mini|250px|Hezihazam je danas uglavnom zastupljen na Brdu Atosu. Hezihazam (gr: ησυχια hesihia - mirovanje, tihovanje) je molitvena tradicija u pravoslavlju, koju koriste monasi hezihasti (gr: Ἡσυχαστής hesihastes). Ovaj način duhovnog života je pretežno zastupljen na Brdu Atosu. Hezihastička praksa započinje kajanjem i askezom za očišćenje duše i tijela od strasti, a nastavlja se neprestanim prakticiranjem unutarnje molitve srca. Plod takvog podviga je viđenje Božanskog svjetla, poput apostolskog na gori Tabor tijekom Isusovog preobraženja.
Povijest
Hezihastičko preakticiranje kontemplativnog života se zasniva na riječi Evanđelja: "Kraljevstvo je Božje među vama" (Luka 17,21) i na savjetima apostola Pavla: "Molite se bez prestanka!" (1. Sol. 5,17), vuče korijene iz ranih monaških središta kršćanskog Istoka: Kapadocije, Egipta, Sinaja i Carigrada.Isihazam, Enciklopedija živih religija, Nolit, Beograd, 2004. U 13. i 14. stoljeću hezihazam je doživio značajan procvat kao širok monaško-crkveni pokret na Brdu Atosu, u Bizantu, na Balkanu i potom u Rumunjskoj i Rusiji. Neki zapadni teolozi ga smatraju "jedinim velikim mističnim pokretom u pravoslavlju".Hesychasm, Catholic Encyclopedia
Glavni nositelji hezihastičkog iskustva bili su, u stoljećima procvata, Šimun Novi Bogoslov (10.–11. st.), Grgur Sinajski (13.—14. st.) i Grgur Palama u (14. st.), s većim brojem sljedbenika u svim pravoslavnim narodima. S Atosa se u sljedećim stoljećima raširio po manastirima u Bugarskoj, Srbiji, Rusiji i Moldaviji, utječući ne samo na monaški nego i na liturgijski život.
Hezihastički spor
U vrijeme pojave heizahzam, izazvao je brojne burne reakcije. Barlaam Kalabrijski, teolog i monah iz južne Italije, se usprotivio pokretu hezihazma i optužio za herezu učenje Grgura Palame, koji je branio hezihazam, tvrdeći da je spoznanje Boga čin iskustva. Grgur Palama govori o neposrednoj kontemplaciji Boga u vidu nestvorenih božanskih energija. Između Barlaama i Palame se vodila vatrena polemika. Protiv Barlaama, koji je oboženje svodio na podražavanje Boga, Palama navodi da je oboženje stvarno sudjelovanje, osobno komuniciranje s Bogom. Božja milost je prenošenje sile božije u naš život, ali i pored Božijeg prisustva u nestvorenim energijama, tajna božijeg bitka ostaje nepoznata. Spoznaja znači sjedinjenje s Bogom, prodiranje u unutrašnjost Boga koliko je dopušteno čovjeku, koji nikad ne može shvatiti i iscrpiti božanski bitak.
Pokrajinski sabori u Carigradu 1347. i 1351. godine, kojima predsjedava car Ivan VI. Kantakuzen, su i pored protivljenja pojedinih teologa, proglasili pravovjernost hezihazma i Palamine doktrine.
Teološke implikacije hezihastičkog duhovnog iskustva vrlo su značajne, jer vode neposrednom bogospoznanju, shodno kojem se Bog javlja svojim energijama, pri čemu svojom biti ostaje nedostupan.
Izvori
Kategorija:Pravoslavlje