Visla (polj. Wisła, njem. Weichsel, lat. Vistula) najduža je rijeka u Poljskoj i 9. najduža rijeka u Europi, ukupne dužine 1 047 klometara. Sljev Visle prostire se kroz tri države i pokriva 193 960 km², od čega se 168 868 km² nalazi u Poljskoj.Statistical Yearbook of the Republic of Poland 2017, Statistics Poland, p. 85-86
Visla izvire iz planine Barania Góra na jugu Poljske na 1 107 metara nadmorske visine u Šleskim Beskidima (zapadni dio Karpata) iz dva odvojena izvora: Bijela Vislica (Biała Wisełka) i Crna Vislica (Czarna Wisełka).Barania Góra - Tam, gdzie biją źródła Wisły at PolskaNiezwykla.pl Visla protječe kroz najveće gradove Poljske, Kraków, Sandomierz, Varšavu, Płock, Włocławek, Toruń, Bydgoszcz, Świecie, Grudziądz, Tczew i Gdanjsk. Ulijeva se u Vislansku lagunu ili Vislanski zaljev (Zalew Wiślany) ili izravno u Gdanjski zaljev u Baltičkom moru s razvijenom deltom od šest glavnih ogranaka (Leniwka, Przekop, Śmiała Wisła, Martwa Wisła, Nogat i Szkarpawa).
Rijeka je česti motiv u poljskoj umjetnosti i narodnoj kulturi, snažno je vezana za poljsku povijest i nacionalni identitet. Najvažniji je plovni put u Poljskoj i prirodni simbol zemlje, a naziv "zemlja Visle" (polj. kraj nad Wisłą) koristi se kao sinonim za Poljsku.
Etimologija Ime Vistula prvi se put pojavljuje u pisanom zapisu Pomponija Mele (3.33) 40. godine nove ere. Plinije u svom djelu Prirodoslovlja 77. godine imenuje rijeku Vistla (4.81, 4.97, 4.100). Korijen imena Vistula dolazi iz indoeuropskog *u̯eis- : 'curiti, polako teći' (usp. sanskrt. अवेषन् (avēṣan) "tekli su", staronordijski veisa "sluz") i pojavljuje se u mnogim europskim nazivima rijeka (npr. Weser, Viesinta).D.Q. Adams, Encyclopedia of Indo-European Culture (London: Fitzroy–Dearborn, 1997), 207. Deminutivni nastavci -ila, -ula, pojavljuju se u mnogim indoeuropskim jezicima, uključujući i latinski (vidi Kaligula, Ursula).
U svojim pisanim djelima o rijeci i njezinim narodima, Ptolomej koristi grčki naziv Ouistoula. Drugi antički izvori navode ime Istula. Rimski povjesničar Amijan Marcelin spomenuo je Bisulu (Knj 22.) 380-ih godina. Povjesničar Jordan u 6. stoljeću u svojem djelu Getica (5 i 17) koristi naziv Viscla.
Anglosaksonska pjesma Widsith odnosi se na Wistlu. Poljski srednjovjekovni kroničar Wincenty Kadłubek iz 12. stoljeća latinizirao je ime rijeke u Vandalus, oblik koji je vjerojatno pod utjecajem litavskog vanduõ što znači "voda". Jan Długosz (1415. – 1480.) u svojim Annales seu cronicae incliti regni Poloniae neizravno ukazuje na rijeku: "od istočnih naroda, poljskog istoka, od sjaja vode Bijela voda... tako nazvana" (Alba aqua), možda se odnosi na Bijelu Vislicu (Biała Wisełka).Długosz, Jan. Annales seu cronicae incliti regni Poloniae a nationibus orientalibus Polonis vicinis, ob aquae candorem Alba aqua ... nominatur
Tijekom povijesti rijeka je imala slična imena na različitim jezicima: njemački: Weichsel, donjonjemački: Wießel, nizozemski: Wijsel, jidiš: ווייסל [vajsl̩] i ruski: Висла.
Izvor Visla izvire u južnošleskom vojvodstvu u blizini tromeđe Češke i Slovačke iz dva izvora: Czarna ("Crna") Wisełka na nadmorskoj visini od 1 107 m i Biała ("Bijela") Wisełka na nadmorskoj visini od 1 080 m.Żaneta Kosińska: Rzeka Wisła. Oba su izvora na zapadnoj padini Baranie Góre u Šleskim Beskidima u Poljskoj.
Geografija Visla se dijeli na tri dijela: gornja Visla obuhvaća tok od izvora do grada Sandomierza, središnja Visla od Sandomierza do ušća Nareva i Buga u Vislu i donja Visla od ušća Nareva do mora.
Sliv rijeke Visle proteže se na 194 424 km² (samo u Poljskoj 168 700 km²), a njegova prosječna nadmorska visina je 270 metara nadmorske visine. Većina njezina riječnog sliva (55%) teče na 100 do 200 metara nadmorske visine, a tri četvrtine sliva teče u rasponu od 100 do 300 m nadmorske visine. Najviša točka riječnog sliva nalazi se na 2 655 m (vrh Gerlach u Tatrama). Jedna od značajki sliva rijeke Visle je njezina asimetričnost, što je u velikoj mjeri posljedica nagiba središnjeg dijela Europske nizine prema sjeverozapadu, smjera toka ledenjačkih voda i toka njezina starijeg korita. Asimetrija riječnog sliva (s desna na lijevu stranu) iznosi 73% naspram 27%.
