Trijaža povređenih jedan je od medicinskih sistema razvrstavanja povređenih koji se primenjuje u uslovima masovnih nesreća, kako bi se omogućilo bez potrebe detaljnog pregleda, brzo prepoznavanje, osoba koje će imati najveću korist od ranog zbrinjavanja i brzog transporta u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu.

Osnovna svrha trijaže povređenih je kategorizacija pacijenata po hitnosti, a osnovni princip trijaže je korišćenje ograničenih resursa tako da od njih ima korist što više osoba. Trijažna kategorizacija omogućava i obezbeđuje pravilnu i pravovremenu procenu svih pacijenata na mestu povrede ili povređenih koji samostalno dolaze u odeljenja hitne medicine. Pri tome trijažne kategorije zapravo određuju redosled zbrinjavanja kako bi se na najmanju moguću meru smanjila mogućnost incidentnih događaja.

Hitnost zbrinjavanja povređenih osoba određuje se na osnovu težine povrede, mogućnostima zdravstvenog zbrinjavanja i mogućnosti njihovog preživljavanja. Tako u masovnim nesrećama kada postoji bezbroj povređenih a kapaciteti zdravstva imaju ograničene resurse, osobe sa teškim po život opasnim povredama mogu dobiti niži prioritet zbrinjavanja nego oni sa težim povredama za koje postoji veća šansa da prežive..

Sama trijaža na terenu u uslovima masovnog povređivanja razlikuje se od one u bolnicama, jer je na terenu tokom trijaže potrebno uzeti u obzir evakuaciju i transport povređenih do bolnice. U bolnici, za realizaciju zbrinjavanja velikog broja povređenih osoba u ograničenom vremenu postoje ograničavajući faktori kao što su; nedostatak ljudskih resursa za definitivno zbrinjavanje velikog broja povređenih osoba i ograničeni kapacitet zdravstvene ustanove. Zato tokom trijaže na mestu masovne nesreće treba voditi posebno računa o propusnoj moći ili kapacitetima najbliže bolnice i povređene trijažirati i po naznačenju evakuacije i transporta u što je moguće veći broj bližih ili daljih bolnica.

Na globalnom nivou ne postoji standardni sistem za trijažu, već su u upotrebi nekoliko različitih sistema. Većina ovih sistema sastoji se od trijaže povređenih u 2 do 5 kategorija prioriteta. Najčešće su u upotrebi sistemi trijaže sa 4 kategorije prioriteta; prioritet I (crveno), prioritet II (žuto), prioritet III (zeleno)i prioritet IV (crno).Cone DC, MacMillan DS. A hint of Science.

Algoritmi trijažnih sistema koji se primenjuju tokom masovnih nesreća, moraju da omogućiti brzu identifikaciju kritično povređenih, bez preke potrebe za detaljnim pregledom svih žrtava nesreće, što omogućava da se trijažom povređenih mogu baviti dobro obučeni i psihički stabilni medicinski tehničari.

Ne manje važno u sistemu trijaže je i organizacija trijažnih postupaka, kao alat za procenu kvalitete rada službe hitne medicine jednog grada ili njenog zdravstva u celini u vanrednim situacijama.

Istorija мини|Autor:-{Charles-Louis Muller}-: Dominik Lare, nakon prethodno sprovedene trijaže pristupa zbrinjavanju ranjenike u toku bitke, Pariz, Nacionalna akademija za medicinu<center> Naziv trijaža potiče od francuske reči ̋„trier“ što u prevodu znači razvrstati, i prvobitno se koristila za razvrstavanje poljoprivrednih proizvoda. мини|Nikolaj Pirogov jedan od pionira medicinske trijaže Trijaža povređenih prvi put je primenjena u medicini s kraja 18. veka tokom ratova vođenih u tom periodu na prostoru Evrope, zahvaljujući izuzetno sposobnom hirurgu i velikom reformatoru sanitetske službe Dominik Lareju. Larej je tokom Napoleonovih ratova promenio stravične posledice i pogrešna shvatanja o odloženoj medicinskoj pomoći i zahtevao da se prva pomoć povređenima pruži što ranije – po mogućstvu u prva 24 sata, i zato je približio hiruršku pomoć ranjeniku (-{ambulances volantes}-), i prvi započeo primenu trijaže ranjenika po redosledu ukazivanja pomoći (hitnosti) i prioritetu (naznačenju) za evakuaciji ranjenika sa bojišta u pozadinu fronta.

