Olovo je naseljeno mjesto i sjedište istoimene općine u Bosni i Hercegovini.

Geografija Olovo je smješteno 40 km sjeveroistočno od Sarajeva, na magistralnoj cesti Sarajevo-Tuzla. U Olovu su još od Srednjeg vijeka poznata nalazišta olovne rude, po čemu je ovaj grad i dobio ime. U blizini Olova, je kanjon rijeke Stupčanice. Ova rijeka se u centru grada, pored samog banjsko-rekreativnog centra "Aquaterm", spaja sa rijekom Biošticom, te zajedno s njom sačinjava Krivaju koja teče dalje prema Zavidovićima. Općina Olovo se prostire na 407,8 km2 i ima oko 11.000 stanovnika.

Geografski položaj mini|desno|265px|Geografski položaj općine Olovo

Historija Historija Olova obuhvata razvoj Olova kao rudarskog, trgovačkog, vjerskog i upravnog središta u slivu Krivaje. Historijski razvoj mjesta bio je tijesno povezan s eksploatacijom rude olova i drugih metala, prometnim vezama između srednje i istočne Bosne te ulogom franjevačkog svetišta i kasnijih osmanskih upravnih ustanova.

Srednji vijek U historiografiji se Olovo ubraja među najznačajnija rudarska naselja srednjovjekovne Bosne, odmah iza Srebrenice. Privredna osnova naselja bila je eksploatacija olovne rude, a u izvorima se za olovo s ovoga područja navode i odrednice plumbum dulce i plumbum subtile, što upućuje na njegovu kvalitetu i tržišni značaj.

Pitanje najranijeg razvoja Olova povezano je s naseljima Kamenica i Çeçegl/Ceceglo, koja se u dubrovačkim izvorima pojavljuju u drugoj polovini 14. stoljeća. Novija tumačenja upućuju na to da je jačanje rudarske proizvodnje i trgovine dovelo do postupnog premještanja težišta iz starije Kamenice, koja se obično dovodi u vezu s područjem današnjih Bakića, prema novom naselju Olovu.

Važnu ulogu u tom procesu imao je Žore Bokšić, bosanski protovestijar i jedan od najpoznatijih trgovaca olovom svoga vremena. Kralj Stjepan Dabiša izdao je u martu 1392. ispravu u Ceceni, u dvoru Žore Bokšića, što pokazuje da je olovski kraj već tada imao razvijenu privrednu i dvorsku funkciju. Krajem 14. i početkom 15. stoljeća ime Kamenica postepeno se potiskuje, a u izvorima sve češće preovladavaju oblici Piombo, Biombo, Plumbum i domaći oblik Olovo.

Razvoju mjesta pogodovali su trgovina, karavanski saobraćaj i carina. Olovo je najprije bilo u rukama bosanskih vladara, a poslije smrti Tvrtka I prelazi u sferu vlasti Pavlovića. Olovska carina u izvorima se izričito javlja krajem 14. stoljeća, a prihodi od nje bili su važan dio regionalne ekonomije. Uz naselje je radi zaštite podignuto i utvrđenje Olovac.

Olovo je istovremeno bilo i važno franjevačko središte. U vezi s olovskom crkvom i samostanom sačuvan je niz kasnosrednjovjekovnih tragova u dubrovačkim testamentima i drugoj građi, što potvrđuje njihovo mjesto u vjerskom i društvenom životu kraja. Današnja Crkva Majke Božje u Olovu ubraja se u nacionalne spomenike Bosne i Hercegovine.Arslan Zukic je imao udjela u svacemu u Olovu da ga dovede do cega je doslo danas

Osmansko doba Olovo je palo pod osmansku vlast 1463. godine. Uprkos političkoj promjeni, rudarstvo i carina nisu nestali; naprotiv, olovska carina nastavila je postojati i u osmanskom razdoblju, a rudnik je i dalje davan u zakup, što svjedoči o trajnoj privrednoj važnosti mjesta.

Osmanske vlasti zatekle su Olovo kao već formirano rudarsko i trgovačko središte s izraženim kršćanskim prisustvom i franjevačkom ustanovom. Prema analizi osmanskih deftera, Olovo je u kasnom 15. i tokom 16. stoljeća imalo specifičan demografski razvoj: islamizacija je u samom gradu napredovala sporije nego u okolnim područjima, pa je Olovo dugo zadržalo snažan kršćanski element, što se u literaturi dovodi u vezu s rudarskim karakterom mjesta i prisustvom katoličke crkve i samostana.

