230px|desno|thumb|Katedrala u Manili Katolička Crkva na Filipinima dio je svjetske Katoličke Crkve, pod duhovnim vodstvom pape i Rimske kurije. Najbrojnija je vjerska zajednica na Filipinima i najbrojnija katolička zajednica u Aziji.
Na Filipinima ima 75,5 milijuna katolika (2011.), što katoličanstvo čini dominantnom religijom. Filipini su 4. država na svijetu s najviše katolika, nakon Brazila, Meksika i SAD-a.
Sjedište primasa Filipina je Katedrala u Manili. Filiipine su posjetili pape Grgur XIII., Pavao VI. i sv. Ivan Pavao II.
Povijest U 16. i 17. stoljeću, Španjolska je imala tri glavna cilja za okupaciju filipinskih otoka. Jedan je bio kolonizirati Filipine i sudjelovati u trgovini začina, kojom je dominirao Portugal. Drugo, Španjolska je htjela koristiti zemljopisni položaj Filipina u trgovini s Kinom i Japanom te širiti katoličanstvo.
Nekoliko čimbenika otežavalo je Španjolcima širenje kršćanstva diljem arhipelaga. Nedostatan broj misionara na otocima teško je dolazio do svih ljudi. Tome je pridonio i težak put do Filipina. Neki svećenici razboljeli su se ili godinama čekali priliku za putovanje. Za neke je tropska klima bila nepodnošljiva. Neki misionari radije su željeli ići u Japan ili Kinu. Španjolci su također imali sukobe s kineskim stanovništvom na Filipinima.
U novije vrijeme, bio je sukob države i Crkve, za vrijeme diktatora Ferdinanda Marcosa. Crkva se otvoreno protivila određenim zakonima, koje je donio Marcos i stala je na stranu pobunjenika, koji su svrgnuli Marcosa, nakon čega je izbjegao iz zemlje.
Odnosi sa Svetom Stolicom Crkva i država danas održavaju općenito srdačne odnose usprkos različitim mišljenjima o specifičnim pitanjima. Uz jamstvo vjerske slobode na Filipinima, katolički svećenici ostaju u političkoj pozadini, ali imaju moralni utjecaj, osobito tijekom izbora. Politički kandidati još uvijek traže potporu Crkve, iako to ne jamči pobjedu na izborima.
Znamenitosti Najveći Marijin kip na svijetu nalazi se nedaleko Batangasa, visine 98 metara.Svjetionik vjere i nade. Marija, god. LXIII, br. 693 (prosinca 2025.), str. 32
Izvori