thumb|Dijagram pokazuje u kojim stupnjevima DNK-iRNK-protein puta se može kontrolisati ekspresija Regulacija genske ekspresije (ili genska regulacija) obuhvata procese koje ćelije i virusi koriste da regulišu način na koji se informacije gena pretvaraju u genske produkte. Mada funkcionalni genski proizvod može da bude RNK, većina poznatih mehanizama reguliše kodiranje proteinskih gena. Svaki korak genske ekspresije može da bude modulisan, od DNK-RNK transkripcije do posttranslacione modifikacije proteina.

Regulacija gena je esencijalna za viruse, prokariote i eukariote jer povećava mnogostranost i adaptabilnost organizma tako što omogućava ćeliji da izrazi protein po potrebi. Mada je Barbara Maklintok još 1951 pokazala interakciju između dva genetička segmenta, aktivatora (Ac) i disocijatora (Ds), u formiranju boje kukuruznih zrna, prvim otkrićem regulacije gena se smatra identifikacija lac operona 1961, koju je otkrio Žak Monod. U njoj su enzimi koji učestvuju u metabolizmu laktoze metabolism izraženi u genomu -{E. coli}- samo u prisustvu laktoze i odsustvu glukoze.

U višećelijskim organizmima regulacija gena rukovodi procesima ćelijske diferencijacije i morfogeneze, dovodeći do formiranja različitih ćelijskih tipova koji poseduju različite profile ekspresije gena mada imaju iste genomske sekvence.

Mehanizmi regulacije

Regulacija genske ekspresije može se odvijati na više nivoa, uključujući transkripciju, post-transkripciju, translaciju i post-translaciju. Svaki od ovih nivoa pruža različite mogućnosti za kontrolu ekspresije gena.

Na nivou transkripcije Transkripcija je prvi korak u ekspresiji gena, gde se informacija iz DNK prenosi na RNK. Ovaj proces je pod kontrolom različitih faktora, uključujući transkripcione faktore, promotorske regione i enhansere. Na primer, transkripcioni faktori su proteini koji se vezuju za specifične sekvence DNK i regulišu inicijaciju transkripcije. Enhanseri su DNK sekvence koje mogu povećati nivo transkripcije gena, čak i ako su udaljene od promotora.

Post-transkripciona regulacija Nakon što se RNK sintetizuje, ona može biti podvrgnuta različitim modifikacijama koje utiču na njen stabilnost, transport i translaciju. Ove modifikacije uključuju alternativno splajsovanje, gde se iz istog RNK transkripta mogu generisati različiti proteinski izoformi, i RNK interferenciju, gde male RNK molekuli, kao što su siRNA i miRNA, mogu da inhibiraju translaciju ili dovedu do degradacije RNK.

Na nivou translacije Translacija je proces sinteze proteina na osnovu informacija sadržanih u RNK. Ovaj proces može biti regulisan na više načina, uključujući kontrolu inicijacije, elongacije i terminacije translacije. Na primer, -{mTOR}- signalni pu' igra ključnu ulogu u regulaciji inicijacije translacije u odgovoru na dostupnost hranljivih materija i faktora rasta.

Post-translaciona regulacija Nakon što su proteini sintetisani, oni mogu biti podvrgnuti različitim post-translacionim modifikacijama, kao što su fosforilacija, ubikvitinacija i glikozilacija. Ove modifikacije mogu uticati na stabilnost, lokalizaciju i funkciju proteina. Na primer, ubikvitinacija može označiti proteine za degradaciju putem proteasoma.

Evolucija regulacije

Regulacija genske ekspresije je ključni faktor u evolucionom razvoju složenih organizama. Smatra se da su promene u regulatornim sekvencama DNK često bile odgovorne za evoluciju novih osobina i adaptacija. Na primer, promene u enhanserima i promotorima mogu dovesti do različitih obrazaca ekspresije gena, što može rezultirati novim fenotipovima.

Regulacija u ljudskim bolestima

Poremećaji u regulaciji genske ekspresije često su povezani sa razvojem raznih bolesti, uključujući rak, neurološke poremećaje i autoimune bolesti. Na primer, mutacije u transkripcionim faktorima ili regulatornim RNK molekulima mogu dovesti do abnormalne ekspresije gena, što može potaknuti neontrolisanu ćelijsku proliferaciju u slučaju raka.

Reference

Spoljašnje veze Genska ekspresija

NCBI – Генетска регулација Nature – Генетска регулација

Категорија:Експресија гена Категорија:ДНК Категорија:РНК Категорија:Посттранслационе модификације