Jelena Gadžijevna Isinbajeva (rus. Елена Гаджиевна Исинбаева; IPA: [jɪˈlʲenə gɐˈdʐɨjɪvnə ɪsʲɪnˈbajɪvə]) bivša je ruska skakačica s motkom. Dvostruka je olimpijska prvakinja (2004. i 2008), trostruka svjetska prvakinja na otvorenom, a četverostruka u dvorani i vlasnica svjetskog rekorda (na otvorenom), kao i olimpijskog rekorda. Zbog svojih rezultata smatra se najvećom skakačicom s motkom svih vremena, iako je ženski skok s motkom mlada disciplina. Iako nikad nije pala na doping-testu, nije mogla nastupiti na Olimpijskim igrama 2016. u Rio de Janeiru jer je cijeli ruski atletski tim (s izuzetkom Darje Kljišine) dobio zabranu takmičenja zbog doping-programa širokih razmjera potpomognutog od strane same države, čime je izgubila priliku da se od atletike oprosti u velikom stilu, osvajanjem olimpijske medalje. Povlačenje je objavila u augustu 2016 nakon što je izabrana da služi osmogodišnji mandat u MOK-ovoj Atletskoj komisiji.
Devet puta osvajala je zlatnu medalju na najvećim takmičenjima (OI te svjetska i evropska prvenstva na otvorenom i u dvorani), a dvaput je osvojila džekpot u Zlatnoj ligi (2007. i 2009). Nakon loših nastupa na SP-ima 2009. i 2010. povukla se iz takmičenja na godinu dana.
Godine 2005. postala je prva skakačica u historiji s preskočenih 5 metara. Trenutni svjetski rekord (5,06 m) postavila je u Zürichu u augustu 2009. Njen dvoranski svjetski rekord (5,01 m) trajao je nešto više od 1 godine i bio je njen 28. svjetski rekord u karijeri. 2. marta 2013. Jennifer Suhr pridružila se Isinbajevoj kao druga žena s preskočenih 5 m, srušivši tom prilikom svjetski dvoranski rekord.
Isinbajeva je 3 puta proglašavana svjetskom atletičarkom godine (2004, 2005. i 2008), a još 2 puta Laureusovom sportisticom godine (2007. i 2009). Također je dobitnica i Nagrade princa Asturije za sport (2009). Jedna je od samo 8 atletičara koji su pobjeđivali na kadetskim, juniorskim i seniorskim svjetskim prvenstvima u jednoj disciplini (ostali su Valerie Adams, Usain Bolt, Veronica Campbell-Brown, Jacques Freitag, Jana Pittman, Dani Samuels i David Storl). Četiri puta izabrana je i za evropsku atletičarku mjeseca.
Karijera Rane godine Rođena je od majke Ruskinje i oca Tabasarana. Od 5. do 15. godine trenirala je gimnastiku, ali na kraju je napustila taj sport jer su je, kako je rasla, počeli smatrati previsokom da bi bila konkurentna.
Pola godine nakon što se prebacila na skok s motkom, u dobi od 16 godina, došla je do prve veće pobjede (rezultatom od tačno 4 m). Bilo je to 1998. na Svjetskim igrama mladih u Moskvi. To je za Isinbajevu bilo tek treće atletsko takmičenje uopće u karijeri.Russia’s pole vault champ hails Moscow’s 2010 Youth Olympics bid | Sports | RIA Novosti , En.rian.ru, 18. 12. 2007. Istu visinu preskočila je i na Svjetskom juniorskom prvenstvu 1998. u francuskom Annecyju, ali joj je za medalju trebalo još 10 cm.
Popravila je ovu visinu 1999. na Svjetskom kadetskom prvenstvu u poljskom Bydgoszczu. Preskočila je 4,10 m i osvojila svoje drugo zlato.
Na SJP-u 2000. ponovo je bila prva ispred Njemice Annike Becker, savladavši visinu 4,20 m. Iste godine skok s motkom za žene debitirao je na Olimpijskim igrama u Sydneyu, gdje je slavila Amerikanka Stacy Dragila. Isinbajeva tada nije uspjela proći kvalifikacije za finale. Ali 2001. osvojila je novo zlato, ovog puta na Evropskom juniorskom prvenstvu s visinom 4,40 m.
Isinbajeva se nastavila poboljšavati i 2002. preskočila je 4,55 m na Evropskom prvenstvu, što joj je donijelo prvu seniorsku medalju s prvenstava (srebrnu). Zlato je odnijela Svjetlana Feofanova za 5 cm.
