Primat je bilo koji član biološkog reda Primates (na latinskom, mn. od primas, "među prvima, odličan, plemenit"), grupe koja uključuje sve lemure, majmune, čovjekolike majmune i ljudska bića. Izraz majmun koji se koristo za taj red je bio zbunjujući, jer se zatim dijelio na podred pravih majmuna i podred polumajmuna. Danas se primati dijele na podred Strepsirrhini i Haplorrhini, a u ovaj drugi podred se ubrajaju i čovjekoliki majmuni (Hominoidea) uključujući i čovjeka (Homo sapiens).Dobzhansky T. (1970): Genetics of the evolutionary process. Columbia, New York, .Wood B. (2005): Human evolution – A very short introduction. Oxford University Press, Oxford, .Boaz N. T. (1999): Essentials of biological anthropology. Prentice Hall, New Jersey,.British Museum of Natural History, Ed. (1991): Man's place in evolution. Natural History Museum Publications, Cambridge University Press, London, 4.Hadžiselimović R. (1986): Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo, .
Primati pripadaju klasi Sisari (Mammalia)i, kao takvi, imaju sva njihova svojstva. Za razliku od ostalih sisara, imaju: nokte – umjesto kandži, palac, koji može oponirati svim ostalim prstima ili veliki prst koji može dotaknuti ostale prste šake, i zubalo sa po četiri sjkutića u obje vilice – zubna formula:Polovine vilica: gornji: 2.1.2(3).3(2) donji: 2.1.2(3).3(2) Redom: sjekutići, očnjaci, pretkutnjaci, kutnjaci(n)=rijetko. Filogenezu primata karakteriziraju sljedeće prilagodbe: udovi kao organi za (pri)hvatanje, prednji udovi kao organi za fizičko (i čulno) spoznavanje okoline, herbivorni digestivni sistem, redukcija osjetljivosti čula mirisa, intenzivne vizuelne sposobnosti i aktivnosti, kvalitativno-kvantitativne specifičnosti mozga u morfološko-anatomskom i funkcijskom smislu, odgovarajuće morfološko-anatomske promjene na lobanji, i redukcija broja potomaka (po okotu, odnosno porodu).
Klasična i moderna terminologija Odnosi među različitim grupama primata nisu se jasno razumjeli do relativno nedavno, tako da su se često koriste ponekad zbunjujući termini. Naprimjer, u engleskom jeziku, imenica „majmun“ (monkey) se koristi ili kao alternativa za sve nečovjekolike ili repate "majmune", ali za bezrepe, čovjekolike majmune postoji precizirajući temin ape = majmun. U bosanskom jeziku nema takve terminološke diferencijacije pa izraz majmun (još uvijek) obuhvata sve primate osim čovjeka, a ponekad i životinje koje liče na niže primate.
Sir Wilfrid Le Gros Clark bio je jedan primatologa koji je razvio ideju o trendovima u evolucije primata i metodologiji uređenje životne članove reda u „uzlaznoj seriji koja vodi do čovjeka“. Odraz ovog pristupa bilo je najčešće korišteni nazivi za skupine primata su bili „polumajmuni“ (Prosimia) "majmuni", "mali majmuni" i "veliki majmuni". Prema sadašnjem razumijevanju evolucijske povijesti primata, više tih skupina su parafletske: parafiletska skupina je ona koja se ne uključuje sve potomke zajedničkog pretka grupe.
Za razliku od Clarkove metodologije, moderne klasifikacije obično navodi samo grupu onih oblika koji su monofiletski; to je kad data skupina uključuje sve potomke njenog zajedničkog pretka.
Kladogram ispod pokazuje mogući klasifikacijski niz živećih primata, sa grupama koje nose uonbičajena (tradicijska) imena (prikazana desno).
Klasične kategorije: Ljudi = rod Homo Veliki ili bezrepi majmuni = Čimpanze + Gorile + Orangutani Mali majmuni = Porodica giboni (Hylobatidae) Repati majmuni = Majmuni Starog svijeta + Majmuni Novog svijeta Polumajmuni (Prosimii) = Tarsiformes + Lemuriformes
Sve prikazane grupe sa naučnim imenima su monofiletske (to jest, oni su kladusi), a niz znanstvenih klasifikacija odražava evolucijsku historiju srodnih loza. Skupine koje su tradicijski imenovane, prikazane su na desnoj strani; oni čine "uzlaznu seriju" (po Clarku, vidi gore), a nekoliko skupina su parafiletske.