Primenom načela razvrstavanja bolesnika po hitnosti Larej je utemeljio osnove principe trijaže i celokupnog evakuacionog sistem. Ova Larejova rešenja bila su nešto najprogresivnije u ratnoj hirurgiji toga perioda, i osnova za dalji razvoj vojnomedicinske doktrine, koja je danas postala neophodan sistem za masovno zbrinjavanje većeg broja žrtava u modernom ratovanju i velikim elementarnim saobraćajnim i drugim katastrofama.

U prvim decenijama 19.veka pored Larejevog pojavila su se i druga različite načela razvrstavanja povređenih. Među prvima bila je trijaža N. I. Pirogova koji je prilikom pružanja pomoći ranjenicima koji su stigli sa ratišta primenio razvrstavawe prema težini povrede. On je tim postupkom ukazao na potrebu, koja je diktirana specifičnom situacijom, da sde adekvatno utvrdi prioritet za pružanje pomoći. Kada je zbog velikog broja povrijeđenih, nemoguće svima pružiti pomoć Pirogov je predložio da se ona treba fokusirati na one kojima je pomoć hitno potrebna, a ne baviti se onim žrtvama čiji životi trenutno nisu u očiglednoj opasnosti i onima koji imaju povrede koje su nespojive sa životom.

Jedno od načela trijaže je i rešenje mornaričkog hirurga Džona Vilsona iz 1846. godine koji je prvi opisao primenu metode trijaže u uslovima masovnih povreda. On je predložio razvrstavanje povređenih na lake (sa manje teškim), one sa teškim i fatalnim povredama, kako bi se terapija prvo pružila onima koji će najvjerojatnije imati najviše koristi od pravovremenog tretmana. On je posebno detaljno opisao značaj prioritete u zbrinjavanju rana, posebno kod onih sa krvarenjem. Kod povređenih osoba sa potencijalno fatalnim povredama, Vilson je preporučivao primenu opijata do njihovog zbrinjavanje u završnoj fazi..

Tokom Prvog svetskog rata, Sjedinjene Američke Države usvojila su i primenjivale trijažni pristup koji je omogućavao, da se nakon zbrinjavanja maksimalan broj vojnika mogao vratiti u službu. Oni koji bi mogli da se vrate u prve borbene redove brzo su tretirani kako bi se obezbedila što veća brojnost borbenih snage.

Na prostoru bivše Jugoslavije u Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije, tokom Drugog svetskog rata, započela je prva primena trijaže povređenih i primena ranjeničke (trijažne) karte na ovom prostoru.Nikoliš G.: Iskustva iz evakuacije ranjenika iz Užica 1941. - VSP 19/11, 751-756; 1962. Tako je s kraja 1944. počela da radi posebna grupa stručnjaka koja je trebala da predloži i organizuje primenu jedinstvene vojnomedicinske doktrine u oblasti zbrinjavanja trijaže i evakuacije, sve većeg broja povređenih u završnim operacijama za oslobođenje Jugoslavije. U tom cilju na odgovarajućim mestima važnijih evakuacionih pravaca formirane su sanitetske prijemno-otpremne stanice (SANPROST), u kojima je vršeno prikupljanje i trijaža povređenih, dok su organi SOVŠ neposrednim odlučivanjem o angažovanju sanitetskih vozova i sanitetskih auto-kolone, manevrisanjem pokretnim poljskim bolnicama, formiranjem novih evakuacionih centara itd., omogućavali da se planirani sistem trijaže i medicinske evakuacije, po naznačenju i redovima hitnosti što efikasnije ostvari.J. Kocković Tragovima partizanskih ranjenika, Zagreb, 1982, s. 455-471.

Tokom Korejskog i Vijetnamskog rata, a nedavno i u sukobima na Bliskom istoku, maksimalno su korišćene metode evakotransportne trijaže i brze evakuacije ranjenih vojnika kako na zemlji tako i u vazduhu do dobro opremljenim medicinskim objekta, što je promenilo strategiju trijaže na modernog bojištu, u trijažu u ciljem tretman za brzu evakuaciju.North Atlantic Treaty Organization. Emergency War Surgery. Washington, DC: US Government Printing Office; 1958: 168. Primarna trijaža мини|Ukazivanje prve pomoći, i trijaža povređenih na mestu masovnog povređivanja od primarnog je značaja za dalji ishod lečenja Primarna trijaža sprovodi se na mestu nesreće, a povređeni se razvrstavaju u kategorije prioriteta za zbrinjavanje i evakuaciju.

Preduslovi Težina pobrede

Oblici primarne trijaže kada su u pitanju pobvrede zavise od težine povrede na koju utiče vrste oružja (veličina, oblik , brzine, i putanje projektila) kao i načina na koji projektil uspostavlja kontakt sa telom povređenog.