Prvi svjetski rekordi i olimpijsko zlato 2003. bila je još jedna godina napretka za Isinbajevu. Pobijedila je na Evropskom prvenstvu U-23 u Bydgoszczu preskočivši 4,65 m. 13. jula iste godine, 40 dana nakon 21. rođendana, postavila je svoj prvi svjetski rekord u karijeri na mitingu u britanskom Gatesheadu – 4,82 m, što ju je učinilo favoritkinjom za osvajanje zlatne medalje na Svjetskom prvenstvu narednog mjeseca. Na kraju je završila s bronzom, iza Feofanove i Becker.
Na mitingu u Donjecku u Ukrajini u februaru 2004. postavila je novi svjetski rekord u dvorani savladavši visinu 4,83 m, ali Feofanova ga je već iduće sedmice popravila za 2 cm. Narednog mjeseca, na SP-u u dvorani u Budimpešti, Isinbajeva je osvojila zlato, popravivši usput svjetski rekord za 1 cm i ostavivši iza sebe Stacy Dragilu (tada aktualnu olimpijsku prvakinju) i Feofanovu (tada aktualnu svjetsku prvakinju i na otvorenom i u dvorani). IAAF je sva 3 ova rekorda smatrao općevažećim (i na otvorenom i u dvorani), tako da je novi, zajednički rekord iznosio 4,86 m.
27. juna Isinbajeva je ponovo nastupila u Gatesheadu, gdje je još jednom popravila svjetski rekord za 1 cm. Feofanova je opet odgovorila naredne sedmice u Heraklionu, srušivši rekord također za 1 cm. Ali 25. jula Isinbajeva je vratila rekord preskočivši 4,89 m u Birminghamu, a 5 dana kasnije dodala je još 1 cm na rekord u Londonu.
Na OI 2004. u Atini došla je do zlatne medalje s novim svjetskim rekordom - 4,91 m. Rekord je trajao do mitinga u Bruxellesu, kad ga je opet popravila za 1 cm, što joj je bio 8. svjetski rekord te godine. Zbog svih ovih uspjeha u sezoni 2004. IAAF ju je proglasio atletičarkom godine.
Svjetska i evropska prvakinja Na Evropskom dvoranskom prvenstvu 2005. u Madridu Isinbajeva je osvojila zlato uz novi dvoranski svjetski rekord (4,90 m). U julu 2005. srušila je svjetski rekord 4 puta na 3 mitinga. Prvo je u Lozani oborila svoj rekord za 1 cm (4,93 m), što joj je bio 14. svjetski rekord, a došao je samo 3 mjeseca nakon što je oborila dvoranski rekord (4,89 m) u francuskom Liévinu. 11 dana kasnije u Madridu dodala je još 2 cm i podigla rekord na 4,95 m. 22. jula u Londonu, nakon što je popravila rekord za još 1 cm (na 4,96 m), zatražila je da se letvica podigne na 5,00 m. Uspjela je preskočiti i tako postala prva žena u historiji koja je prešla nekad mitsku granicu od 5 m, i to iz prvog pokušaja. mini|desno|Isinbajeva daje intervju nakon pobjede na SP-u 2007. u Osaki
Nakon što je finale skoka s motkom na SP-u 2005. u Helsinkiju bilo pomjereno zbog izuzetno lošeg vremena, Isinbajeva je još jednom srušila svjetski rekord preskočivši 5,01 u drugom pokušaju i ostavivši drugoplasiranu 41 cm iza sebe, što je najveća razlika ikad na SP-u ili Olimpijskim igrama u ovoj disciplini."Bekele and Isinbayeva win Athletes of the Year titles for second year", IAAF.org, 10. 9. 2005. To je već bio 18. svjetski rekord u karijeri tada 23-godišnje Ruskinje i njena uspješna sezona okrunjena je drugom uzastopnom nagradom za svjetsku atletičarku godine.
Na dvoranskom mitingu 12. februara 2006. u Donjecku popravila je svjetski rekord na 4,91 m. U martu je odbranila titulu na SP-u pred domaćom publikom u Moskvi. Na EP-u na otvorenom iste godine u Göteborgu također je osvojila zlato savladavši 4,80 m, čime je postavila rekord evropskih prvenstava. To je bila jedina zlatna medalja koja joj je dotad nedostajala u kolekciji. U septembru je pobijedila na Svjetskom kupu u Atini, nastupajući za Rusiju.
Sezona 2006. okrunjena je Laureusovom nagradom za svjetsku sportisticu godine.
Drugo svjetsko i olimpijsko zlato 10. februara 2007. u Donjecku još je jednom popravila dvoranski rekord preskočivši 4,93 m, što joj je bio 20. svjetski rekord.
