mini|330x330px|Uskrnuće KristovoIsenheimski oltar (Grünewald) 200px|mini|Uskrsnuće IsusovoPiero della Francesca Uskrsnuće Isusa Krista je temeljna vjerska istina kršćanstva, da je Bog Isusa treći dan po smrti na križu na Kalvariji uskrisio od mrtvih (1 Sol 4,14) te se taj događaj slavi kao svetkovina Uskrsnuća Gospodinova, Uskrs.
U Novom zavjetu Sveti Pavao prvi svjedoči, da Raspeti nije ostao u smrti, nego da se nakon svog usksnuća trećeg dana (1 Kor 15,4) u različitim viđenjima ukazao svjedocima uskrsnuća. Evanđelja izvješćuju o ukazanjima uskrslog Isusa, ali i o praznom grobu (Mk 16,1-8). U užem smislu riječi Isusova ukazanja učenicima imaju povijesno, a izvješća o praznom grobu imaju više apologetsko značenje. Među svjedoke Isusova uskrsnuća Novi zavjet ponajprije ubraja apostole (Dj 1,22), među kojima su također skeptik Jakov, rođak Isusov, i nekadašnji Isusov protivnik Pavao (1 Kor 15,7), tako da se vjera u uskrsnuće Isusovo ne može tumačiti kao zamisao Isusovih učenika.
Iz Isusova uskrsnuća kršćani izvode i svoje vlastito uskrsnuće po Isusovom drugom dolasku. Uskrsnuće Isusovo središnji je dio svih drevnih simbola vjere (Nicejsko vjerovanje, Nicejsko-carigradsko vjerovanje, Apostolsko vjerovanje).
Izvori Apostol Pavao Najraniji pisani zapisi Isusove muke, smrti i uskrsnuća, potječu iz poslanica apostola Pavla, koje je napisao oko dva desetljeća nakon Isusova uskrsnuća.Barnett, Paul. The Birth Of Christianity: The First Twenty Years (After Jesus) U njima se vidi vjerovanje prvih kršćana. U Prvoj poslanici Korinćanima sv. Pavao piše: „Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici” (1 Kor 15, 3-5). Pišući Drugu poslanicu Timoteju, svome vjernom suradniku, apostol Pavao ga potiče, da čuva pravovjerje: „Spominji se Isusa Krista, uskrsla od mrtvih, od potomstva Davidova - po mojem evanđelju” (2 Tim 2, 8).
Evanđelja 200px|desno|mini|Johann Heinrich Tischbein Stariji: Uskrsnuće, 1778.
Prema Evanđeljima, Isus je uskrsnuo od mrtvih i slavno izišao iz groba treći dan, nakon pribijanja na križ.(Mt 28, 5-10; Mk 16, 9; Lk 24, 12-16; Iv 20, 10-17; Dj 2,24; 1 Kor 6,14). Evanđelje po Mateju navodi, da se anđeo pojavio kraj Isusova prazna groba i objavio Isusovo uskrsnuće pobožnim ženama Mariji Magdaleni i drugoj Mariji, koje su u osvit došle pogledati grob. Žurno su trčale javiti Isusovim učenicima, a putem su srele Isusa (Mt 28, 1-10). Prema Evanđelju po Luki, dva čovjeka u blistavoj odjeći (anđeli), rekoše pobožnim ženama, koje su došle na grob: „Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!” (Lk 24, 5-6). U Evanđelju po Marku, mladić zaogrnut bijelom haljinom poručio je pobožnim ženama, da je Isus uskrsnuo i da jave učenicima i Petru. U nastavku, sv. Marko piše, da se uskrsli Isus prvo ukazao Mariji Magdaleni, koja je to javila učenicima (Mk 16, 5-11). Prema Evanđelju po Ivanu, Marija Magdalena našla je prazan grob i javila to Petru i Ivanu (koji za sebe piše: učenik, kojeg je Isus ljubio). Ivan je prvi došao do groba, ali je iz poštovanja prema Petru, sačekao i pustio njega, da prvi uđe u prazan grob, gdje su našli povoje i ubrus, koji je bio na Isusovoj glavi. Povjeravali su i vratili se kući, a Marija Magdalena je vani stajala kraj groba. Ukazao joj se Isus i prenio vijest za učenike (Iv 20, 1-17). U sva četiri Evanđelja, pokušava se na slikovit način izraziti iskustvo, koje su Isusovi učenici imali u susretu sa svojom vjerom. Prisustvo jednoga ili dvojice anđela, kao i pri Isusovu rođenju, podsjeća na to, da se u tim prilikama objavljuje Bog na Zemlji.Svijet Biblije, Novi zavjet, Mladinska knjiga: Zagreb, 1991.
