minijatura|Plantažiranje Irske po etapama Plantažiranje Irske (eng. Plantations of Ireland, ir. Plandálacha na hÉireann) bio je proces u 16. i 17. stoljeću kojim je engleska kruna oduzimala zemljišne posjede u Irskoj domaćem stanovništvu te kolonizirala to zemljište doseljenicima iz Engleske i Škotske nizine.
Taj proces je slijedio seobe manjih razmjera u Irsku još od 12. stoljeća, koji je rezultirao stvaranjem etničke skupine u Irskoj poznate kao Stari Englezi.
Plantažiranje 16. stoljeću bio je proces u cijeloj zemlji, prvenstveno oduzimanja zemljišta gaelskim klanovima i hiberno-normanskim dinastijama, ali uglavnom u pokrajinama Munsteru i Ulsteru. Zemlju je kruna davala kolonistima ("plantažerima") iz Engleske. Ovaj proces je započeo u vrijeme vladavine Henrika VIII. a nastavio se pod kraljicama Marijom i Elizabetom I. To se ubrzalo pod Jakovom I., Karlom I. i Oliverom Cromwellom, a u njihovo su vrijeme plantažeri kolonisti dolazili također iz Škotske.
Rano plantažiranje u 16. stoljeću težilo je stvaranju malih "uzornih" kolonija. Kasnije su se zasnivali na masovnim zapljenama zemljišta od irskih veleposjednika i kasnijeg useljavanja velikog broja doseljenika iz Engleske i Walesa a kasnije također iz Škotske.
Konačno službeno plantažiranje dogodilo se pod engleskim Commonwealthom i Cromwellovim protektoratom tijekom 1650-ih, kada su se tisuće vojnika naselili u Irskoj. Osim plantažera, značajna migracija u Irskoj nastavila se dobrano u 18. stoljeću, iz Velike Britanije i kontinentalne Europe.
Ovakva događanja su promijenila demografiju Irske stvaranjem velike zajednice s britanskim i protestantskim identitetom. Ove zajednice su zamijenile stariju katoličku vladajuću klasu, koja je dijelila s općom populacijom i zajednički irski identitet i skup političkih stavova.Padraig Lenihan, Confederate Catholics at War, str. 5-6: Fizička i gospodarska priroda irskog društva također je promijenjena, jer su bili uvedeni novi koncepti vlasništva i trgovine. Ove promjene dovele su do stvaranja protestantske vladajuće klase, kojoj je britanska vlada dala moć u Irskoj tijekom 17. stoljeća.
Ranija naseljavanja
Ranija naseljevanja Irske dogodila su se tijekom Tudorskog osvajanja zemlje. Krunska vlada u Dublinu namjeravala je primiriti i anglicizirati zemlju pod engleskom vlašću i uključiti domaće vladajuće klase u englesku aristokraciju. Irska je trebala postati miran i pouzdan posjed, bez opasnosti od pobune ili stranih invazija. Gdje god je politika predaje i nagrade zakazivala, primjenjivalo se plantažiranje.
U tom smislu, usvojena su dva oblika plantažiranja u drugoj polovici 16. stoljeća. Prvi je bio "uzorna plantaža", u kojoj je mala kolonija engleskih doseljenika nudila model poljoprivredne zajednice koju su Irci mogli usvojiti. Jedna takva kolonija osnovana je kasnih 1560-ih, na Kerrycurrihyju nedaleko grada Corka, na zemljištu u zakupu od grofa od Desmonda.Colm Lennon, Sixteenth Century Ireland, the Incomplete Conquest, str. 211–213
Drugi oblik postavio je trend za buduću englesku politiku u Irskoj. Bio je u svojoj biti kaznene prirode, jer je predviđao naseljavanja engleskih doseljenika na zemlje oduzete nakon suzbijanja pobune. Prvi takav sustav bio je plantažiranje grofovije Kings (sada Offaly) i grofovije Queens (danas Laois), 1556., nazvanih tako po novim katoličkim monarsima Filipu i Mariji. Novi gradovi u grofoviji nazvani su Philipstown (sada Daingean) i Maryborough (sada Port Laoise). Zakon je donesen "s kojim je kralju i kraljici, i njihovim naseljednicima dana titula grofova od Leixa, Slewmargea, Irryja, Glinmaliryja i Offailyja, te načinivši od istih zemalja grofovske posjede."
