Entoprocta (čije ime znači unutrašnji anus) ili Kamptozoa, je koljeno pretežno sesilnih beskičmenjaka, veličine u rasponu od 0,1 do 7 mm. Zrele jedinke su čašastog oblika, na relativno dugim peteljkama. Imaju „krunu“ od čvrstih šljokica čije cilije stvaraju vodene struje koje filtriraju čestice hrane prema ustima, koja su, kao i anus, unutar „krune“. Jako su slični Bryozoaoama (Ectoprocta) koje imaju anus izvan „krune“ šupljih nabora. Većina porodica entoprokta su kolonijalne, a sve osim dvije, od 150 vrsta su morske. Nekoliko samotnih vrsta može se kretati polahko.
Neke vrste izbacuju neoplođena jaja u vodu, dok druge drže svoje jajne ćelije u komorama dok se ne izlegu mladi, a neke od ovih vrsta koriste placentu – poput organa za ishranu jaja koja se razvijaju. Nakon izlijeganja, larva kratko pliva i zatim odlazi na površini. Tamo se odvija metamorfoza, a larvno crevo rotira za 180 °, tako da su usta i anus okrenuti prema gore. I kolonijalne i solitarne vrste razmnožavaju se kloniranjem – samotne vrste tvore klonove u prostoru između pipaka, a zatim ih puštaju kada se razviju, dok kolonijalne proizvode nove članove iz stabljika ili iz koridorolikih stolona.
Fosili entoprokta vrlo su rijetki, a najraniji uzorci koji su sa povjerenjem identificirani, potiču iz kasne jure. Većina studija od 1996. nadalje smatra entoprokte članovima grupe Trochozoa, koja također uključuje mehkušce i anelide. Međutim, studija iz 2008. zaključila je da su entoprokti usko povezani s briozoama; kao Entopeocta označene su 1929 dok drugi preferiraju baziv "Kamptozoa".
Još uvijek ponekad postoje terminološka neslaganja, zbog ranijeg svrstavanja i Ectoprocta i Entoprocta u Kamptozoa.
Diferencijalna svojstva Entoprokti su povrinski gledano poput bryozoa (Ectoprocta), jer obje skupine imaju "krunu" pipaka čije cilije stvaraju vodene struje koje vuku čestice hrane prema ustima. Međutim, imaju različite mehanizme ishrane i unutrašnju anatomiju, a ektoprokti prolaze kroz metamorfozu od larve do odrasle jedinke koja gubi većinu larvalnog tkiva; njihove kolonije imaju i utemeljiteljski zooid koji se razlikuje od njegovih "kćeri". .
+ Diferencirajuće osobenosti Entoprocta Bryozoa (Ectoprocta) Pipci Čvrsti Šuplji Sadašnja ishrana Od baze do vrhova pipaka Od vrhova do baze pipaka Položaj anusa Unutar "krune" pipakaIzvan "krune" pipaka Celom Nemaju TrodijelniOblik utemeljiteljskog zooida kolonije Isti kao I kodostalih zooida Okrugli, ne liče na normalne zooide Metamorfoza do odrasle jedinke Zadržava većinu larvenih struktura Uništava većinu larvenih struktura Organi za lučenje Protonefridije Nemaju
Taksonomija Koljeno se sastoji od oko 150 priznatih vrsta, grupiranih u 4 porodice: Family Barentsiidae Pedicellinidae Loxokalypodidae Loxosomatidae Rodovi Barentsia, Coriella, Pedicellinopsis, Pseudopedicellina, Urnatella Chitaspis, Loxosomatoides, Myosoma, Pedicellina Loxokalypus Loxocore, Loxomitra, Loxosoma, Loxosomella, Loxosomespilon Kolonijalni Kolonijalni Solitarni Septum between calyx and stalk Da Ne Organ zvjezdaste ćelije Da Ne Anus na konusu Ne Da Prisustvo stolona Da Ne, kolonije rastu na zajedničkoj osnovnoj ploči Nisu kolonijalni Segmentirana peteljka Da Ne
Sistematika Porodica Barentsiidae Rod Barentsia Rod Pedicellinopsis Rod Pseudopedicellina Rod Coriella Rod Urnatella
Porodica Loxokalypodidae Rod Loxokalypus
Porodica Loxosomatidae Rod Loxosoma Rod Loxosomella Rod Loxomitra Rod Loxosomespilon Rod Loxocore
Porodica Pedicellinidae Rod Pedicellina Rod Myosoma Rod Chitaspis Rod Loxosomatoides
Također pogledajte Beskičmenjaci Ectoprocta
Reference
Dopunska literatura
Vanjski linkovi
Information on Entoprocta from earthlife.net
Kategorija:Lophotrochozoa Kategorija:Životinjska koljena Kategorija:Beskičmenjaci