Hrvatski narodni otpor (HNO; šp.: Resistencia Nacional Croata) bila je politička organizacija hrvatske političke emigracije nakon Drugoga svjetskog rata. Utemeljitelj i prvi pročelnik HNO-a bio je bivši general Hrvatskih oružanih snaga, Vjekoslav Luburić. Cilj organizacije bio je obnova neovisne hrvatske države i bezuvjetno rušenje Jugoslavije. Vojno krilo organizacije, Drina, bilo je aktivno sve do 1970-ih. Organizacija je izdavala i časopis Otpor.
HNO je imao podružnice u Sjevernoj i Južnoj Americi, Australiji i zapadnoeuropskim državama. Jedna od ideja vodilja HNO-a bila je svehrvatsko pomirenje bivših ustaša i hrvatskih partizana, po čemu se HNO uvelike razlikovao od ostalih emigrantskih organizacija. Taj program je putem HNO-ovog časopisa Otpor kasnije došao do Franje Tuđmana koji ga je prihvatio.
Nakon što je agent jugoslavenske tajne službe UDB-e Ilija Stanić ubio Luburića 1969., dolazi do nesuglasica i sukoba unutar organizacije. Nekoliko pripadnika HNO-a (jedan od njih bio je Miro Barešić) organiziralo je 1971. ubojstvo UDB-ovog agenta Vladimira Rolovića u jugoslavenskom veleposlanstvu u Stockholmu. Iako su osuđeni na doživotne kazne, oslobođeni su akcijom drugih hrvatskih emigranata (Nikola Lisac, Rudolf Prskalo, i Tomislav Rebrina) koji su u rujnu 1972. oteli švedski zrakoplov DC-9 s 87 putnika i članova posade te njime odletjeli u Španjolsku.
Organizacija je službeno raspuštena proglašenjem neovisne Republike Hrvatske.
Bilješke
Izvori
Vanjske poveznice Ispovijest Luburićeva ubojice Rebrina, Barešić i Bušić već su 70-tih vodili Domovinski rat
Kategorija:Hrvatska politička emigracija (1945. – 1989.) Kategorija:Hrvatske nacionalističke organizacije