Geologija Geološka povijest rijeke Visle i njezine doline stara je preko 2 milijuna godina. Rijeka je povezana s geološkim razdobljem kvartara, u kojem je došlo do izrazitog zahlađenja klime. U posljednjih milijun godina, ledeni pokrivač je osam puta zahvaćao područje današnje Poljske, što je uzrokovalo višestruke promjene toka rijeke. U toplijim razdobljima, kada se ledeni pokrivač povlačio, Visla se produbljivala i širila svoju dolinu. Rijeka je svoj današnji oblik dobila u posljednjih 14 000 godina, nakon potpunog povlačenja skandinavskog ledenog pokrivača s tog područja. Trenutno, uz dolinu Visle još uvijek dolazi do erozije obala i prikupljanja novih sedimenata.Państwowy Instytut Geologiczny (State Geological Institute), Warsaw, "Geologiczna Historia Wisły"
Kao glavna rijeka Poljske, Visla je također u središtu Europe. Tri glavne geografske i geološke kopnene mase kontinenta susreću se u njenom riječnom slivu: Istočnoeuropska nizina, područje uzvisina i niskih planina Zapadne Europe i alpska zona visokih planina kojoj pripadaju Alpe i Karpati. Visla izvire u Karpatima, a tok i karakter rijeke oblikovali su ledeni pokrivači koji su se spuštali sa Skandinavskog poluotoka. Posljednji ledeni pokrivač ušao je na područje Poljske prije oko 20 000 godina. S dolaskom toplijeg razdoblja, drevna Visla ili "pra-Wisła" tražila je najkraći put do mora, te se prije više tisuća godina ulijevala u Sjeverno more negdje na geografskoj širini suvremene Škotske. Klima doline Visle, njezine biljke, životinje i sam karakter znatno su se promijenili tijekom povlačenja ledenjaka.R. Mierzejewski, Państwowa Wyższa Szkoła Filmowa, Telewizyjna I Teatralna im. Leona Schiller w Łodzi, Narodziny rzeki
Veći gradovi
PritokWisła (Šlesko vojvodstvo)izvor rijeke: Biała Wisełka i Czarna WisełkaUstrońSkoczówBrennicaStrumieńKnajkaGoczałkowice-ZdrójCzechowice-DziedziceBiałaBrzeszczeVistula, SołaOświęcimSołaZatorSkawaSkawinaSkawinkaKrakovSanka, Rudawa, Prądnik, Dłubnia, Wilga (većina pretvorena u kanale)NiepołomiceNowe BrzeskoNowy KorczynNidaOpatowiecDunajecSzczucinPołaniecCzarnaBaranów SandomierskiBabolówkaTarnobrzegSandomierzKoprzywianka, TrześniówkaZawichostAnnopolSannaJózefów nad WisłąSolec nad WisłąKazimierz DolnyBystraPuławyKurówkaDęblinWieprzMagnuszewWilgaWilgaGóra KalwariaCzarnaKarczewOtwock, JózefówŚwiderKonstancin-JeziornaJeziorkaVaršavaŻerański kanal (obuhvaća mnoštvo manjih tokova)ŁomiankiLegionowoModlinNarevZakroczymCzerwińsk nad WisłąWyszogródBzuraPłockSłupianka, Rosica, Brzeźnica, Skrwa Lewa, Skrwa PrawaDobrzyń nad WisłąWłocławekZgłowiączkaNieszawaMieńCiechocinekToruńDrwęca, BachaSolec KujawskiBydgoszczBrda (kanalizirana)ChełmnoŚwiecieWdaGrudziądzNoweGniewWierzyca
Delta
Rijeka tvori široku deltu zvanu Żuławy Wiślane. Delta trenutno počinje oko Białe Góre kod Sztuma, oko 50 km od ušća, na mjestu gdje se odvaja rijeka Nogat. Nogat se odvaja kao zasebna rijeka pod nazivom (na ovoj karti) Alte Nogat (Stari Nogat) južno od Kwidzyna, ali sjevernije preuzima dio vode iz poprečne veze s Vislom i postaje njezin rukavac, te teče dalje prema sjeveroistoku i slijeva se u Vislanski zaljev (poljski: Zalew Wiślany) s malom deltom. Nogat je nekada bio dio granice između Istočne Pruske i međuratne Poljske. Drugi Vislin kanal ispod ove točke ponekad se naziva Leniwka.
Razne su pojave (obilne kiše, otapanja snijega, zastoji leda) uzrokovale mnoge teške poplave Visle tijekom stoljeća. Zemljište na tom području ponekad je opustjelo zbog velikih poplava, da bi se kasnije ponovo naselilo.