Dostupnost resursa

Sekundarno, dostupnost resursa u uslovima ograničenih mogućnosti, organizacija, upravljanje postupcima i procedurama, takođe imaju uticaja na izbor trijaže i na ishod lečenja. Razvoj brzih sistema evakuacije, primena savremenih dijagnostičkih procedura, dostupnost medikamenata, pre svega moćnih antibiotika, kao i rano definitivno zbrinjavanje, smanjili su mortalitet povreda.

Označavanje Na mestu povreživawa povređeni se označavaju trijažnim kartonima na kojima je prioritet označen odgovarajućom bojom (ili fluorescentnim trakama i boji), koji se pričvršćuju na najvidljivijem delu tela (najčešće u predelu grudnog koša).

Tokom primarne trijaže svi zatečeni na mestu nesreće se moraju brzo pregledati, trijažirati i označiti (unutar 30 sekundi). Povređene osobe koje su nepokretni ili blokirane u nekom sredstvu ili objektu trijažiraju se na mestu nesreće, odnosno na mestu gde leže, osim ako nisu izloženi uslovima koji su po njih i spasitelje opasni, kada moraju biti izmešteni na najbliže bezbedno mesto.

Obim trijaže U zavisnosti od uslova i mogućnosti jedinice primarne zdravstvene zaštite, kao i od broja žrtava, indikacije za trijažu mogu varirati. Obim medicinske zaštite može se izuzetno suziti kada postoji veliki priliv obolelih i proširiti kada je njihov broj relativno mali ili u nedostatku mogućnosti za evakuaciju u drugu fazu. U takvim uslovima tokom trijaže moguće je provesti samo suženi oblik i obim medicinske pomoći koji se svodi na: otvaranje disajnog puta i osiguranje njegove prohodnosti postavljanjem orofaringealnog erveja, zaustavljanje spoljašnjeg krvarenja, podizanje donjih ekstremiteta, utopljavanje na niskim temperaturama

Nepovređeni ili povređeni sa manjim povredama mogu biti od pomoći medicinskom osoblju u toku trijaže. Kada se završi proces trijaže, osoblje koje je sprovodilo primarnu trijažu može se premestiti na drugu lokaciju ili pristupiti daljem zbrinjavanju trijažiranih osoba.

Oblici primarne trijaže + Oblici primarne trijaže, koji se danas primenjuju u masovnim nesrećama Oblik KarakteristikeSTART trijaža („Simple Triage and Rapid Treatment“)Osmišljen je u Kaliforniji, SAD, u ranim osamdesetim godinama 20.veka, od strane vatrogasnih stručnjaka vatrogasne organizacije Newport Beach Fire i medicinskih stručnjaka iz bolnice Marine and the Hoag Hospital. Algoritam ove trijaže odobren je od strane Clark County Emergency Management Agency’s Mass Casualty Planning Committee i Greater Miami Valley Emergency Medical ServicesPrimarna trijaža („Care Fligh“)Nastala je u Australiji i primenjuje se u većem delu Azije, često nosi naziv australijsko azijska trijaža.Triage Sieve trijaža (SITO)Nastala je i primenjuje se u Velikoj Britaniji. START trijaža безоквира|десно START trijaža („Simple Triage and Rapid Treatment“), kao jedan od najčešće primenjenih oblika razvrstavanja povređenih u masovnim nesrećama sa većim brojem povređenih na manjem prostoru. Ovaj sistem trijaže i zbrinjavanja u masovnim nesrećama, koji se zasniva na jednostavnoj trijaži i brzom tretmanu, nastao u Kaliforniji, našao je široku primenu u svetu pa i u Srbiji. Brojna iskustva u primeni START-a pokazala su njegovu visoku senzitivnost, specifičnost, jednostavnost i brzinu, što omogućava da se primenom trijaža povređeni zbrine u veoma kratkom vremenskom roku, oko 30 sekundi, uz istovremeno visoku pouzdanost.Saša Milić , Vasa Petrović, Ljiljana Trifunović1 , Ljiljana Gvozdenović,

Osnovni vitalni znaci koji se prate START-om su najvažniji vitalni parametri; respiracija, cirkulacija i mentalni status. START-om se povređene osobe primarno razvrstavaju u četiri trijažne kategorije: crvenu, žutu, zelenu i crnu.

Kategorije START trijaže Kategorija crveni (I) U prvu kategoriju (crvenih), razvrstava se grupa povređeni kojima je: ugrožen život zahtevaju minimalno vreme i opreme za zbrinjavanje i povređeni koji imaju dobru prognozu.