Organizacija islamske saradnje (OIS; ; ; ), ranije zvana Organizacija islamske konferencije je međunarodna organizacija s trajnim izaslanstvom pri Ujedinjenih nacija, koja okuplja 57 država u kojima je islam državna, većinska ili manjinska religija.

Istorija

25. septembra 1969. godine, veliki broj vođa islamskih zemalja sastao se u Rabatu u Maroku zbog slučaja paljenja džamije Al Aksa u Jerusalimu, kojeg je 21. avgusta te godine podmetnuo australijski protestantski ekstremista.

U martu 1970. godine održana je prva islamska konferencija ministara inostranih poslova u Džedi. Stvorena su prva tela koja su zadužena za održavanje veza između zemalja članica i koordinacije u njihovim postupcima. U Džedi je od tad smešteno privremeno sedište organizacije u iščekivanju tzv. oslobođenja Jerusalima.

5. avgusta 1990. godine, na konferenciji ministara inostranih poslova u Kairu prihvaćena je Deklaracija o ljudskim pravima u islamu što je svojevrsno prilagođavanje ljudskih prava šerijatskom zakonu.

Ciljevi

Ciljevi Organizacije islamske konferencije koji su definisani poveljom stvorenom u Džedi u martu 1972. su:

Učvršćivanje islamske solidarnosti između zemalja članica; Ojačavanje saradnje između zemalja članica na privrednim, društvenim, kulturnim, naučnim i drugim važnim poljima i savetovanje među zemljama članicama unutar međunarodnih organizacija; Raditi na uklanjanju rasne diskriminacije i kolonijalizma u svim oblicima; Podnošenje odgovarajućih mera kako bi se učvrsnuo mir i svetska sigurnost osnovana na pravdi; Usklađivanje postupaka u svrhu očuvanja svetih mesta, podrška borbi palestinskom narodu i pomoć u ostvarenju njihovih prava i oslobađanju njihova teritorija; Potpora svim muslimanima koji se bore za očuvanje svog dostojanstva, nezavisnosti i nacionalnih zakona; Stvaranje pogodne atmosfere za saradnju i razumevanje između zemalja članica i drugih zemalja.

Članice Organizacije islamske saradnje Članice:

(suspendovana) Posmatrači:

Popis glavnih sekretara

Ovo je popis glavnih sekretara OIK-a od njezina stvaranja:

Tunku Abdul Rahman (Malezija): (1971.-1973) Hasan Touhami (Egipat): (1974.-1975) Dr. Amadou Karim Gaje (Senegal): (1975.-1979) Mr. Habib Chati (Tunis): (1979.-1984) Šarifudin Pirzada (Pakistan): (1985.-1988) Dr. Hamid Algabid (Niger): (1989.-1996) Dr. Azedine Laraki (Maroko): (1997.-2000) Dr. Abdelouahed Belkeziz (Maroko): (2001.-2004) Prof. dr. Ekmeledin Ihsanoglu (Turska): (2005.-2014) Iyad bin Amin Madani (Saudijska Arabija): (2014.-2016) Yousef Al-Othaimen (Saudijska Arabija): (2016.-)

Bivši susreti

{| border="1" cellpadding="4" cellspacing="0" style="margin: 1em 1em 1em 0; background: #f9f9f9; border: 1px #aaa solid; border-collapse: collapse;"

! Broj ! Godina ! Država ! Mesto

| 1. | 1969. | Maroko Rabat

| 2. | 1974. | Pakistan Lahor

| 3. | 1981. | Saudijska Arabija Meka i Taif

| 4. | 1984. | Maroko Casablanca

| 5. | 1987. | Kuvajt Kuvajt

| 6. | 1991. | Senegal Dakar

| 7. | 1994. | Maroko Kazablanka

| 1. vanredni || 1997. | Pakistan Islamabad

| 8. | 1997. | Iran Teheran

| 9. | 2000. | Katar Doha

| 2. vanredni || 2003. | Katar Doha

| 10. | 2003. | Malezija Putrajaja

| 3. vanredni | 2005. | Saudijska Arabija Meka

Spoljašnje veze

Službena stranica Organizacije islamske konferencije Islamska konferencija dokumenti i informacije s zadnjeg sastanka na vrhu

Категорија:Međunarodne organizacije Категорија:Islam