Gornji Vakuf-Uskoplje je naseljeno mjesto i općina u Srednjobosanskom kantonu u Bosni i Hercegovini. Predstavlja jedno od najstarijih mjesta u Bosni nastalih aktom uvakufljavanja bosanskog plemstva iz osmanlijskog perioda. Nalazi se u Skopaljskoj dolini koja se prostire u gornjem toku rijeke Vrbas. Godine 2001. prema odluci međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini nazivu općine i naseljenog mjesta Gornji Vakuf dodaje se nastavak Uskoplje.
Historija Gornji Vakuf kao gradsko naselje nastao je krajem 16. vijeka. Sam naziv grada upućuje na to da je njegovo osnivanje povezano sa institucijom vakufa. Postanak Gornjeg Vakufa-Uskoplja je u najužoj vezi sa vakufom Mehmed-bega Stočanina, a to znači da je njegova džamija bila od fundamentalnog značaja za osnivanje grada. Prema natpisnoj ploči o izgradnji džamije Mehmed-beg je svoju džamiju završio 1592/93. Nije poznato kako je u početku izgledala džamija. Sudeći po raspoloživim podacima (kamenitoj munari, natpisnoj ploči i dr.) pretpostavlja se da se radilo o monumentalnom zdanju. Džamija je više puta stradavala, a 1969. na istom mjestu započela je izgradnja moderne džamije.
Prethistorijsko doba Kraj oko Gornjeg Vakufa-Uskoplja, kao i sva Skopljanska župa, je bio oduvijek dobro nastanjen. Plodnost zemlje, bogatstvo šumom i divljači po okolnim brdima, kao i povoljni uvjeti za rudarstvo učinili su ovaj kraj privlačnim za ljudska naselja. Već prije naše ere, s obje strane gornjeg toka Vrbasa se nastanjuju Iliri koji ostavljaju ime selu Batuši nedaleko od Gornjeg Vakufa-Uskoplja.
Rimsko doba Arheološkim istraživanjima je ustanovljeno da su oko Gornjeg Vakufa tragovi antičkog života i ostaci zgrada tako gusti da se može pomišljati na veći broj manjih naseobina sa većim centrom. Vijesti antičkih pisaca o dobijanju zlata u provinciji Dalmaciji su se prvenstveno odnosile na oblast srednjobosanskog rudogorja i u njoj pogotovo na planinu Vranicu i njeno podnožje oko Gornjeg Vakufa. Možda je i to jedan od razloga zašto su Rimljani smjestili čuvenu postaju Ad Matricem na mjestu današnjeg Gornjeg Vakufa-Uskoplja, kuda je prolazila cesta Salona-Sirmium.
Srednji vijek Župa Uskoplje u Ljetopisu Popa Dukljanina, u dijelu u kojem se opisuje regnum sklavorum (Sklavinija), koji je nastao početkom 11. vijeka, nalazi se prvi historijski spomen Uskoplja (Uscople). Navodi se kako je hrvatski kralj Mihajlo Krešimir II opustošio župe Uskoplje, Luku i Plevu. Bosanski ban vidjevši da se ne može s njim boriti, pobjegne ugarskom kralju. Kako navodi ljetopisac, Krešimir zauzima cijelu Bosnu i vladaše njome. Ovog Krešimira identificiraju sa hrvatskim kraljem Mihajlom Krešimirom II (949–969). U povelji Bele IV (20. juli 1244) spomen ove župe je u vezi biskupskog posjeda "in supa Wzcople" kod crkve svetog Ivana koja se prema navodu biskupa Delivića nalazila u neposrednoj blizini današnjeg Gornjeg Vakufa-Uskoplja (selo Dobrošin). Mjesto i uloga ovog kraja ogleda se i u zastupljenosti srednjovjekovnih utvrda.
U Glasniku Zemaljskog muzeja od 1901. je zapis učitelja Franje Martinčevića u kojem, stoji da "po brdima oko Gornjeg Vakufa osobito onima sa sjeverne i zapadne strane, nizahu veliki i tvrdi gradovi nekadašnjih velmoža, a podno brda bijahu rasijana sela". Zasigurno je da je u poznijem srednjem vijeku vojna vlast za ovaj kraj bila koncentrisana u Susidu kod Gornjeg Vakufa-Uskoplja (prvi put se spominje 1403). Smatra se da je već tada župa Uskoplje u turskoj vlasti bila privremeno podijeljena na Gornje i Donje Skoplje.
Gornje Skoplje je predstavljalo posebnu nahiju sa utvrdom Susid što danas odgovara Općini Gornji Vakuf-Uskoplje. Jedno vrijeme u historiografiji Vakuf je bio poznat kao Česta (1444). O naseljenosti kraja oko Gornjeg Vakufa-Uskoplja govori brojnost srednjovjekovnih stećaka. Na području općine nalazi se preko 580, uglavnom sandučastih stećaka.