"Polumajmuni" sadrže dvije two monofiletske grupe (podred Strepsirrhini ili lemuri, lori i srodnici, kao i avetnjaci podreda Haplorrhini); oni su grupirani parafiletski zato što isključuju Simiiformes, koji su također potomci zajedničkog pretka primata. „Repati majmuni" imaju dvije monofiletske grupe: majmuni Novog svijeta i majmuni Starog svijeta, ali su parafiletski zato što isključuju hominoide, superporodicu Hominoidea, u kojoj su također potomci zajedničkog pretka svih pripadnika grupe Simiiformes. "Bezrepi majmuni" u cjelini, a "veliki majmuni" posebno, su parafiletska grupa jer isključuju ljude.
Dakle, članovi grupa dva seta, a samim tim i imena, ne podudaraju se, što uzrokuje probleme u vezi sa zajedničkim naučnim (obično tradicionalnom) imenima. Ako se posmatra natporodica Hominoidea, što se tiče zajedničkog imena na desnoj strani, ova grupa se sastoji od majmuna i ljudi, a ne postoji jedan zajednički naziv za sve članove grupe. Jedno od rješenja je da se stvori novi zajednički naziv, u ovom slučaju "hominoida". Druga mogućnost je da se proširi upotreba jednog od tradicijskih imena. Naprimjer, u svojoj knjizi iz 2005., u paleontologiji kičmenjaka, paleontolog Benton je napisao: "Majmuni, Hominoidea, danas uključuju gibbone i orangutana ... gorilu i čimpanze ... i ljude"; time je koristio značenje "majmuni" u smislu „hominoida". U tom slučaju, grupa do sada pod nazivom "majmuni" sada mora biti označena kao "nehominidni bezrepi majmuni".
Od 2005., ne postoji konsenzus o tome koja će se metodologija primjenjivati, odnosno da li će se prihvatiti tradicijska (koja je zajednička), ali sa parafiletskim imenima ili treba koristiti samo monofiletske nazive; ili koristiti 'nova' uobičajena imena ili adaptaciju starih. Oba konkurentna pristupa se nalaze u biološkim izvorima, često u istoj temi, a ponekad i kod istog autora. Tako, Benton definira da "bezrepi majmuni" uključuju i ljude, a zatim u više navrata koristi "majmunoliki", što znači "poput majmuna, a ne čovjeka"; kada govori o reakciji drugih na novi fosil, on piše da " Orrorin ... nije majmun nego čovjek“.
Osnovna obilježja Iako su primati jednan relativno jasno određen red sisara (klasa: Mammalia), imaju vrlo malo osobina koje se pojavljuju samo kod njih, a niti kod jednog drugog predstavnka pripadajuće klase.Napier J. R., Napier P. J. (2005): Natural history of primates – A review of the natural history of the primates. The British Museum of Natural, History, London, [DOI: 10.1002/zoo.1430060210]Campbell B. G. (2009): Human evolution: An introduction to mans adaptations. British Museum of Natural History, London, ; .Cowligshaw G., Dunbar R. (2000): Primate conservation biology. The University of Chicago Press, Chicago, Chicago and London, ; Srivastava (2009): Morphology of the primates and human evolution. PHI Learning Private Learning Ltd, New Delhi, .
Veličina tijela Veličina tijela se kreće od samo 12-14 cm dugog i 40 grama teškog roda Microcebusa koji živi na Madagaskaru, i gorile koji može imati i do 275 kg. Generalno, majmuni iz grupe Strepsirrhini (prosječna težina 500 grama) su manji od grupe Haplorrhini (prosječna težina 5 kg), to je činjenica koja se zasniva na različitom vremenu dnevnih aktivnost. Kod nekih vrsta je vrlo izražen spolni dimorfizam, tako da su mužijaci i dvostruko teži od ženki, a uz to se često razlikuju i bojom
Dlakavost Tijelo većine primata je pokriveno krznom, čija boja se kreće od bijele preko sive do smeđe i crne. Dlanovi i tabani su kod većine vrsta goli, a neke vrste nemaju dlake niti na licu ili im je čak i cijela glava gola (na primjer uakari (Cacajao) iz porodice Pitheciidae). Od svih primata najmanje izraženu dlakavost ima čovjek.
Čula mini|250px|desno|Avetnjaci (iz roda Tarsius) su grupa primata koji imaju najveće oči Za primate su tipične relativno velike i prema naprijed okrenute oči. Imaju vrlo dobar vid i u odnosu na veličinu tijela relativno velik mozak. Najveće oči od svih primata imaju vrste iz roda Tarsus. Velika većina majmuna iz podvrste Strepsirrhini (polumajmuni neljenjivci) su noćne životinje i imaju mrežnicu prevučenu slojem koji se naziva Tapetum lucidum a služi da reflektiranjem ostatka svjetla pojačava vidljivost u mraku.
