270px|thumb|Polenova zrnca mnogih biljaka ubrajaju se među najčešće okolinske alergene Alergeni su tip antigena koji proizvodi nenormalno snažan imunski odgovor u kojem se imunski sistem bori protiv uočene prijetnje koja bi u protivnom bila štetna za tijelo. Takve reakcije se nazivaju alergije.
Tehnički gledano, alergen je antigen koji je sposoban stimulirati preosjetljivost tipa I kod atopijskih osoba putem odgovora imunoglobulina E (IgE ). Većina ljudi ispoljava značajne odgovore imunoloblobina E samo kao odbranu od parazitskij infekcija. Međutim, neke osobe mogu reagirati na mnoge uobičajene antigene iz okruženja. Ta se nasljedna predispozicija naziva atopija. U atopijskih osoba, neparazitski antigeni podstiču neprimjerenu proizvodnju IgE, što dovodi do preosjetljivosti tipa I.
Osjetljivost uveliko varira od jedne do druge osobe (ili od jedne do druge životinje). Osjetljivim pojedincima može biti alergen vrlo širok spektar supstanci.
Tipovi alergena Alergeni se mogu naći u različitim izvorima, kao što su prašina, polen, kućni ljubimci perut ili čak matična mliječ. Alergije na hranu nisu tako česte, ali neke namirnice kao što su kikiriki (mahunarke), orasi, plodovi mora i školjke su uzrok ozbiljnih alergija kod mnogih ljudi. Službeno, Uprava za hranu i lijekove SAD prepoznaje osam namirnica kao uobičajene za alergijske reakcije u velikom dijelu osjetljive populacije. Uključuju kikiriki, orašaste plodove, jaja, mlijeko, školjke, ribe, pšenicu i njihove derivate, soju i njene derivate, kao i sulfite (na bazi hemijskih sastojaka, koji se često nalaze u aromama i bojama u hrani) od 10 ppm i više. U drugim zemljama, s obzirom na razlike u genetičkim profilima građana i različitoj razini izloženosti određenoj hrani zbog različitih prehrambenih navika, "službeni" popis alergena je promijenjen.
Kanada prepoznaje svih osam alergena koje su priznale SAD, a takođe prepoznaje i sjeme sezama, Evropska unija dodatno prepoznaje ostale žitarice koje sadrže gluten kao i celer i leću.
Još jedan alergen je urushiol, smola u produkciji otrovnog bršljana i otrovni hrast, što uzrokuje osip poznat kao urushiolom izazvani kontaktni dermatitis promjenom konfiguracije ćelija kože tako da ih imunski sistem više ne prepoznaje kao dio sopstvenog tijela. Razno drveće i proizvodi od drveta, poput papira, kartona, MDF-a, također mogu uzrokovati blage do jake simptome alergije, dodirom ili udisanjem piljevine, a poput astme i osipa na koži.
Alergijsku reakciju može izazvati bilo koji oblik direktnog kontakta s alergenom – konzumiranjem hrane ili pića osjetljivih na gutanje, udisanje polena, parfema ili peruti kućnog ljubimca ili četkanje dijela tijela protiv izazivanja biljne alergije (direktan kontakt). Ostali uobičajeni uzroci ozbiljne alergije su ubodi osa,mravi i ubodi pčela, penicilin, i alergija na lateks. Izuzetno ozbiljan oblik alergijske reakcije naziva se anafilaksa. Jedan oblik liječenja je primjena sterilnog epinefrina osobi koja doživljava anafilaksu, što suzbija prekomjernu reakciju tijela na alergen i omogućava prenošenje pacijenta u medicinsku ustanovu.