Prema studijama o poplavama koje je proveo profesor Zbigniew Pruszak, drugim studijama znanstvenika koji su sudjelovali na poljskoj Završnoj međunarodnoj ASTRA konferenciji i predviđanjima klimatskih znanstvenika na pred-summitu o klimatskim promjenama u Kopenhagenu vrlo je vjerojatno da će do 2100. godine većina regije delte Visle biti poplavljena zbog porasta razine mora uzrokovanog klimatskim promjenama.
Pritoci Popis desnih i lijevih pritoka s obližnjim gradom, od izvora do ušća: Desni pritoci Brennica – Skoczów Iłownica Biała – Czechowice-Dziedzice Soła Skawa – Zator Skawinka – Skawina Wilga – Kraków Drwinka Raba Gróbka Uszwica Kisielina Dunajec Breń Brnik Wisłoka Babulówka – Baranów Sandomierski Trześniówka – Sandomierz Łęg – Sandomierz San Sanna – Annopol Wyżnica – Józefów Chodelka Bystra – Bochotnica Kurówka – Puławy Wieprz – Dęblin Okrzejka Promnik Wilga – Wilga Świder – Otwock, Józefów Kanał Żerański – Varšava Narev – Nowy Dwór Mazowiecki Mołtawa Słupianka – Płock Rosica – Płock Brzeźnica – Płock Skrwa Prawa – Płock Mień – Nieszawa Drwęca – Toruń Bacha – Toruń Struga Osa – Grudziądz LiwaLijevi pritoci Knajka – Strumień Pszczynka Gostynia Przemsza – Chełmek Chech Rudno Sanka – Krakov Rudawa – Krakov Prądnik – Krakov Dłubnia – Krakov Roporek – Nowe Brzesko Szreniawa Nidzica Nida – Nowy Korczyn Strumień Czarna – Połaniec Koprzywianka – Sandomierz Opatówka Kamienna Krępianka – Solec nad Wisłą Iłżanka Zwoleńka Plewka – Janowiec Zagożdzonka – Kozienice Radomka Pilica – Warka Czarna – Góra Kalwaria Jeziorka – Konstancin-Jeziorna Bzura – Wyszogród Skrwa Lewa – Płock Zgłowiączka – Włocławek Tążyna Zielona Brda – Bydgoszcz Wda – Świecie Wierzyca – Gniew Motława – Gdanjsk Radunia – Gdanjsk
Riječni promet Visla je plovna od Baltičkog mora do grada Bydgoszcza (gdje se kanal Bydgoszcz spaja s rijekom). Visla može primiti manja riječna plovila CEMT klase II. Uzvodno se dubina rijeke smanjuje. Premda postoji projekt povećanja plovnosti rijeke uzvodno od Varšave izgradnjom niza brodskih prevodnica u Krakovu i okolici, ovaj projekt nije dalje razvijan, tako da je plovnost Visle i dalje ograničena. Potencijal rijeke bi se znatno povećao ako bi se obnovila veza istok-zapad preko plovnih putova Narev – Bug – Mukhovets – Pripjat – Dnjepar. Promjenjivost ekonomske važnosti različitih dijelova Europe može učiniti ovu opciju vjerojatnijom.
Visla je sjeverni dio predloženog plovnog puta E40, koji se nastavlja na istok u rijeku Bug, povezujući Baltičko s Crnim morem.
Povijesni značaj lijevo|mini|Dolina Visle istočno (uzvodno) od Toruńa. Velika područja porječja Visle nastanjivale su željeznodobne lužičke i przevorske kulture u prvom tisućljeću pr. Kr. Genetska analiza pokazuje da postoji neprekinuti genetski kontinuitet stanovništva tog područja u posljednjih 3500 godina. Porječje Visle, zajedno sa slivovima Rajne, Dunava, Labe i Odre, rimski su autori iz 1. stoljeća nazvali Magna Germania. To ne znači da su stanovnici etnički bili "germanski narodi" u modernom smislu te riječi. Tacit ih naziva Venetima, Peucinima i Fenima, te navodi da nije siguran bi li ih trebao nazivati Germanima, jer su bili sjedilački narod i borili se pješice, ili Sarmatima jer imaju neke tipične običaje Sarmata. Ptolomej je u 2. stoljeću opisao Vislu kao granicu između Germanije i Sarmatije. mini|Smrt princeze Vande, ulje na platnu, Maksimilijan Piotrowski 1859. Put Baltičko more – Visla – Dnjepar – Crno more sa svojim rijekama nekada se nazivao Jantarski put i bio je jedan od najstarijih trgovačkih puteva kojim se trgovalo jantarom i drugim predmetima iz sjeverne Europe u Grčku, Aziju, Egipat i drugdje.
Ušće Visle naselili su Slaveni u 7. i 8. stoljeću. p.29 Na temelju arheoloških i lingvističkih nalaza pretpostavlja se da su se ti doseljenici kretali prema sjeveru uz rijeku Vislu. To je, međutim, u suprotnosti s drugom hipotezom koju podupiru neki istraživači koji tvrde da su se Veleti kretali od delte Visle prema zapadu.