Pored povoljnog geografskog položaja i prirodnih bogatstava jedan od razloga koji je doveo do formiranja vakufa bio je vojno-strateške prirode, jer je u svim periodima turske vladavine ovo područje bilo ugroženo od Mlećana i Uskoka, te je bilo neophodno formirati centar koji će imati ulogu vojne krajine. Prema šemi Hamdije Kreševljakovića kojom je opisana uloga pojedinih urbanih centara, Gornji Vakuf-Uskoplje je bio obrtničko-trgovački centar u Skopaljskoj mikroregiji. Preovladavao je metalurgijski obrt (proizvodnja mlinova za kavu, pušaka, posuđa i dr.) što je bilo uslovljeno blizinom Fojnice i Kreševa.
Pokret za autonomiju Bosne Husein-kapetana Gradaščevića Doprinos odbrani bosanskih granica Gornjovakufljani su dali u boju pod Banjom Lukom 1737. Pjesnik Mustafa-hadži Muhlisija zvani Bošnjak piše o ovom boju. "Haber o provali Švabe došao je kasno pa su naši preci požurili da stignu na bojno polje. Usiljenim maršom stigli su pod Banjaluku. Kažu da su bezi sjahivali sa konja i prepuštali fukari da jaše kako bi na vakat stigli."U pokretu Husein-kapetana Gradaščevića za autonomiju Bosne aktivno učestvuje gornjevakufska aristokracija, listom svi su bili za Gradaščevića osim bega Sulejmanpašića iz Odžaka čija su imanja tad opustošena. Nekoliko Gornjevakufljana je zbog učestvovanja u pokretu za autonomiju bilo osuđeno na zatvorske kazne. mini|Crkva Uznesenja Marijina
Austrougarsko doba U vrijeme austrougarske vladavine Gornji Vakuf je postao značajan za tadašnju vlast zbog prirodnog bogatstva koje se uveliko eksploatisalo i prevozilo u druge dijelove zemlje.
Svjetski ratovi U Prvom i Drugom svjetskom ratu Vakuf je pretrpio značajna razaranja i ljudske gubitke, što od požara što od borbenih dejstava. Pored 69 žrtava fašističkog terora poginulo je i 94 borca, od ukupno 370, među kojima je bilo i 6 žena, te 12 pionira. Gornji Vakuf-Uskoplje je prvi put oslobođen 12. jula 1942. i taj datum se slavio kao Dan oslobođenja općine.
Odmah poslije Drugog svjetskog rata na Glavici, brdu nadomak starog dijela izgrađena je Spomen kosturnica za 101 partizana. Nakon rata počeo je brzi razvoj privrede kao i samog grada. Prije rata u Bosni i Hercegovini općina Gornji Vakuf-Uskoplje je spadala u red srednje razvijenih općina bivše Jugoslavije.
Rat u Bosni i Hercegovini (1992–1995) Gornji Vakuf-Uskoplje je odigrao jednu od ključnih uloga u sukobima u Srednjoj Bosni između HVO-a, HV i Armije RBiH. Dana 20. juna 1992. grad su pokušale zauzeti hrvatske jedinice paralelno sa napadom u Novom Travniku, realizirajući plan o podjeli Bosne i Hercegovine sklopljen između Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića. O samoj podjeli Bosne i Hercegovine, između Srbije i Hrvatske su pred Tribunalom u Den Haagu svjedočili Paddy Ashdown, hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, te premijer nekadašnje Jugoslavije Ante Marković. U decembru 1992. dolazi do velikog priliva pripadnika HVO-a, i HV pretežno iz zapadne Hercegovine, pod izgovorom da se spremaju za ratište na Kupresu i Bugojno. U Gornji Vakuf su pristigle hrvatske jedinice iz sljedećih mjesta: Posušje, Široki Brijeg, Grude, Imotski, Mostar, Livno, Duvno, te Prozor. Polovinom januara 1993. hrvatske jedinice započele su sa etničkim čišćenjem gradskih dijelova u kojima su Hrvati bili većina. Nešto ranije, isti scenarij je sproveden u selima Uzričje, Hrasnica i Duša Bošnjaci su protjerani, a imovina im je opljačkana ili uništena. Etničko čišćenje je bilo praćeno i propagandom, u čemu je prednjačila HTV, sa reporterom Smiljkom Šagoljem. Dio lanca hrvatske propagande bio je i "Skopaljski vijesnik", kao i Radio "Uskoplje". Nakon ovih događanja Gornji Vakuf se našao u opsadnom stanju sve do marta 1993, te je izložen artiljerijskoj i snajperskoj vatri po stambenim objektima. Nakon tromjesečnog primirja došlo je do tada, najžešćeg napada i razaranja gradskog jezgra, kao i okolnih sela. Grad je granatiran sa okolnih brda, a zabilježeni su dani kada je na grad ispaljivano od 1500 do 2000 razni projektila. Napadi su trajali od jula 1993, pa do februara 1994. do potpisivanja Vašingtonskog sporazuma.