Između podreda Strepsirrhini (koji se u nekim jezicima nazivaju "vlažnonosci") i podreda Haplorrhini (suprotno vlažnonoscima, ovu grupu nazivaju "suhonoscima") postoji razlika u građi rhinariuma. Kod "vlažnonosaca" on je pun žlijezda i vlažan i odraz je vrlo razvijenog čula mirisa. Suprotno tome, suhonosci to nemaju, i njuh im je daleko manje razvijen.
Zubi Najstariji fosilni nalazi primata imaju formulu zuba 2-1-4-3 po jednoj polovini čeljusti, što znači da su imali dva sjekutića, jedan očnjak, četiri prednja kutnjaka i tri kutnjaka, što znači da su imali ukupno 40 zuba. Najviše zubi među trenutnim vrstama primata imaju lemuri i kapucini čija je formula 2-1-3-3. Neki rodovi su zbog svog načina ishrane izgubili još neke zube. Majmuni Starog svijeta, uključujući čovjeka imaju formulu 2-1-2-3, što znači da imaju ukupno 32 zuba.
Prije svega iz oblika kutnjaka se može izvući puno zaključaka o načinu ishrane pojedine vrste. Tako vrste koje se hrane prije svega voćem, imaju kutnjake okruglastog oblika. Kutnjaci kod vrsta koje bi se mogle nazvati bubojedima, su upadljivo šiljasti, dok kod vrsta koje se hrane prije svega lišćem, kutnjaci imaju oštre rubove kako bi lakše sažvakali tvrde listove.
Udovi mini|200px|lijevo|Giboni imaju najduže ruke među svim primatima Kako većina primata živi na drveću, njihovi su udovi dobro prilagođeni takvom načinu života. Stražnji su im udovi gotovo uvijek duži i snažniji od prednjih (iznimka su giboni i čovjekoliki majmuni) i imaju najveću ulogu u kretanju. I prsti prednjih i zadnjih udova su u najvećoj mjeri prilagođeni tim potrebama. Osobina svih vrsta primata (osim čovjeka) je suprotnost nožnog palca ostalim prstima na stopalu. Jednako tako, većina vrsta koja se kreće granama kroz krošnje ima i palac na šakama nasuprotan ostalim prstima, dok se kod vrsta koje se s grane na granu ovješeni o prednje udove i uz to se hvataju i repom o grane, palčevi su se povukli tako da ih više nemaju (primjer su saki majmuni (Colobinae), kao i porodica Atelidae urlikavci, hvataši i runasti majmuni). Prsti i na prednjim i na zadnjim udovima završavanju noktima umjesto kandžama. Jedino polumajmuni neljenjivci imaju na drugom nožnom prstu kandžicu koja im služi za čišćenje i njegu krzna. Dlanovi i tabani nemaju dlake i imaju područja koja su vrlo osjetljiva na dodir.
Rep Velikom broju sisavaca koji žive na drveću rep je vrlo važan dio tijela koji služi balansiranju i održavanju ravnoteže u krošnjama, pa tako i primatima. Međutim, rep se može povući ili potpuno nestati. Osim čovjekolikih majmuna, koji generalno nemaju repove, dužina repa ili njegov nedostatak nema nikakvo značenje za utvrđivanje srodnosti među vrstama, jer se kod mnogih vrsta pojavljuje samo patrljak od repa sasvim nezavisno od razvoja. Čak unutar jednog roda postoje vrste nemaju rep ali i takve, kojima je rep duži od tijela. Rep kojim se mogu hvatati za grane razvili su samo neki rodovi majmuna Novog svijeta, hvataši i urlikavci. Njihov rep s donje strane nema dlake, a snabdjeven je vrlo osjetljivim nervnim ćelijama.
Etologija Pretpostavlja se da su se primati razvili od životinja koje su nastanjivale drveće. Još i danas postoji veliki broj vrsta primata koji jedva da ponekad siđu na tlo. Druge vrste žive djelomično na tlu, a samo nekoliko vrsta žive isključivo na tlu.
Pojednostavljeno, Strepsirrhini su uglavnom aktivni noću (uz pojedine iznimke) dok su Haplorrhini, opet uz neke iznimke, uglavnom dnevno aktivni.
U odnosu na načine kretanja, ukupno gledajući, primati koriste sve postojeće načine kretanja. Pri tome, od vrste do vrste postoje razlike.