U Djelima apostolskim piše, da se Isus pojavljivao na različitim mjestima raličitim ljudima u četrdeset dana nakon uskrsnuća. Istoga dana, kada je Isus uskrsnuo, dvojica njegovih učenika išla su u Emaus, gradić sjeverno od Jeruzalema. Dok su razgovarali, pridružio im se Isus, a oni ga nisu prepoznali. Makar su bili pobožni, nisu razumjeli otajstva Isusove muke i uskrsnuća. Isus im je objasnio što se dogodilo tumačeći Pisma. Prepoznali su ga tek u Emausu za vrijeme objeda, dok je Isus lomio kruh (Lk 13, 35). Prema Evanđelju po Ivanu, Isus se ukazao svojim učenicima uvečer nakon uskrsnuća (Iv 20, 19). Pri tome je rekao apostolima, da svim narodima propovijedaju Evanđelje. Prema Djelima apostolskim, Savao (Pavao) iz Tarza, oslijepio je na putu u Damask, kamo je išao progoniti kršćane. Oslijepio je od svjetlosti s neba (munje) i čuo je Isusov glas: „Ja sam Isus, kojeg ti progoniš. Nego ustani, uđi u grad i reći će ti se što ti je činiti.” (Dj 95, 6). Pavao se obratio i gorljivo navješćivao Evanđelje po tada poznatom svijetu.
Crkveni oci Crkveni oci u 1. i 2. st. raspravljali su o muci, smrti i uskrsnuću Isusa Krista. U tome se ističu sv. Ignacije Antiohijski, sv. Polikarp, sv. Justin Mučenik i dr.
Nekršćanski izvori Josip Flavije, hebrejski i rimski građanin i povjesničar iz 1. st., napisao je djelo Hebrejske starine u kojem spominje smrt i uskrsnuće Isusa: „Kada je Poncije Pilat, po optužbi židovskih vjerskih vođa, osudio Isusa na razapinjanje, oni koji su ga voljeli, nisu ga prestali slijediti, ukazao im se treći dan, ponovno živjeći, kako su Božji proroci prorokovali, usporedno s velikim brojem drugih veličanstvenih stvari vezanih uz njega.”
Slijed događaja Proroštva Stotine godina prije Isusova rođenja, starozavjetni proroci prorokovali su, da će doći obećani Mesija. Sagriješili su prvi ljudi Adam i Eva. Bog nije ljude prepustio vlasti smrti, nego je na otajstven način objavio pobjedu nad zlom i čovjekovo uzdignuće iz pada (Post 3,15). To je prvi navještaj Mesije Otkupitelja. Prorok Izaija obznanjuje, da će se roditi Mesija: «Evo, začet će djevica i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel (S nama Bog) (Iz 7, 14). Kršćani vjeruju, da su se u Isusu ispunila Izaijina proroštva. Za kršćane je Isus - Mesija, Božji pomazanik. Židovi ne vjeruju da je Isus ispunio proroštva tj. da je obećani Mesija. Isusovo djelovanje, koje uključuje njegovu muku, smrt, uskrsnuće i proslavljenje, u središtu je kršćanske vjere, jer se spasenjski Božji naum ispunio jednom za svagda otkupiteljskom smrću njegova Sina Isusa Krista.Katekizam Katoličke Crkve, Kompendij, Verbum: Split, 2006.
Polaganje u grob
230px|desno|mini|Ikona Theophanesa iz Krete: Polaganje u grob, manastir Stavronikita, Brdo Atos Sva kanonska evanđelja navode, da je uvečer nakon Isusova razapinjanja na križ, Josip iz Arimateje pitao Poncija Pilata, da dozvoli pokop Isusova tijela. Pilat je dozvolio i Josip iz Arimateje zatim ga skinu, povi u platno i položi u grob isklesan u koji još ne bijaše nitko pokiopan (Lk 23, 53). To je bilo prema zakonu, koji je zapovijedao, da osoba obješena na drvo ne smije tamo ostati preko noći, nego mora biti pokopana prije zalaska Sunca. Po Mateju i Ivanu, Josip iz Arimateje, također je bio Isusov učenik. Marko piše, da je Josip ugledan vijećnik, koji također „iščekivaše kraljevstvo Božje”. Marko navodi, da se prilikom Josipova traženja Isusova tijela, Poncije Pilat začudio, da je Isus već umro i pozvao je satnika, da ga pita, da li je već odavno umro. U Ivanovu Evanđelju, Josipu iz Arimateje, pomagao je i Nikodem, koji je donio smjesu smirne i aloja. Zajedno su povili Isusovo tijelo u povoje s miomirisima, što je bio židovski običaj kod ukopa.
Sinoptička Evađelja (Matejevo, Markovo i Lukino) pišu, da se ukop dogodio u dan Priprave, što je dan prije subote. Grob je bio nov i u njega još nitko nije bio ukopan, a pripadao je Josipu iz Arimateje. Ivan je napisao, da je grob u vrtu blizu mjesta razapinjanja. Žene su bile prisutne prilikom polaganja u grob, za koje Matej piše da su bile "Marija Magdalena i druga Marija", a Marko da su bile "Marija Magdalena i Marija, majka Isusova". Luka jednostavno piše, da su bile žene, koje su došle s njim iz Galileje. Po Evanđelju po Mateju, veliki svećenici i farizeji su od Poncija Pilata tražili, da osigura grob, jer su se bojali, da Isusovi učenici ne ukradu tijelo i ne počnu tvrditi, da je uskrsnuo od mrtvih. Reče im Pilat: "Imate stražu! Idite i osigurajte grob kako znate!" (Mt 27, 65). To su i učinili, zapečatili su grob i postavili stražu.
