene hrvatske skladatelje, primjerice Milka Kelemena, Stanka Horvata, Dubravka Detonija, Pavla Dešpalja, Davorina Kempfa i Igora Kuljerića. Iako su Šulekovi studenti poslije krenuli drukčijim glazbenim smjerovima, svi su uvijek – djelima i riječima – izražavali veliku zahvalnost svome učitelju za otkrivene im tajne skladateljskoga zanata.HRT: Stjepan Šulek – Hrvatski skladatelj, violinist i dirigent , pristupljeno 20. srpnja 2014. Mnogi ugledni hrvatski muzikolozi i danas smatraju da je Šulek svojim pedagoškim djelovanjem iznimno pridonio podizanju zanatske razine skladanja u Hrvatskoj.
Poput mnogih suvremenika, i Šulek je u početku skladao djela obilježena folklorim prizvukom, ali je vrlo brzo napustio taj tzv. nacionalni smjer u hrvatskoj glazbi. No nije bio sklon ni avangardnim glazbenim stremljenjima. U svim je njegovim skladbama primjetan visoki profesionalizam i besprijekorno skladateljsko umijeće. Njegov se stil može smatrati neoklasičkim, iako u svojim djelima zapravo sjedinjuje baroknu motoriku i polifoniju, klasičke glazbene oblike i romantičarsku izražajnost. Harmonijski se zadržavao u okvirima tonalitetnosti uz dosljedno protivljenje atonalitetnosti i bilo kakvim suvremenijim glazbenim stremljenjima.Siriščević, Mirjana: »Tradicija i postmoderna. Uz desetu obljetnicu smrti Stjepana Šuleka (1914. – 1986.)« (str. 205), pristupljeno 20. srpnja 2014. Kao izraziti majstor oblika i instrumentacije, Šulek je skladao pretežito opsežna djela za orkestar. Skladateljski mu opus obuhvaća osam simfonija, četiri Klasična koncerta (za orkestar), deset solističkih koncerata te drugih djela, u kojima se potvrdio kao izraziti simfoničar.Naxos.com – Stjepan Šulek, pristupljeno 26. srpnja 2014. Sličnoga se skladateljskog pristupa nije odrekao ni u svojim dvjema operama, Koriolanu i Oluji.
mini|230px|Poprsje Stjepana Šuleka u Osoru Šulek je vlastiti humanizam utkao u mnoga svoja glazbena ostvarenja, skladajući djela prožeta idejom o nužnosti pobjede dobra i humanosti nad svim ljudskim nevoljama. No zbog svojega se izrazitoga konzervativizma i protivljenja suvremenim stremljenjima u glazbi 20. stoljeća svojedobno često sukobljavao s avangardnim skladateljima okupljenima 1960-ih i 1970-ih oko zagrebačkoga Muzičkoga biennala, od kojih su neki bili i njegovi bivši studenti. Unatoč tim neslaganjima, neosporna je činjenica da je Šulek svojim umjetničkim i pedagoškim djelovanjem trajno obilježio i zadužio glazbenu sredinu u kojoj je djelovao.
Nagrada Stjepan Šulek Fond Stjepan Šulek od 1993. redovito dodjeljuje nagradu koja nosi ime Stjepana Šuleka, glazbenika koji je svojim djelovanjem ostavio neizbrisiv trag u hrvatskoj glazbi 20. stoljeća. Nagrada je simbolički povezana s dvije Šulekove najznačajnije umjetničke djelatnosti, pa se stoga svake godine naizmjenično dodjeljuje jednome skladatelju, odnosno violinistu. Sastoji se od diplome i novčanog iznosa, te predstavlja vrijedno priznanje nagrađenim mladim glazbenicima za njihova umjetnička postignuća, ali i poticaj za nova ostvarenja.HDS ZAMP: Natječaj za dodjelu Nagrade Stjepan Šulek, pristupljeno 26. srpnja 2014.
Djela (izbor) Skladbe za orkestar Prva simfonija u a-molu (1942. – 1944.) Prvi klasični koncert, za simfonijski orkestar (1944.) Druga simfonija u D-duru "Eroica" (1946.) Treća simfonija u e-molu (1948.) Drugi klasični koncert, za gudački orkestar (1952.)Editions Bim – Sulek, Stjepan: Classical Concerto No. 2 , pristupljeno 17. srpnja 2014.Universal Edition Wien: Stjepan Sulek , pristupljeno 20. srpnja 2014. Četvrta simfonija u d-molu (1954.) Treći klasični koncert, za gudački orkestar (1957.) Peta simfonija u c-molu (1964.) Šesta simfonija (1966.) Scientiae et arti, svečani prolog za orkestar (1966.) Epitaf (jednoj izgubljenoj iluziji) (1971.) Sedma simfonija (1979.) Osma simfonija u F-duru (1981.) Četvrti klasični koncert, za simfonijski orkestar (1983.)
