James Frazer Stirling (22. travnja 1926. – 25. lipnja 1992.) je bio škotski arhitekt; među kritičarima i kolegama priznat kao jedan od najvažnijih i najutjecajnijih arhitekata druge polovice 20. stoljeća. mini|lijevo|<center>Knjižnica fakulteta povijesti, Cambridge (1964. – 67.) Životopis mini|lijevo|<center>Nova državna galerija u Stuttgartu (1984.) Iako je općeprihvaćena godina njegova rođenja u Glasgowu 1926., njegov dugogodišnji prijatelj, Colin St John Wilson, trdi kako je Stirling rođen 1924. god.Colin St John Wilson, James Stirling: in Memoriam, Architectural Review, str. 18. James Stirling je pohađao Srednju školu Quarry Bank u Liverpoolu, a tijekom Drugog svjetskog rata pridružio se tzv. „Crnoj straži” Škotske kraljevske brigade (3 SCOTS), te padobranskoj postrojbi s kojom je sudjelovao u desantu tijekom „Dana D” (Operacija Neptun) i bio je dvaput ranjen prije povratka u Britaniju.Stephen Fay, Arts - A matter of taste , The Independent, 31. siječnja 1993. Preuzeto 26. siječnja 2013. mini|lijevo|<center>Muzej Arthur M. Sackler, Sveučilište Harvard (1985.) Studirao je arhitekturu od 1945. – 50. na Sveučilištu u Liverpoolu, gdje je poput mnogih mladih arhitekata počeo ispitivati i donekle podrivati teorijske koncepte moderne arhitekture. Njegov razvoj je uvelike poticao njegov učitelj i prijatelj, Colin Rowe, koji ga je i upoznao s eklektičarskim duhom koji mu je omogućio inspiraciju djelima iz gotovb cijele povijesti, od starog Rima do baroka, te od Franka Lloyda Wrighta do Alvara Aalta. Godine 1956., s James Gowan osnovao je ured Stirling i Gowan čije je najpoznatije djelo Zgrada fakulteta inženjerstva u Leicesteru koji se odlikuje svojim tehničkim i geometrijskim formama, ali i Stirlingova, kasnije jako česta, uporaba izometričke ptičje perspektive. mini|lijevo|<center>Sveučilište za glazbu i scenske umjetnosti u Stuttgartu (1994.) mini|<center>No 1 Poultry, London (1998.) Od 1963. on vodi svoj samostalni ured, a od 1971. godine partner mu postaje Michael Wilford, koji je radio s njim od 1960. U 1970-ima Stirling mijenja svoj arhitektonski pristup, te se prije pojave racionalističke škole ili brutalista Stirling pretvara u jednog od glavnih predstavnika eklektične postmoderne. Nova državna galerija u Stuttgartu (Neue Staatsgalerie Stuttgart) se u tom smislu smatra učinkovitim remek-djelom koje rukuje nizom regionalnih i nacionalnih odlika koje grade povijest.

God. 1978. Stirling je dobio medalju Alvar Aalto, a 1981. slavnu Pritzkerovu nagradu za arhitekturu, koja se često naziva i „Nobelovom nagradom za arhitekturu”. Netom prije smrti 1992. god. dobio je vitešku titulu. Budući da je njegov ured Stirling-Michael Wilford nastavio raditi poslije njegove smrti, mnogi objekti, poput Zgrade sveučilišta za glazbu i scenske umjetnosti u Stuttgartu (1993. – 94.), ostvareni su postumno.

Nagrada Kraljevskog instituta britanskih arhitekata (RIBA) za izvrsnost, najprestižnija nagrada britanskih arhitekata, je 1996. godine po njemu nazvana Stirling prize.

Djela

Uspjeh Stirlingove arhitekture leži u njegovoj sposobnosti da suptilno uklopi brojne, gotovo enciklopedijske, izvore iz povijesti arhitekture, s jasnom vizijom snažnih i pouzdanih poteza u cilju obnove urbanih formi. Može se reći kako je njegova arhitektura u njegovo vrijeme bila pobunom protiv konformiteta. Gotovo uvijek je izazivao uzbunu britanske kritike koja nije propuštala priliku da ga napadne na svakom koraku, što je dovelo do njegovog velikog djelovanja u inozemstvu.

Kronolški popis važnijih djela Zgrada odjela inženjerstva Sveučilišta u Leicesteru, Ujedinjeno Kraljevstvo (1959. – 1963.) Knjižnica fakulteta povijesti, Cambridge, UK (1964. – 67.) Spavaonica Sveučilišta St. Andrews, Edinburgh, UK (1964. – 68.) Studentski dom (Zgrada Florey), Queen's College, Oxford, UK (1966. – 71.) Stambena zgrada Southgate Estate, Runcorn, UK (1967. – 76.), srušeno 1992. Zgrada za obuku tvrtke Olivetti, Haslemere, UK (1969. – 72.) Proširenje Sveučilišta Rice, Houston, Texas, SAD Centar za kazališne umjetnosti, Cornell University, Ithaca, New York, SAD (1983. – 1988.) Nova državna galerija u Stuttgartu, Njemačka (1979. – 84.) Muzej Arthur M. Sackler, Sveučilište Harvard, Cambridge, Massachusetts, SAD (1979. – 1985.) Muzej umjetnosti Fogg, Cambridge, Massachusetts, SAD (1979. – 85.) Berlinski znanstveni centar za društvena istraživanja, Njemačka (1979. – 88.) Clore Gallery (za potpunu kolekciju djela Williama Turnera), proširenje Galerije Tate u Londonu, UK (1980. – 85.) Zgrada i tvornica B. Braun Melsungen AG, Melsungen, Njemačka (1992.) Galerija Tate u Liverpoolu, UK (1984. – 1988.) Sveučilište za glazbu i scenske umjetnosti, Stuttgart, Njemačka (postumno, 1993. – 94.) No 1 Poultry, London, UK (postumno, 1994. – 98.)

Izvori

Mark Girouard, Big Jim: The Life and Work of James Stirling, Chatto & Windus, London, (1998., 2000.) Michael Wilford i Thomas Muirhead, James Stirling, Michael Wilford and Associates: Buildings and Projects, 1975-1992, Thames and Hudson, 1994.

Vanjske poveznice James Stirling na stranicama Pritzkerove nagrade James Stirling archive, Canadian Centre for Architecture

Kategorija:Britanski arhitekti Kategorija:Moderni arhitekti Kategorija:Arhitekti postmoderne Kategorija:Dobitnici Pritzkerove nagrade