28. augusta iste godine odbranila je titulu svjetske prvakinje na otvorenom u Osaki savladavši visinu 4,80 m, nakon čega je pokušala popraviti rekord na 5,02 m, ali je sva 3 puta srušila letvicu. Njene protivnice nisu mogle više od 4,75 m. mini|lijevo|Isinbajeva preskače letvicu u Osaki
Te godine osvojila je i džekpot u Zlatnoj ligi (koji je podijelila sa Sanyom Richards) nakon pobjeda na svim mitinzima. U ovoj sezoni ostala je neporažena, pobijedivši 18 puta u 18 nastupa."Shaheen, Isinbayeva, Klüft... athletics' current best win streaks" , IAAF.org.
Tokom dvoranske sezone 2008. postavila je svoj 21. svjetski rekord preskočivši 4,95 m u Donjecku 16. februara. Idućeg mjeseca treći put zaredom postala je svjetska dvoranska prvakinja na SP-u u Valenciji, ostavivši iza sebe Jennifer Stuczynski."Ten to watch: Yelena Isinbayeva", BBC Sport, 5. 8. 2008.
11. jula, na njenom prvom nastupu na otvorenom te sezone, na mitingu Golden Gala u Rimu popravila je svjetski rekord na 5,03 m. To je bio njen prvi svjetski rekord na otvorenom nakon SP-a 2005. Izjavila je da je toliko puta neuspješno pokušavala napasti 5,02 m da joj je trener rekao da nešto promijeni, pa je tako pokušala na 5,03 m."I run faster, I long jump longer, but more important, inside I feel so happy" – Isinbayeva – ÅF Golden League, Rome, IAAF.org, 12. 7. 2008. Ovaj rekord došao je baš u trenutku kad se počelo špekulirati o njenom padu s vrha ove discipline, a nakon što je Stuczynski preskočila 4,92 m na američkim kvalifikacijama za Olimpijske igre. Isinbajeva je rekla da ju je ovo motiviralo da zadrži svoju reputaciju najveće svjetske skakačice s motkom."Yelena Isinbayeva (RUS) is the female Waterford Crystal European Athlete of the Year 2008", European-athletics.org. Nekoliko sedmica kasnije, na Londonskom Grand Prixu, Isinbajeva i Stuczynski prvi su put skakale jedna protiv druge na otvorenom u toj sezoni. Isinbajeva je pobijedila ispred Amerikanke. Obje su pokušale napasti 5,04 m. Isinbajeva je u svom posljednjem pokušaju bila nevjerovatno blizu uspjeha – letvica je pala tek kad je Isinbajeva pala na strunjaču."Silnov scales 2.38 m world lead in London – IAAF World Athletics Tour", IAAF.org, 25. 7. 2008.
Novi svjetski rekord, 23. u karijeri, ipak je uspjela postaviti 29. jula na mitingu u Monte Carlu."Isinbayeva 5.04 m World record; another four season leads in Monaco – IAAF World Athletics Tour", IAAF.org, 29. 7. 2008.
Na OI 2008. u Pekingu, 18. augusta, za nastavak njene olimpijske vladavine bila su joj dovoljna samo 2 skoka. Na kraju je ponovo srušila svjetski rekord savladavši 5,05 m."BBC SPORT | Olympics | Results – Monday 18 August", BBC News, 24. 8. 2008.
23. novembra u Monaku izabrana je za svjetsku atletičarku godine treći put u karijeri, zajedno s jamajčanskim sprinterom Usainom Boltom.
Pauza i povratak Sezonu 2009. počela je tako što je postala prva žena koja je preskočila 5,00 m u dvorani. Prvo je popravila tada važeći rekord za 1 cm (na 4,97 m), a zatim je podigla letvicu na 5,00 m i preskočila i to. Sve se to desilo 15. februara u Donjecku na mitingu Zvijezde skoka s motkom. To je bila šesta uzastopna godina u kojoj je Isinbajeva postavila svjetski rekord na ovom mitingu.
Na SP-u 2009. u Berlinu doživjela je drugi poraz te sezone nakon što je ostala bez ijedne preskočene visine (prvi pokušaj imala je na 4,75 m i rušila, zatim je preostala 2 pokušaja prenijela na 4,80 i također rušila). Zlato je osvojila Poljakinja Anna Rogowska, koja je pobijedila Isinbajevu i na Londonskom Grand Prixu u maju. Ipak, Isinbajeva je na mitingu Zlatne lige Weltklasse u Zürichu ponovo popravila svjetski rekord preskočivši 5,06 m. 2. septembra dobila je Nagradu princa Asturije za sport za 2009. godinu. Također je ponovo izabrana za Laureusovu sportisticu godine u svijetu - to joj je bila 5. nominacija za ovu nagradu u isto toliko godina."Isinbayeva wins prestigious world sports award again", IAAF, 27. 5. 2009.