Uobičajeni alergeni
thumb|250px|right|Polenova zrnna pod skenirajućim elektronskim mikroskopom. Polen je veoma čest alergen. thumb|250px|Grinja iz kućne prašine, njen izmet i hitin su uobičajeni alergeni u kući thumb|Uobičajeni alergeni iz hrane Osim stranih proteina u stranom serumu (od transfuzije krvi) i vakcina, uobičajene alergene uključuju: Životinjski proizvodi Feld1 (Alergija na mačke) Krzno i perut Žohari, insekti Vuna Izlučevine u prašini Lijekovi Penicilin Sulfonamidi Salicilati (također se prirodno nalaze u mnogim plodovima) Alergija na hranu Celer Kukuruz ili kukuruzovina Jaja (obično albumini, iz bijelanceta) Alergija na voće Bundeva, biljka Leguminoze Grahovi Graškovi Kikirikiji Soja Mlijeko Plodovi mora Susam Orasi Bademi Pšenice Ubodi insekata Ubodi pčela, ubodni otrovi Ubodni otrov osa Ubod komaraca Kapsule spora Top 5 alergena otkrivenih u testiranju na alergije 2005–06: Nikl-sulfat (19,0%) Balzam u Peruu (11,9%) Parfem mix I (11,5%) Kvaternij-15 (10,3%) i Neomicin (10,0%). Metali Nikl Hrom Ostalo Lateks Drvo Biljni poleni (groznica) Trava Korovi – ambrozija, bokvica, kopriva , pelin (Artemisia vulgaris), Chenopodium, kisik Stablašice – breza, jasen, lijeska, grab, kesten, vrba, topola, platani, rodovi Tilia, Olea, Juniperus, Alstonia scilaris.Zug KA, Warshaw EM, Fowler JF Jr, Maibach HI, Belsito DL, Pratt MD, Sasseville D, Storrs FJ, Taylor JS, Mathias CG, Deleo VA, Rietschel RL, Marks J.|year=2009| Patch-test results of the North American Contact Dermatitis Group 2005–2006. Dermatitis,20(3):149-60.
Sezonska alergija Sezonski simptomi alergija obično se javljaju tokom određenih dijelova godine, obično tokom proljeć, ljeta ili jeseni, kada je izvjesno da se stablašice ili trave oprašuju. To zavisi od vrste drveća ili trave. Naprimjer, neka stabla poput hrasta, brijesta i javora oprašuju se u proljeće, dok trave poput Cynodon dactylon, timusa i voćnjaci opraštaju ljeti.Seasonal allergies: Something to sneeze at CBS News. Retrieved on 31 August 2010
Alergija na travu uglavnom je povezana sa groznicom od sijena, jer su njeni simptomi i uzroci nekako slični jedni drugima. Simptomi uključuju alergijski rinitis, koji uzrokuje kihanje i curenje iz nosa, kao i alergijski konjuktivitis, koji uključuje suzenje i svrbež u očima. Također se može osjetiti početno škakiljanje na svodu usta ili u stražnjem dijelu grla.
Također, ovisno o sezoni, simptomi mogu biti jači i ljudi mogu imati kašljanje, piskanje i razdražljivost. Nekoliko ljudi čak postane depresivno, gubi apetit ili imaju problema sa spavanjem. Štaviše, budući da sinusi mogu takođe biti zagušeni, neki ljudi dožive glavobolju.
Ako su oba roditelja u prošlosti patila od alergija, postoji 66% šanse da osoba-potomak pati od sezonskih alergija, a rizik se smanjuje na 60% ako je samo jedan roditelj patio od alergije. Imunski sistem također ima snažan utjecaj na sezonske alergije, jer različito reagira na različite alergene poput polena. Kad alergen uđe u tijelo predisponiranih za alergije, on pokreće imunsku reakciju i proizvodnju antitijela. Ta antitijela za alergene migriraju u mastocite koji služe za nos, oči i pluća. Kada alergen uđe u nos više od jednom, mastociti oslobađaju niz hemikalija ili histamina koji iritiraju i upale vlažne nosne membrane i proizvode simptome alergijske reakcije: ogrebotine u grlu, svrbež, kihanje i vodnjikav oči. Neki simptomi koji razlikuju alergiju od prehlade uključuju: Nema groznice; Sluzokožne sekrecije su cureće i bistre; Kihanja koja se pojavljuju u brzim slijedovima; Svrab u grlu, ušima i nosu; Ovi simptomi obično traju duže od 7-10 dana. Među sezonskim alergijama postoje i neki alergeni koji se udružuju i proizvode novu vrstu alergije. Naprimjer, alergični na polen iz trave stupaju u reakciju s proteinima alergije na hranu u povrću poput luka, zelene salate, mrkve, celera i kukuruza. Uz to, srodnici alergena polena breze poput jabuke, grožđa, breskve, celera i marelice stvaraju jak svrab u ušima i grlu. Alergija na cvijetni polen donosi unakrsnu reaktivnost između različitih vrsta poput maslina, stabla jasena i alergena ruskih maslina. U nekim seoskim područjima postoji još jedan oblik sezonske alergije na travu, koji kombinira čestice polena iz zraka pomiješane s plijesnima.