Klanovi O'Moore i O'Connor tradicionalno su pljačkali Pale Dublina, koji je bio u engleskom posjedu. Zamjenik guvernera Irske, grof od Sussexa, naredio je njihovo protjerivanje i zamjenu engleskim naseljenicima. Međutim, taj potez nije donio veliki uspjeh. O'Mooreovi i O'Connori su se povukli u brda i močvare i borili u lokalnom ratu protiv naseljenika tijekom idućih 40 i više godina. Godine 1578., Englezi su konačno pokorili protjerani O'Moore klan pobivši većinu njihovih pripadnika (ili vladajuću obitelj) na Mullaghmastu u Laoisu, nakon što su ih pozvali na mirovne pregovore. Rory NN Ó Moore, vođa pobune u tom području, također je ulovljen i ubijen kasnije te godine. Trajajuće nasilje značilo je, da su vlasti imale poteškoća u privlačenju ljudi na naseljavanje na nove plantaže te su naselja završila kao zbijena oko niza vojnih utvrda.Lennon str. 169–170Nicholas Canny, Making Ireland British 1580–1650, str. 128–129
Još jedna neuspjela plantaža dogodila se u istočnom Ulsteru godine 1570. Istočni dio pokrajine (pod vlašću klanova MacDonnell i Clandeboye O'Neill) bio je namijenjen za naseljavanje Engleza, što bi predstavljalo barijeru između Gaelske Irske i Škotske, i zaustavljanje protoka škotskih plaćenika u Irsku. Osvajanje istočnog Ulstera bio je zadatak povjeren grofu od Essexa Sir Thomasu Smithu. Poglavica klana O'Neill, Turlough Luineach O'Neill, bojeći se engleskog mostobrana u Ulsteru, pomogao je rođacima u Clandeboyeu. MacDonnelle od Antrima, predvođeni Sorleyom Boyom MacDonnellom također su pozvali pojačanje svojih rođaka iz Zapadnog otočja i Škotskog visočja.Lennon, str. 276–282
Plantaže su s vremenom degenerirale u niz zločina protiv lokalnog civilnog stanovništva prije nego što su naposljetku napuštene. Brian MacPhelim O'Neill od Clandeboye, njegova žena i 200 pripadnika klana ubijeni su na gozbi koju je organizirao grof od Essexa godine 1574. Godine 1575., Francis Drake (kasniji pobjednik nad španjolskom armadom, tada plaćenik grofa od Essexa) sudjelovao je u pomorskoj ekspediciji, koja je kulminirala pokoljem 500 pripadnika klana MacDonnell u iznenadnom napadu na otok Rathlin, iako je prema Harryju Kelseyju "Drakeova osobna uloga u masakru nejasna".Harry Kelsey, ‘Drake, Sir Francis (1540.–1596.)’, Oxford Dictionary of National Biography, Oxford University Press, Sept 2004;
Sljedeće godine, kraljica Elizabeta I., uznemirena zbog ubijanja civila, pozvala je na obustavu naseljavanja.Lennon str. 279
Plantažiranja Munstera
Plantažiranje Munstera 1580-ih je bilo je prvo masovno naseljavanje u Irskoj. Bilo je pokrenuta kao kazna za Desmondov ustanak, kad se Geraldine, grof (Earl) Desmonda pobunio protiv engleskog uplitanja u Munsteru. Dinastija Desmond je uništena u razdoblju nakon Drugog Desmondovog ustanka (1579. – 1583.) a njihovi posjedi su zaplijenjeni. To je dalo engleskim vlastima priliku za naseljavavanje pokrajine kolonistima iz Engleske i Walesa koji su trebali biti bedem protiv daljnjih pobuna. Godine 1584, glavni nadzornik Irske, Sir Valentine Browne i povjerenstvo su ispitali Munster, izdvojili oduzete zemlje za engleske grobara "preuzimače" (bogate kolonisti koji su "preuzeli" uvoz najamnika iz Engleske za rad na svojoj novoj zemlji). Engleski preuzimači su su također trebali graditi nove gradove i osigurati obranu naseljenog okruga od napada.Lennon str. 229–230
Kao i bivša Geraldineova imanja (raširena kroz moderne grofovije Limerick, Cork, Kerry i Tipperary) ispitivanje se provelo i u zemljama koje su pripadale drugim obiteljima i klanovima koji su podržali pobunu u Kerryju i jugozapadnom Corku. Međutim, naseljvanje ovdje je bilo prilično malo jer je vladajući klan - MacCarthy iz linije Mór - tvrdio da su pobunjeni zemljoposjednici biliu njihovi podređeni i stoga je zemlja zapravo pripadala njima. Zemljišta su stoga dodijeljena su nekim engleskim preuzimačima, a zatim oduzeti opet kad su domaći kneževi poput MacCarthyja žalili se na razvlaštenje.Lennon str. 234