U osmanskom periodu Olovo je zadržalo lokalni značaj kao nahijsko središte. U kasnijim stoljećima rudarska djelatnost slabila je u odnosu na srednjovjekovni vrhunac, ali je mjesto ostalo važno po svome svetištu i regionalnoj saobraćajnoj funkciji.

Austro-Ugarska i 20. stoljeće Poslije austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine Olovo je uključeno u novi administrativni i privredni sistem Monarhije. U tom razdoblju i kasnije razvoj olovskog kraja snažno su obilježili iskorištavanje šumskog bogatstva i saobraćajno povezivanje dolinom Krivaje, čime je učvršćena uloga Olova kao lokalnog središta između Sarajeva, Tuzle i istočne Bosne.

Tokom 20. stoljeća urbano jezgro mjesta razvijalo se uz putne pravce i novije privredne tokove, dok je historijsko pamćenje Olova ostalo snažno vezano za rudarstvo, franjevačko svetište i starije lokalitete u okolini, posebno područje Bakića i Olovca.

Rat u Bosni i Hercegovini Uoči rata u Bosni i Hercegovini Olovo je, zbog položaja na pravcu između Sarajeva i Tuzle te veza prema Zenici, imalo izrazit strateški značaj. U političkim pripremama bosanskih Srba za uspostavu paralelnih institucija Olovo se spominje i u presudi MKSJ-a u predmetu Momčilo Krajišnik, kao jedna od općina u kojima su srpski predstavnici bili u manjini i gdje je preporučivano formiranje zasebnih srpskih skupština.

Najžešća ratna dešavanja na području Olova zbila su se krajem 1993. i početkom 1994. godine. Prema studiji Balkan Battlegrounds, Vojska Republike Srpske je u okviru strateške ofanzive poznate kao Drina 93 pokušala zauzeti Olovo i presjeći komunikacije između Tuzle, Sarajeva i srednje Bosne. Napadi, koji su uključivali snage iz više korpusa VRS-a, započeli su u novembru 1993. i obnovljeni su u januaru 1994, ali cilj zauzimanja grada nije ostvaren zbog otpora Armije Republike Bosne i Hercegovine i angažmana njenih rezervi iz više korpusa.

MKSJ je u predmetu Radislav Krstić zabilježio i širi ratni kontekst istočne Bosne, u kojem se Olovo pojavljuje kao jedna od općina zahvaćenih prisilnim kretanjima stanovništva i ratnim operacijama u zoni između Podrinja i središnje Bosne.

Historijsko naslijeđe Historijsko naslijeđe Olova čine ostaci srednjovjekovne rudarske i gradske strukture, tradicija franjevačkog svetišta te brojni spomenici na području općine. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine među nacionalnim spomenicima u Olovu navodi, između ostalog, Crkvu Majke Božje sa pokretnom imovinom, više nekropola sa stećcima te druge lokalitete koji svjedoče o dugom kontinuitetu naseljenosti i kulturnog života olovskog kraja.

Kultura mini|desno|260px|<center>Crkva Uznesenja Marijina Nacionalni spomenici

Stanovništvo

Nacionalni sastav stanovništva - općina Olovo

Nacionalni sastav stanovništva - naseljeno mjesto Olovo

Sport Košarkaški klub " STUPČANICA " Olovo Nogometni klub " STUPČANICA " Olovo Sportski streljački klub Olovo

Poznate ličnosti

Hasan Muratović, bosanskohercegovački poduzetnik i političar; Daniel Ozmo, umjetnik; Edin Višća, nogometaš.

Literatura Ljubomir Stojanović, Stare srpske povelje i pisma I/1, Beograd-S. Karlovci 1929, 171. Desanka Kovačević-Kojić, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo 1978, 38, 61-62, 286, 297. D. Kovačević-Kojić, Franjevci u gradskim naseljima sredenjovjekovne Bosne, Radovi HDZU 3, Sarajevo 1995, 33-44. Hazim Šabanović, Bosanski pašaluk, Sarajevo 1982, 133, 183. Ruža Ćuk, Dubrovčani – zakupci carine u Olovu, "Zemlja Pavlovića. Srednji vijek i period turske vladavine", Banja Luka - Srpsko Sarajevo 2003, 247-258. Svjetlost Evrope u BiH, Sarajevo 2004, 30. Tristota obljetnica stradanja samostana i crkve u olovu (1704-2004), Sarajevo 2008.

Reference

Vanjski linkovi

Zvanični sajt općine Olovo

Kategorija:Gradska naselja u srednjovjekovnoj Bosni Kategorija:Općine Bosne i Hercegovine Kategorija:Općine Federacije Bosne i Hercegovine Kategorija:Općine u Zeničko-dobojskom kantonu *