Najnovija istraživanja sugeriraju da bi ljudi mogli razviti alergije kao obranu protiv borbe protiv parazita. Prema imunologu Univerziteta Yale, dr Ruslanu Medzhitovu, proteazni alergeni cijepaju iste senzorske proteine koji su evoluirali u otkrivanju proteaza koje proizvode parazitski crvi. Pored toga, novi izvještaji o sezonskim alergijama pod nazivom „Ekstremne alergije i globalno zagrijavanje“ otkrilo su da se mnogi izazivači alergija pogoršavaju zbog klimatskih promjena. Čak 16 saveznih država u SAD imenovano je „žarištima alergena“ za velika povećanja alergena polena drveća ako se zagađenje globalnim zagrevanjem stalno povećava. Stoga su istraživači iz ovog izvještaja tvrdili da je globalno zagrijavanje loša vijest za milione astmatičara u Sjedinjenim Državama čije napade astme pokreću sezonske alergije. Doista, sezonske alergije su jedan od glavnih pokretača astme, uz prehladu ili gripu, dim cigarete i vježbanje. Naprimjer, u Kanadi do 75% astmatičara ima i sezonske alergije.
Dijagnoza sezonske alergije Na osnovu simptoma koji se vide kod pacijenta, odgovorima datim u pogledu procjene simptoma i fizičkog pregleda, liječnici mogu postaviti dijagnozu kako bi utvrdili ima li pacijent sezonsku alergiju. Nakon provođenja dijagnoze, liječnik je u stanju naći glavni uzrok alergijske reakcije i preporučiti liječenje koje treba slijediti. Da bi se utvrdio uzrok, moraju se napraviti dva ispitivanja: krvni test i kožni test. Alergolozi rade kožne testove na jedan od dva načina: ili stavljanjem neke pročišćene tečnosti alergena na kožu i ubadaju područje malom iglom; ili ubrizgavanjem male količine alergena ispod kože.
Dostupni su i alternativni alati za prepoznavanje sezonskih alergija, kao što su laboratorijski testovi, slikovni testovi i nazalna endoskopija. U laboratorijskim testovima, liječnik će uzeti nazalni bris i mikroskopski će ga ispitati zbog faktora koji mogu ukazivati na uzrok: povećani broj eozinofila (bijelih krvnih zrnaca), što ukazuje na alergijsko stanje. Ako postoji veliki broj eozinofila, može doći do alergije.
Drugi laboratorijski test je krvni test za IgE (proizvodnja imunoglobulina), poput radioalergosorbenskog testa (RAST) ili najnovijih testova na enzim alergosorbent (EAST), koji se primjenjuje za otkrivanje visokog nivoa specifičnog za alergen IgE, kao odgovor na određene alergene. Iako su krvni testovi manje precizni od kožnih, mogu se izvesti na pacijentima koji ne mogu proći kožno testiranje. Slikovni testovi mogu biti korisni za otkrivanje sinusitisa kod ljudi koji pate od hroničnog rinitisa, a mogu djelovati i kada su drugi rezultati ispitivanja dvosmisleni. Postoji i nazalna endoskopija, gdje se kroz nos malom kamerom ubacuje cijev za pregled prolaza i pregled nepravilnosti u strukturi nosa. Endoskopija se može koristiti za neke slučajeve hroničnog ili neodgovarajućeg sezonskog rinitisa.
Gljivični alergeni U 1952, opisane su bazidiospore kao mogući alergeni u zraku Oni smatraju da je glavni izvor u zraku alergena. Bazidospornee porodice uključuju gljive, hrđe, konidiospore, i puhare. Spore iz gljiva u zraku dostižu razinu uporedivu s plijesni i polenom. Razina respiratorne alergije na gljive iznosi čak 30 posto osoba s alergijskim poremećajem, ali vjeruje se da su manje od 1 posto alergija na hranu. Smatraju se glavnim izvorom alergena u zraku. Studija je otkrila da je 27 posto pacijenata bilo alergično na ekstrakte micelije bazidiomiceta, a 32 posto alergičnih na ekstrakte basidiospora, pokazujući tako visoku učestalost osjetljivosti na gljivice kod osoba sa sumnjom na alergije.
U Kanadi je nađeno da je za 8% dece koja su pohađala klinike za alergiju alergična na basidiospore roda Ganoderma. Ostali značajni gljivičnih alergene uključuju rodova Aspergillus i Alternaria, penicilinske porodice.
Neki gljivične zrakom prenosivih alergen kao što su od Coprinus comatus povezani su s pogoršanjem ekcemaskog oštećenja kože.
Liječenje