Za ulogu u sukobima u Gornjem Vakufu-Uskoplju, u optužnici koju potpisuje tužilac Međunarodnog suda u Hagu, Carla del Ponte od 2. marta 2004, optuženo rukovodstvo HR Herceg-Bosne, Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoje Petković, Valentin Ćorić, te Berislav Pušić. Dana 29. novembra 2017. je potvrđena prvostepena presuda iz 2013. i pomenuta šestorka je pravomoćno osuđena za udruženi zločinački poduhvat, između ostalog za ubistva, mučenja, silovanja i teroriziranja civila, etničko čišćenje, pljačku i palež. U udruženom zločinačkom poduhvatu sudjelovao je i sami vrh Republike Hrvatske, predsjednik Franjo Tuđman, ministra odbrane Gojko Šušak i general Hrvatske Vojske Janko Bobetko, što efektivno znači da je Republika Hrvatska u predmetnom razdoblju između 1992. i 1994. bila i agresor u međunarodnom ratu u Bosni i Hercegovinu.
Uloga Franje Tuđmana Objavljivanjem 36 stenograma o podjeli Bosne i Hercegovine, razjašnjena je uloga Franje Tuđmana u napadu na Gornji Vakuf-Uskoplje. Svih 36 stenograma se nalaze u Haškom tribunalu. Pred međunarodnom javnošću je podržavao suverenitet Bosne i Hercegovine, dok je za to vrijeme na sastancima koji su stenogramski dokumentovani, proširenjem Hrvatske na površinu Banovine Hrvatske uspostavljene pred Drugi svjetski rat, planirao napad na bosanskohercegovačke gradove, smatrajući da na taj način rješava pitanje budućih granica hrvatske države.
Dana 22. oktobra 1993. na sastanku u Predsjedničkim dvorima u Zagrebu, na kojem su pored Tuđmana prisustvovali i Janko Bobetko, Imra Agotić, Josip Lucić i Gojko Šušak, Franjo Tuđman o napadu na Gornji Vakuf-Uskoplje i ostale bosanskohercegovačke gradove kaže:
O samom učešću jedinica regularne vojske Republike Hrvatske u napadu na Gornji Vakuf-Uskoplje, na istom sastanku govorio je Janko Bobetko:
Odgovarajući na pitanje Franje Tuđmana o imenu komandanta Pete brigade koja je sa vinkovačkog ratišta premještena u Gornji Vakuf, Janko Bobetko svjedoči o nepobitnom dokazu učestvovanja hrvatskih jedinica na Bosnu i Hercegovinu i Gornji Vakuf:
Promjena imena općine Na dijelovima općine Gornji Vakuf-Uskoplje, 1992. antiustavnim činom proglašena je Hrvatska općina Uskoplje kao dio samoproglašene Herceg-Bosne. Potpisivanjem Vašingtonskog sporazuma pod jakim pritiskom američke administracije na Hrvatsku, zaustavljen je bošnjačko-hrvatski sukob i stvorena Federacija Bosne i Hercegovine. Međunarodna zajednica 2001. postojećem imenu općine dodaje naziv Uskoplje kako bi se ubrzala reintegracija općine.
Politika Na općinskim izborima 2004. zabilježeni su sljedeći rezultati za Općinsko vijeće Gornji Vakuf-Uskoplje, koje broji 23 mandata: SDA 9 mandata, HDZ 8 mandata, SBIH 4 mandata, BPS 1 mandat i SDP 1 mandat. Za načelnika općine je izabran Bušatalić Vahid (40,46% glasova) iz SDA, međutim nakon opstrukcija HDZ-a u radu Općinskog vijeća načelnik je podnio ostavku.
Na općinskim izborima 2008. mandati su sljedeci: SDA 10, HDZ 6, SBIH 4, SDP 2 i HSP-Đapić dr. Jurišić 1. Predsjedavajući Općinskog vijeća je Marinko Krajina (HDZ).
Načelnik općine je Esmin Hajdarević (SDA).(2024-)
Geografija desno|mini|Ždrimačka jezera Gornji Vakuf-Uskoplje je smješten u gornjem toku rijeke Vrbas u Skopaljskoj dolini koja je duga 27 km, a široka samo 2 km. Okružen je planinama Vranicom sa istočne i Radušom sa zapadne strane. Leži na četiri rijeke: Vrbasu, Bistričkoj rijeci, Trnovači i Krušćici. Nadmorska visina općine je od 670 do 2112 m. Općina zahvata površinu od 402,7 km2. Prema popisu iz 1991. u Gornjem Vakufu-Uskoplju je živjelo oko 25000 stanovnika. Nakon potpisivanja Vašingtonskog sporazuma, našao se u sastavu Srednjebosanskog kantona.
Klima u Gornjem Vakufu-Uskolju je izuzetno pogodna za razvoj povrtlarskih kultura. Klima je, radi veće nadmorske visine (za oko 100 m), blizine velikih planinskih masiva Vranice i Raduše, a time i većeg provjetravanja oštrija u odnosu na umjerenokontinentalnu klimu na području nizvodno uz Vrbas. Ljetne temperature su u prosjeku nešto niže, ljetne noći svježije i bez većih amplituda.
Kultura