Isusovo uskrsnuće Čin uskrsnuća Isusa Krista od mrtvih nije opisan ni u jednom od Evanđelja. Prvi znak uskrsnuća je jednostavno grob, koji su pobožne žene našle praznoga – što se naziva najznačajnijom afirmacijom žena u Novom zavjetu.Stagg, Evalyn and Frank. 1978. Woman in the World of Jesus. Philadelphia: Westminster Press, str. 144–150. Neki skeptici su tvrdili, da je Isusovo tijelo bilo pokopano na drugo mjesto ili ukradeno.
Sv. Petar u govorima na Duhove i poslije, ističe da je Bog Isusa, kojega su židovski poglavari razapeli, uskrisio (Dj 2,4-32; 3,15; 4,10; 5,30; 10,40). Prema Evanđelju po Marku (Mk 16,6) također više odgovara, da je Bog Isusa uskrsio, nego da je Isus ustao od mrtvih svojom voljom. Rečenicom, da je Raspeti uskrsnuo moglo je završiti cijelo evanđelje, jer Isusovo uskrsnuće kao posljednji Božji zahvat, dalo je odgovor na pitanja događaja Isusove muke i na pitanje: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” (Ps 22) Bog je dopustio, da Sin padne u ruke grešnih ljudi, zato što je Bog jači od smrti i jer je želio darovati svoj božanski besmrtni život onome koji je dao sve, čak i svoj život, vršeći Božju volju. Sve što je Isus objavio o ovom Bogu, potvrdio je događaj uskrsnuća.Zovkić, Mato. 2012. Biblija danas, br. 4, Zagreb.
Znakovi uskrsnuća U sva četiri kanonska evanđelja javljaju se četiri znaka Isusova uskrsnuća (Mk 16, 1–8; Mt 28, 1–8; Lk 24, 1–12; Iv 20, 1–13) otkriće praznoga groba i posjet žena "prvoga dana u tjednu"; uskrsnuli Isus odlučio je prvo se pokazati ženama i rekao im je, da jave Petru i ostalim apostolima; ukazanje Mariji Magdaleni i činjenica, da je kamen odvaljen s groba.
Evanđelisti se razlikuju po podatcima: u koje vrijeme su žene posjetile grob, u broju i identitetu žena, svrsi njihova posjeta, o tome jesu li im pred grobom poruku prenijeli anđeli ili mladići, u porukama koje su dobile žene i u reakciji pobožnih žena. Premda ova četiri izvješća nisu ista, istraživanja iz područja psihologije i prava, pokazuju da čak i iskreni i pošteni svjedoci opisuju na različit način neke detalje istoga događaja, kojemu su prisustvovali.Eyewitness Evidence Improving Its Probative Value psychology.iastate.edu Prema crkvenim piscima, razlike između četiri izvješća u Evanđeljima, uvelike eliminiraju mogućnost, da su evanđelisti pisali lažne činjenice. Naprotiv, pokazuju, da je svaki evanđelist istraživao događaje nezavisno od drugih.
Uloga žena 200px|mini|desno|Ikona: Žene na Kristovom grobu, 18. stoljeće. Sva četiri Evanđelja izvještavaju da su žene našle prazan Isusov grob. Prema evanđelistima Marku i Luki, Isusovo uskrsnuće prvo je objavljeno ženama, a prema Mateju i Ivanu, Isus se i ukazao prvo ženama (u Ivanovu Evanđelju Mariji Magdaleni). U to vrijeme, smatralo se, da žene nisu ovlaštene naučavati. Stoga je iznenađenje, da se uskrsnuli Isus prvo pokazao ženama i poslao ih, da jave Petru i drugim apostolima. U Evanđeljima, posebno sinoptičkima, žene imaju ključnu ulogu kao svjedokinje Isusove smrti, polaganja u grob i otkrića praznoga groba. Smatra se, da se time povećala vjerodostojnost svjedočanstva, jer bi se u židovskoj i grčko – rimskoj kulturi očekivalo, da svjedoci budu društveno priznati muškarci, a ne "neke ožalošćene žene".Witherington, Ben. 2006. What have they done with Jesus, San Francisco: Harper Collins, str. 50. Britanski teolog C. H. Dodd tvrdi, da je Ivanovo Evanđelje autentično, jer nitko ne bi izmislio podatak, da se Isus prvo ukazao "slabo poznatoj ženi" Mariji Magdaleni.Dodd, C. H. 1953. The Interpretation of the Fourth Gospel, Cambridge: Cambridge University Press. Premda su ponekad, ali jako rijetko Rimljani i Židovi uzimali žene za svjedoke.
Iskustvo apostola