desno|thumb|200px|Pozlaćena statua Nagarđune Nagarđuna (sanskrt: नागार्जुन) je bio indijski budistički mislilac, učenjak-svetac i filozof. Smatra se jednim od najvažnijih budističkih filozofa.Garfield, Jay L. (1995), The Fundamental Wisdom of the Middle Way, Oxford: Oxford University Press. Jan Westerhoff ga smatra "jednim od najvećih mislilaca u istoriji azijske filozofije",Westerhoff (2009), str. 4. te jednim od vodećih historijskih ličnosti u kontekstu mahajana-budizma. Živio je u 2. ili 3. vijeku nove ere u južnoj Indiji.
Nagarđuna se općenito smatra osnivačem Madhyamaka (centrizam, srednji put) škole budističke filozofije i braniteljem pokreta Mahāyāna.Walser (2005) str. 3. Njegova Mūlamadhyamakakārikā (korijenski stihovi o Madhyamaki ili MMK) je najvažniji tekst o madhyamaka filozofiji praznine. MMK je inspirisao veliki broj komentara na sanskritu, kineskom, tibetanskom, korejskom i japanskom i nastavlja se proučavati i danas.Garfield (1995), str. 87.
Centralni motiv u Nagarđuninom učenju, koji je zapravo i temelj "škole srednjeg puta" (madhjamaka) leži u budističkoj filozofiji brojnih djela koje je ostavio nakon svoje smrti, a koji se ogleda u ponovnoj restauraciji Budinog učenja. Prema sušinskoj misli koju Nagarđuna zastupa, najveća opasnost od gubljenja fokusa jeste širina školskog učenja nekih škola Hinajane. U svrhu podržavanja svog pristupa, on sistematski koristi određene posebne argumentacijske alate, "kvadratnu presudu" (na sanskrtu: catuskoti), uz pomoć kojeg je pokušao pokazati logičke kontradikcije u postulatima njegove filozofske sredine te ih dekonstruirati. Cilj ove metodologije, koju odlikuje rigorozno odbacivanje ekstremnih pogleda, leži u tom da se budistička učenja načine ponovno razumljivim kao konsekventan srednji put, suprostavljajući se svim procesima učenja koji imaju nezdrav aspekt, posebno "vječne vjere" (sanskrt: śāśvatavāda) i "doktrine uništenja" (sanskrit: ucchedavāda), kao i da svoj stav odbrani od škola mišljenja koje su bile rasprostranjene u njegovo vrijeme.
Historija Pozadina Indija je u prvom i drugom vijeku nove ere politički bila podijeljena na različite države, uključujući Kušansko carstvo i Satavahana kraljevstvo. U ovom trenutku budističke historije, budistička zajednica je već bila podijeljena na različite budističke škole i proširila se širom Indije. U to vrijeme već je postojao mali pokret Mahayāna u nastajanju. Manjina budista u Indiji u to vrijeme je držala ideje mahayāne. Kao što Joseph Walser piše, "Mahāyāna prije petog vijeka bila je uglavnom nevidljiva i vjerovatno je postojala samo kao manjina i uglavnom nepriznati pokret unutar okrilja nikaya budizma." U drugom vijeku, rane Mahayāna Sutre, kao što je Aṣṭasāhasrikā Prajñāpāramitā, već su kružile među određenim Mahayāna krugovima.
Život Vrlo malo se pouzdano zna o životu Nagarđuna i moderni historičari se ne slažu oko konkretnog datuma (1. do 3. vijek n. e.) ili mjesta (predloženo više mesta u Indiji) za njega.Walser (2005), str. 60. Najraniji sačuvani izvještaji napisani su na kineskom i tibetanskom vijekovima nakon njegove smrti i uglavnom su hagiografski izveštaji koji su historijski neprovjerljivi.
Neki naučnici kao što je Joseph Walser tvrde da je Nagarđuna bio savjetnik kralja iz dinastije Sātavāhana koji je vladao visoravni Dekan u drugom vijeku.Walser (2005), str. 61. To mišljenje podržava i većina tradicionalnih hagiografskih izvora.Walser (2005), str. 66. Arheološki dokazi u Amarāvatiju ukazuju na to da je, ako je to istina, kralj možda bio Yajña Śrī Śātakarṇi (oko druge polovine 2. stoljeća). Na osnovu ove asocijacije, Nagarđuna se konvencionalno smješta u period oko 150-250. n. e.
Walser smatra da je najvjerovatnije da je Nagarđuna , kada je napisao Ratnavali, živio u mješovitom manastiru (sa mahajanistima i ne-mahajanistima) u kojem su mahajanisti bili manjina. Najvjerovatnija sektaška pripadnost manastira prema Walseru je bila Purvasailya, Aparasailya ili Caityaka (koje su bile podškole Mahāsāṃghika).Walser (2005), str. 87.