Solistički koncerti Prvi koncert za klavir i orkestar u B-duru (1949.) Koncert za violončelo i orkestar (1949.) Drugi koncert za klavir i orkestar u cis-molu (1952.) Treći koncert za klavir i orkestar (1970.) Koncert za violinu i orkestar (1951.) Koncert za fagot i orkestar (1958.) Koncert za violu i orkestar (1959.) Koncert za klarinet i orkestar (1967.) Koncert za rog i orkestar (1972.) Koncert za orgulje i orkestar, Memento (1974.)
Sonate i komorna glazba Prva sonata za klavir (1947.) Sonata za violinu i klavir (1972.) "Vox Gabrieli", sonata za trombon i klavir (1973.)Editions Bim – Sulek, Stjepan: Sonata (Vox Gabrieli) , pristupljeno 17. srpnja 2014. Sonata za violončelo i klavir (1975.) Klavirski sekstet (1975.) Druga sonata za klavir (1978.) Treća sonata za klavir (1980.) Moje djetinjstvo – ciklus od pet gudačkih kvarteta (1984. – 1985.)
Vokalne skladbe kantata Zadnji Adam (1964.) Pjesma mrtvog pjesnika, 12 pjesama za glas i klavir na stihove Dobriše Cesarića (1970.) Strah, 7 pjesama za glas i klavir na stihove Đure Sudete (1975.) Bašćanska ploča, za mješoviti zbor a cappella (1980.)
Scenska djela opera Koriolan (1953. – 1957.), libreto prema istoimenoj tragediji Williama Shakespearea napisao skladatelj opera Oluja (1969.), libreto prema istoimenoj komediji Williama Shakespearea napisao skladatelj balet De veritate (1977.)
Nagrade i priznanja Stjepan Šulek je za svoja umjetnička postignuća nagrađen mnogim uglednim nagradama i javnim priznanjima, među kojima se ističu: dvije nagrade Vlade FNRJ (1946. i 1949.) četiri nagrade Grada Zagreba (1955., 1958., 1960. i 1964.) 1961. – nagrada Milka Trnina 1973. – nagrada Vladimir Nazor za životno djelo 1979. – nagrada Andrija Patricij Petrić Osorskih glazbenih večeri 1981. – Vjesnikova nagrada Josip Štolcer Slavenski Orden Republike sa srebrnim vijencem
Literatura Andreis, Josip: Povijest glazbe, Zagreb: SNL, 1989., sv. 4, str. 404-410. Kovačević, Krešimir: »ŠULEK, Stjepan«, u: Kovačević, K. (ur.), Muzička enciklopedija, Zagreb: JLZ, 1977., sv. 3, str. 519-520. Kovačević, Krešimir: Muzičko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945-1965, Zagreb: Udruženje kompozitora Hrvatske, 1966., str. 236. Marion-Kesić, Ksenija: »Stjepan Šulek«, u: Salter, L.: Vodič kroz klasičnu glazbu, Zagreb: Mladost, 1983., str. 251-252.
Izvori
Vanjske poveznice Šulek, Stjepan Hrvatska enciklopedija. LZMK (životopis) Petar Zdravko Blajić: »Glazbenik Stjepan Šulek. In memoriam« (str. 89-90.) Siriščević, Mirjana: »Tradicija i postmoderna. Uz desetu obljetnicu smrti Stjepana Šuleka (1914. – 1986.)« u: Društvena istraživanja, Zagreb / God. 5 (1996.), br. 1 (21), str. 205-227. wam.hr – Stanko Horvat: »Stjepan Šulek« wam.hr – Eva Sedak: »Stjepan Šulek – The Antiprogressive?« www.culturenet.hr – 8. srpnja započinju Osorske glazbene večeri 2004. / Stjepan Šulek (Dodi Komanov, tekst iz kataloga) Hrvatsko društvo skladatelja: Šulek, Stjepan HDS ZAMP – Stjepan Šulek (popis djela) wam.hr – Stjepan Šulek, diskografija (MIC) Discogs.com – Stjepan Šulek (diskografija)
Kategorija:Hrvatski skladatelji Kategorija:Hrvatski dirigenti Kategorija:Hrvatski violinisti Kategorija:Hrvatski glazbeni pedagozi Kategorija:Akademici HAZU Kategorija:Dobitnici nagrade Milka Trnina Kategorija:Dobitnici Nagrade Vladimir Nazor za glazbu Kategorija:Dobitnici nagrade Josip Štolcer Slavenski