Ostali sektori plantažiranja bili su jednako kaotični. John Popham je uvezao 70 najamnika iz Somerseta, samo da bi otkrio da je zemlja već naseljena drugim preuzimačima, a on ih je bio dužan poslati kući.Daniel Macarthy,The Letter Book of Florence MacCarthy, str. 16 Ipak, 500.000 hektara (2.000 km2) naseljeno je engleskim kolonistima. Postojala je nada da će privući naseljavanje u regiji 15.000 kolonista, ali izvješće iz 1589 pokazalo je da su engleski preuzimači su uvezli u regiji samo 700 engleskih najamnika. On je sugerirao da je svaki najamanik bio glava kućanstva, te da je zbog toga predstavljao 4-5 drugih ljudi. To bi dovelo englesko stanovništva u Munsteru, na razinu od blizu tri ili četiri tisuće ljudi, ali to je još uvijek bilo znatno ispod projicirane slike.Canny, Making Ireland British, str. 146
Plantažiranje Munstera je trebalo proizvesti kompaktna obrambenih naselja, ali u stvari, engleski doseljenici su bili rašireni u džepovima diljem pokrajine, gdje god su bila konfiscirana zemljišta. Na početku su se engleski preuzimači dobili odrede engleskih vojnika kako bi ih zaštitili, no oni su ukinuti tijeom 1590-ih. Kao rezultat toga, kada je izbio devetogodišnji rat - irska pobuna protiv engleske vladavine - i zahvatio Munsteru 1598. godine, većina doseljenika su protjerana s njihove zemlje bez borbe. Oni su našli utočište u utvrđenim gradovima pokrajine ili su pobjegli natrag u Englesku. Međutim, kada je pobuna bila ugušena 1601. – 1603., politika plantažiranja se ponovno nastavila s guvernerom Munstera, Georgeom Carewom.Canny str. 162–164
Plantažiranja Ulstera
mini|200px|Hug O'Donell, vođa pobune protiv engleskog osvajanja Ulstera Prije osvajanja u devetogodišnjem ratu 1590-ih, Ulster je bio najviše gaelski dio Irske i jedina pokrajina potpuno izvan engleske kontrole. Rat od 1594. – 1603., završio je predajom kneževa O'Neill i O'Donnell engleskoj kruni, ali je također bio jako skupa i ponižavajuća epizoda engleske vlasti u Irskoj. Osim toga, u kratkom roku bio je neuspjeh, jer su uvjeti predaje dani pobunjenicima bili vrlo velikodušni, ponovno im vraćajući mnoga bivša zemljišta, ali po engleskom pravu.Lennon p. 302, "Within Tyrone, his [O'Neill's] power was made absolute over the inhabitants of all ranks...Thus O'Neill was accorded virtual palatinate powers in his territory with the backing of English law, the outcome he had more or less sought at the beginning of the campaign in 1599".
Međutim, kada su Hugh O'Neill i drugi pobunjeni grofovi napustili Irsku 1607. (tzv. Bijeg grofova) kako bi tražili španjolsku pomoć za novu pobunu, knez zamjenik, Arthur Chichester, iskoristio je priliku kolonizirati pokrajinu i proglasio zemljišta O'Neilla, O'Donnell i njihovih sljedbenika zaplijenjenima. U početku, Chichester je planirao prilično skromnu plantažu, uključujući i velike subvencije za domaće irske knezove, koji su stali na englesku stranu tijekom rata. Međutim, ovaj plan je prekinula pobuna Cahira O'Dohertyja iz Donegala godine 1608., bivšeg saveznika Engleza, koji je smatrao da nije pravedno nagrađen zbog svoje uloge u ratu. Pobuna je ubrzo ugušena i O'Doherty ubijen, ali ta je pobuna dala Chichesteru opravdanje za izvlaštenje domaćih zemljoposjednika u pokrajini.Canny str. 184-198
Jakov VI. kralj Škotske postao je 1603. kralj Engleske, ujedinivši te dvije krune - dobivši u posjed, naravno i Kraljevinu Irsku. Plantažiranje u Ulstera predstavljeno mu je kao zajednički "britanski", tj engleski i škotski pothvat za smirenje i civiliziranje Ulstera. Tako su barem polovica naseljenika bili Škoti. Šest grofovija bilo je uključeno u službeno plantažiranje Ulstera - Armagh, Fermanagh, Cavan, Coleraine, Donegal i Tyrone.