On takođe tvrdi da je "verovatno da je napisao Ratnavali u periodu od trideset godina krajem drugog vijeka u regionu Andhra oko Dhanyakatake (današnji Amaravati)."
Tradicionalna hagiografija Prema Walseru, "najranije postojeće legende o Nagarđuna su sastavljene u Kumārajīvinoj biografiji Nagarđuna , koju je on preveo na kineski oko 405. n.e." Prema ovoj biografiji, Nagarđuna je rođen u brahmanskoj porodici"Notes on the Nagarjunikonda Inscriptions", Dutt, Nalinaksha. The Indian Historical Quarterly 7:3 1931.09 str. 633–53 "..Tibetan tradition which says that Nāgārjuna was born of a brahmin family of Amaravati."Geri Hockfield Malandra, Unfolding A Mandala: The Buddhist Cave Temples at Ellora, SUNY Press, 1993, str. 17Shōhei Ichimura, Buddhist Critical Spirituality: Prajñā and Śūnyatā, Motilal Banarsidass Publishers (2001), str. 67Bkra-śis-rnam-rgyal (Dwags-po Paṇ-chen), Takpo Tashi Namgyal, Mahamudra: The Quintessence of Mind and Meditation, Motilal Banarsidass Publishers (1993), str. 443 i kasnije postao budista. Tradicionalne religijske hagiografije stavljaju Nagarđunu u različite regije Indije (Kumārajīva i Candrakirti ga stavljaju u regiju Vidarbha u južnoj Indiji,Transaction - Indian Institute of World Culture, Issue 73, Indian Institute of World Culture, 1987, str. 5 Xuanzang u južnoj Kosali)
Tradicionalne religijske hagiografije pripisuju Nagarđuni da je povezan s učenjem Prajñāpāramitā sutri, kao i da je otkrio ove spise svijetu nakon što su neko vrijeme ostali skriveni. Izvori se razlikuju o tome gdje se to dogodilo i kako je Nagarđuna pronašao sutre. Neki izvori kažu da je on dohvatio sutre iz zemlje Naga.Walser (2005), str. 69, 74.
Zaista, Nagarđuna se često prikazuje u kompozitnom obliku koji sadrži ljudske i Nāga karakteristike. Nāge su natprirodna bića nalik zmijama velike magične moći koja se nalaze u hinduističkoj, budističkoj i jainističkoj mitologiji.Walser (2005), str. 74. Nāge se nalaze u indijskoj religijskoj kulturi i obično označavaju inteligentne zmije ili zmajeve koji su odgovorni za kišu, jezera i druga vodena tijela. U budizmu, Nāga može biti simbol ostvarenog arhata ili mudre osobe.
Tradicionalni izvori takođe tvrde da je Nagarđuna praktikovao ajurvedsku alhemiju (rasayāna). Kumārajīvina biografija, na primjer, navodi da Nagarđuna pravi eliksir nevidljivosti, a Bus-ton, Taranatha i Xuanzang svi navode da bi mogao pretvoriti stijene u zlato.Walser (2005), str. 75-76.
Tibetanske hagiografije takođe navode da je Nagarđuna studirao na Univerzitetu Nālanda. Međutim, prema Walseru, ovaj univerzitet nije bio snažan monaški centar sve do 425. Također, kako Walser primjećuje, "Xuanzang i Yijing su proveli dosta vremena u Nālandi i tamo proučavali Nagarđune tekstove. Čudno je da su proveli toliko vremena tamo, a ipak je odlučio da ne izvještava o lokalnim pričama o čovjeku čija su djela igrala tako važnu ulogu u nastavnom planu i programu."Walser (2005), str. 78
Neki izvori (Bu-ston i drugi tibetanski historičari) tvrde da je Nagarđuna u svojim kasnijim godinama živio na planini Śrīparvata u blizini grada koji će kasnije biti nazvan Nāgārjunakoṇḍa („Brdo Nagarđune“).Hirakawa, Akira. Groner, Paul. A History of Indian Buddhism: From Śākyamuni to Early Mahāyāna. 2007. str. 242Walser (2005), str. 72. Ruševine Nāgārjunakoṇḍa nalaze se u okrugu Guntur, Andhra Pradesh. Poznato je da su Caitika i Bahuśrutīya nikāyas imali manastire u Nāgārjunakoṇḍa. Arheološki nalazi u Nāgārjunakoṇḍi nisu doveli do bilo kakvih dokaza da je ovo mjesto povezano s Nagarđunom. Naziv "Nāgārjunakoṇḍa" datira iz srednjovjekovnog perioda, a natpisi iz 3-4. vijeka pronađeni na lokalitetu jasno pokazuju da je u antičkom periodu bio poznat kao "Vijayapuri".
Reference
Kategorija:Indijski filozofi Kategorija:Budizam