Emanuel Emil PerškaStradao Emil Perška, GNK Dinamo Zagreb, objavljeno 8. svibnja 2026., pristupljeno 14. svibnja 2026. (Stara Pazova, 20. lipnja 1896. – ?, 1945.) bio je hrvatski nogometaš, trener, novinar, karikaturist, povjesničar sporta, slikar i učitelj. Igrao je na poziciji napadača.
Životopis Rani život Emil Perška rođen je u obitelji Josipa Perške i Rozalije Žirotsky 20. lipnja 1896. u Staroj Pazovi, tada dijelom Srijemske županije Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, a danas dijelom Srbije. Podrijetlom je bio Slovak.Emil Perška, Dinamo Zagreb, pristupljeno 14. svibnja 2026.
Igračka karijera Klupska karijera Kao nogometaš počeo je igrati u zagrebačkom HAŠK-u. Prvi svjetski rat izbio je 1914. kada je Perška imao 18 godina. Negativno je utjecao na njegovu karijeru. Tada su se u Zagrebu jedino održavale humanitarne utakmice za potrebe Crvenog križa na kojima je igrao i Perška. Tijekom Prvog svjetska rata bio je vojnik u Ugarskoj gdje je igrao u Juri za Győr. U vojsci je imao čin desetnika, najnižeg dočasničkog čina.Mislav Gabelica, Društvo odlikovanih ratnika Hrvata 1914-1918. Prilog istraživanju odnosa Nezavisne Države Hrvatske prema Prvom svjetskom ratu, Historijski zbornik, Vol. 75 No. 2, 2022., str. 256.
Nakon završetka Prvog svjetskog rata 1918., Perška se vratio u Zagreb gdje je bio član HAŠK-a. Dana 1. prosinca 1918. Država Slovenaca, Hrvata i Srba, u kojoj se tada nalazio Zagreb, ujedinila se sa Srbijom u Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. Četiri dana kasnije na zagrebačkom Jelačićevom trgu izbili su krvavi prosvjedi (Prosinačke žrtve) protiv nastanka nove države. Kao sudionik prosvjeda, Perška je napustio državu i pobjegao u Beč gdje je igrao za Wiener AC. U Beč je došla uprava Građanskog koja mu je obećala imunitet od progona. Perška je 1919. potpisao za Građanski.Davor Kovačić, Nogomet kao sredstvo nacionalne identifikacije Hrvata u Kraljevini SHS-u/Jugoslaviji i socijalističkoj Jugoslaviji, Diacovensia : teološki prilozi, Vol. 28 No. 4, 2020., str. 552.
Sudjelovao je na Olimpijskim igrama 1920. u Antwerpenu. Potom je napustio Građanski te se pridružio pariškom Générauxu za kojeg je nakratko igrao. U Parizu je pohađao slikarsku akademiju.Ivica Šute, Kibici „purgera”, 3. izdanje, FF press i GNK Dinamo Zagreb, Zagreb, 2024., str. 24. Ponovno je postao igrač Građanskog te je prvu utakmicu odigrao 6. ožujka 1921. protiv zagrebačke Šparte koja je poražena 5:0. Građanski je napustio 1924. te ga zamijenio Viktorijom koju je nedugo zatim napustio vrativši se u Građanski.Ivica Šute, Kibici „purgera”, 3. izdanje, FF press i GNK Dinamo Zagreb, Zagreb, 2024., str. 27.Novosti, 24. listopada 1924., god. XVIII., br. 293., str. 7.
Perška je bio jedan od starijih igrača Građanskog koji je napustio klub 1929. te osnovao novi klub zvan Građanski 1911. Građanski 1911 ugašen je 1930. te se Perška vratio u Građanski u kojem je završio igračku karijeru naredne godine.
Reprezentativna karijera i incident na Olimpijskim igrama 1920. Za zagrebačku reprezentaciju igrao je od 1920. do 1929. te ostvario 32 nastupa.
Za državnu reprezentaciju nastupio je 14 puta u razdoblju od 1920. do 1927. te je dvaput bio strijelac.Perška Emanuel, reprezentacija.rs, pristupljeno 14. svibnja 2026. Debitirao je 28. kolovoza 1920., ujedno i prvoj utakmici u povijesti reprezentacije, u kojoj je Kraljevstvo SHS izgubilo 0:7 od Čehoslovačke u utakmici prvog kola Olimpijskih igara u Antwerpenu.Vidak Perić i Miomir Manasijević, Istorija fudbalske reprezentacije Jugoslavije 1920 – 1983, IRO Narodna knjiga, Beograd, 1984., str. 2.Franjo Frntić, Prvi nastup nogometne reprezentacije Jugoslavije prije sedamdeset godina, Povijest sporta, listopad – prosinac 1990., br. 87., str. 16–17. Perška je prisustvovao finalnoj utakmici u kojoj je Čehoslovačka igrala protiv Belgije. Tijekom prvog poluvremena sudac je isključio jednog čehoslovačkog igrača. Nezadovoljni odlukom suca, čehoslovačka reprezentacija napustila je teren što je izazvalo nered među navijačima. Prešli su s tribina na teren te su skinuli i gazili čehoslovačku zastavu. Perška je uspio doći do zastave, oduzeo ju je navijačima te je predao čehoslovačkoj reprezentaciji.Ivica Šute, Kibici „purgera”, 3. izdanje, FF press i GNK Dinamo Zagreb, Zagreb, 2024., str. 23–24.
