мини|upright=1.4|Sistem sanacije: prikupljanje, transport, obrada, odlaganje ili ponovna upotreba.

Sanitacija se odnosi na javnozdravstvene uslove povezane sa čistom pitkom vodom i adekvatnim tretmanom i odlaganjem ljudskih izlučevina i kanalizacije. Sprečavanje ljudskog kontakta s izmetom deo je sanitarne zaštite, kao i pranje ruku sapunom. Sanitarni sistemi imaju za cilj da zaštite zdravlje ljudi pružajući čisto okruženje koje će zaustaviti prenošenje bolesti, naročito fekalno-oralnim putem. Na primer, dijareja, glavni uzrok neuhranjenosti i zaostalog rasta kod dece, može se smanjiti sanitacijom. Postoje mnoge druge bolesti koje se lako prenose u zajednicama koje imaju nizak nivo sanitacije, kao što su askarijaza (tip infekcije crevnim glistama ili helmintijaza), kolera, hepatitis, polio, šistozomijaza, trahoma, i niz drugih.

Postoji niz sanitarnih tehnologija i pristupa. Neki primeri su potpuna komunalna sanitacija, sanitacija bazirana na kontejnerima, ekološka sanitacija, urgentna sanitacija, terenska sanitacija i održiva sanitacija. Sanitarni sistem obuhvata prihvatanje, skladištenje, transport, tretman i odlaganje ili ponovnu upotrebu ljudskih izlučevina i otpadnih voda. Aktivnosti ponovne upotrebe unutar sistema sanitacije mogu se usredsrediti na nutrijente, vodu, energiju ili organske materije sadržane u izlučevinama i otpadnim vodama. To se naziva „sanitarnim lancom vrednosti” ili „sanitarnom ekonomijom”.

Nekoliko sanitarnih „nivoa” se koristi za poređenje stepena sanitarnih usluga unutar pojedinih zemalja ili širom zemalja. Sanitaciona lestvica koja je definisa Zajedničkim programom nadgledanja za 2016. godinu počinje od otvorene defekacije i kreće se naviše koristeći izraze „nepoboljšani”, „ograničeni”, „osnovni”, pri čemu je najviši nivo „bezbedno upravljan”. Ovo se posebno odnosi na zemlje u razvoju.

Ljudsko pravo na vodu i sanitaciju priznala je Generalna skupština Organizacije ujedinjenih nacija 2010. godine. Sanitacija je globalni razvojni prioritet i predmet Cilja 6 održivog razvoja.WHO and UNICEF (2017) Progress on Drinking Water, Sanitation and Hygiene: 2017 Update and SDG Baselines. Geneva: World Health Organization (WHO) and the United Nations Children’s Fund (UNICEF), 2017 Procena JMP-a za 2017. godinu navodi da 4,5 milijardi ljudi trenutno nema bezbedno upravljanje sanitacijom. Nedostatak pristupa sanitaciji utiče ne samo na javno zdravlje, već i na ljudsko dostojanstvo i ličnu sigurnost.

Definicija мини|Animirani video koji naglašava važnost sanitarne zaštite (ovde sa fokusom na toaletee) za javno zdravlje u zemljama u razvoju

Svetska zdravstvena organizacija definiše termin „sanitacija” na sledeći način:

Sanacija uključuje sve četiri od ovih stavki inženjerske infrastrukture (iako je često samo prva snažno povezana s pojmom „sanitarne zaštite”): sistemi za menadžment fekalija, sistemi za menadžment otpadnih voda (ovdje su uključena postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda), sistemi za upravljanje čvrstim otpadom, sistemi odvodnjavanja kišnice, koji se nazivaju i padavinskim odvodom.

Postoje neke varijacije u upotrebi termina „sanitacija” među raznim zemaljama. Na primer, promociju higijene neki vide kao sastavni deo sanitacije. Iz tog razloga, Savetodavno veće za snabdevanje vodom i sanitaciju definiše sanitaciju kao „sakupljanje, transport, tretman i odlaganje ili ponovnu upotrebu ljudskih izlučevina, kućnih otpadnih voda i čvrstog otpada, i pripadajuća promocija higijene”.Evans, B., van der Voorden, C., Peal, A. (2009). Public Funding for Sanitation - The many faces of sanitation subsidies. Water Supply and Sanitation Collaborative Council (WSSCC), Geneva, Switzerland,

Uprkos činjenici da sanitacija uključuje prečišćavanje otpadnih voda, ta dva termina se često koriste uporedo kao „sanitacija i upravljanje otpadnim vodama”.

Svrha

Sveukupna svrha sanitacije je da se obezbedi zdrava životnu sredinu za sve, zaštitite prirodni resursi (kao što su površinske vode, podzemne vode, tlo) i obezbediti sigurnost, bezbednost i dostojanstvo ljudima kada oni vrše defekaciju ili mokrenje.

Ljudsko pravo na vodu i sanitaciju priznala je Generalna skupština Organizacije ujedinjenih nacija (UN) 2010. godine.Human Rights Council resolution 15/9, Human rights and access to safe drinking water and sanitation, (6 October 2010), available from http://www.right2water.eu/sites/water/files/UNHRC%20Resolution%2015-9.pdf To je prepoznato u međunarodnom pravu kroz ugovore o ljudskim pravima, deklaracije i druge standarde. Ono je izvedena iz ljudskog prava na adekvatan životni standard.Right to water and sanitation derive from the right to an adequate standard of living. http://www.ohchr.org/EN/NewsEvents/Pages/DisplayNews.aspx?NewsID=10403&LangID=E

Efikasni sanitarni sistemi pružaju prepreke između izlučevina i ljudi na takav način da se prekida ciklus prenosa bolesti (na primer u slučaju fekalno prenosivih bolesti).Thor Axel Stenström (2005) Breaking the sanitation barriers; WHO Guidelines for excreta use as a baseline for environmental health , Ecosan Conference, Durban, South Africa Ovaj aspekt je vizualizovan F-dijagramom gde svi glavni putevi prenošenja fekalno-oralnih bolesti počinju slovom F: (sa značenjem: izmet, prsti, muve, polja, fluidi, hrana). Učinak sanitacije u odnosu na druge metode 400px|мини|центар| Sanitacija , dezinfekcija и sterilizacija (sa leva na desno)

Reference

Literatura

Juuti, Petri S., Tapio S. Katko, and Heikki S. Vuorinen. Environmental history of water: global views on community water supply and sanitation (IWA Publishing, 2007)

Pollans, Lily Baum. Resisting Garbage: The Politics of Waste Management in American Cities (U of Texas Press, 2021) online review

Spoljašnje veze

-{IRC /en/ World Health Organization overview on sanitation}- -{Sanitation, Hygiene and Wastewater Resource Guide (World Bank)}- -{Sustainable Sanitation Alliance}-

Категорија:Хигијена Категорија:Канализација