Gonzo novinarstvo je novinarski stil u kojem se piše subjektivno, često uključujući samog izvještača kao dio priče putem naracije u prvom licu. Gonzo novinarstvo ima tendenciju da favorizuje stil na račun tačnosti i često koristi lična iskustva i emocije kako bi se prikazao kontekst teme ili događaja koji je pokriven. Karakteriše ga upotreba citata, sarkazma, humora, pretjerivanja i psovki. Ocem gonzo novinarstva smatra se Hanter S. Tompson, američki novinar i pisac poznat po svom romanu -{Fear and Loathing in Las Vegas}-.
Porijeklo termina Izraz „gonzo“ u južnobostonskom irskom slengu označava poslednju osobu koja nakon čitave noći opijanja i dalje stoji na nogama.-{Thomspon, Hunter S. (1997). The Proud Highway: Saga of a Desperate Southern Gentleman. Villard.}- Druga pretpostavka je da je gonzo novinarstvo dobilo ime prema naslovu hit pjesme -{Gonzo}- -{R&B}- klavijaturiste Džejmsa Bukera iz Nju Orleansa 1960. godine.
Prvo djelo nazvano „gonzo“ je Tompsonov članak „-{The Kentucky Derby is Decadent and Depraved}-“ iz 1970. godine.-{Hirst, Martin (January 19, 2004). What Is Gonzo? The Etymology of an Urban Legend. University of Queensland.}- Kako se približavao rok, a njegov tekst još nije bio gotov, Tompson je trgao stranice iz svojih bilješki i poslao ih urednicima. Rezultat je bio „gonzo novinarstvo“. Godine 1971. uslijedio je kultni klasik gonzo novinarstva -{Fear and Loathing in Las Vegas: A Savage Journey to the Heart of American Dream}-. Po knjizi je kasnije snimljen čuveni film Paranoja u Las Vegasu.
Reference
Категорија:Новинарство