Prvi reprezentativni pogodak postigao je 3. lipnja 1923. u prijateljskoj utakmici u kojoj je Poljska pobijedila Kraljevinu SHS 2:1.
Perška je također bio dio državne reprezentacije na Olimpijskim igrama 1924. u Parizu i 1928. u Amsterdamu, no na potonjim nije nastupio.Emil Perška, Olympedia, pristupljeno 14. svibnja 2026. Na Olimpijskim igrama 1924. Kraljevina SHS je ponovno odigrala samo jednu utakmicu i to protiv Urugvaja koji je bio bolji sa 7:0. Na toj utakmici Perška je ostvario svoj deseti nastup za reprezentaciju te tako postao prvi igrač u povijesti reprezentacije koji je ostvario 10 nastupa. Urugvaj je na kraju osvojio zlatnu medalju.Football, Men, Olympedia, pristupljeno 14. svibnja 2026.
Svoj drugi reprezentativni pogodak postigao je 31. srpnja 1927. kada je posljednji put igrao za reprezentaciju. Tada je u prijateljskom susretu Kraljevina SHS remizirala 1:1 s Čehoslovačkom. Perška je bojkotirao reprezentaciju nakon atentata u Narodnoj skupštini 1928. kojeg je izvršio Puniša Račić.
Trenerska karijera Postao je trener Cibalije 1922.Ivica Šute, Kibici „purgera”, 3. izdanje, FF press i GNK Dinamo Zagreb, Zagreb, 2024., str. 26. Godine 1929. imenovan je prvim trenerom u povijesti karlovačke Viktorije.Krešimir Perušić i dr., 100 godina nogometa u Karlovačkoj županiji : 1903.- 2003., Karlovac, 2004., str. 36.
Novinarstvo i djela Bio je novinar listova Večer (pseudonim Pêle-mêle) i Športski list (kolumna Šut i dribling).Ivica Šute, Kibici „purgera”, 3. izdanje, FF press i GNK Dinamo Zagreb, Zagreb, 2024., str. 21. Napisao je knjige Športski almanah grada Zagreba (1936.) i Nogomet: Teorija – tehnika – taktika – training (1937.). Ilustrirao je hrvatski prijevod djela Eduarda Bassa Klapzubova jedenáctka koji je objavljen 1936. kao Nepobjediva momčad.Ivica Šute, Kibici „purgera”, 3. izdanje, FF press i GNK Dinamo Zagreb, Zagreb, 2024., str. 21., 136., 166.
Kasniji život i smrt Za vrijeme NDH bio je policijski službenik. Pri ulasku partizana u Zagreb, tisuće ljudi napustilo je Zagreb, za razliku od Perške koji je ostao na Ksaveru gdje se smatra da je poginuo. Detalji o njegovoj smrti i pokopu nisu poznati. Neki smatraju da je poginuo boreći se s partizanima.Tomislav Dasović, Igrao je za Jugoslaviju, simpatizirao ustaše, a partizani su ga strijeljali na kućnom pragu, Večernji list, objavljeno 10. ožujka 2026., pristupljeno 14. svibnja 2026.
Spomen Nakon svoje smrti Perška je u socijalističkoj Jugoslaviji brisan iz povijesti. Godine 2019. u Beogradu je Ulica Stjepana Filipovića, nazvana po istoimenom narodnom heroju Jugoslavije, preimenovana u Ulicu Emila Perške, no ubrzo je vraćen prvotni naziv zbog Perškinih veza s NDH.Zašto je jedan od ustaških prvaka dobio ulicu u Beogradu, Radiotelevizija Srbije, objavljeno 27. studenog 2019., pristupljeno 14. svibnja 2026.HINA, Beograd mijenja naziv ulice nogometaša povezanog s NDH, N1, objavljeno 28. studenog 2019., pristupljeno 14. svibnja 2026.
Priznanja Igračka Građanski Prvenstvo Hrvatske i Slavonije: 1919. Prvenstva Zagrebačkog nogometnog podsaveza: 1919./20., 1923., 1923./24., 1924./25., 1925./26., 1927./28. Prvenstvo Kraljevine SHS: 1923., 1926., 1928.
Trenerska Viktorija Karlovac Prvenstvo Karlovačke župe Zagrebačkog nogometnog podsaveza: 1930./31.Krešimir Perušić i dr., 100 godina nogometa u Karlovačkoj županiji : 1903.- 2003., Karlovac, 2004., str. 17.
Izvori
Vanjske poveznice Profil, Dinamo Zagreb Profil, exyufudbal.in.rs Športski list, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu
Kategorija:Jugoslavenski nogometni reprezentativci Kategorija:Zagrebački nogometni reprezentativci Kategorija:Hrvatski športski novinari Kategorija:Nogometaši HAŠK-a Kategorija:Nogometaši Građanskog Kategorija:Slovaci u Hrvatskoj