Kulturocid, kulturološki genocid ili čišćenje kulture pojam je koji je uveo pravnik Raphael Lemkin 1944. kao komponentu genocida. Uništavanje kulture bilo je centralna komponenta u Lemkinovom shvatanju genocida. Precizna definicija kulturocida i dalje je sporna, a Ujedinjeni narodi je ne uključuju u definiciju genocida korištenu u Konvenciji o genocidu iz 1948. Muzej armenskog genocida definira kulturocid kao "činove i mjere poduzete radi uništavanja kulture nacija ili etničkih grupa putem duhovnog, nacionalnog i uništenja kulture", što se čini u suštini istim kao etnocid. Neki etnolozi, poput Roberta Jaulina, koriste termin etnocid kao zamjenu za kulturocid, iako je ova upotreba kritikovana jer rizikuje zabunu između etničke pripadnosti i kulture. Kulturocid i etnocid su se u prošlosti koristili u različitim kontekstima. Kulturocid bez etnocida je zamisliv kada se zadrži zaseban etnički identitet, ali se eliminišu različiti kulturni elementi. Termin je prihvaćen u 2007. u Deklaracija o pravima autohtonih naroda Ujedinjenih nacija, uporedo sa terminom "etnocid", ali je, u konačnom dokumentu, uklonjen i jednostavno je zamijenjen sa terminom "genocid" . Precizna definicija "kulturocida", ostaje nejasna, pogotovo u bosanskom jeziku, jer kultura ima specifično značenje, a genocide u sintagmi ne može biti kulturan.
Kulturocid uključuje iskorjenjivanje i uništavanje kulturnih artefakata, kao što su knjige, umjetnička djela i strukture. Ovo pitanje je obrađeno u više međunarodnih ugovora, uključujući Ženevske konvencije i Rimski statut, koji definišu ratne zločine povezane s uništavanjem kulture. Kulturocid može također uključivati prisilnu asimilaciju, kao i suzbijanje jezika ili kulturnih aktivnosti koje se ne uklapaju u pojam uništavača o tome što je prikladno. Između mnogih drugih potencijalnih razloga, kulturocid može biti počinjen iz vjerskih motiva (npr. ikonoklazam koji se zasniva na anikonizmu); kao dio kampanje etničkog čišćenja u pokušaju uklanjanja dokaza o narodu s određenog mjesta ili historije; kao dio napora da se implementira Nulta godina, u kojoj se prošlost i s njom povezana kultura brišu, a historija se "resetuje". Autori Konvencije o genocidu iz 1948. u početku su razmatrali upotrebu ovog termina, ali su ga kasnije izbacili iz liste.See Prosecutor v. Krstic, Case No. IT-98-33-T (Int'l Crim. Trib. Yugo. Trial Chamber 2001), at para. 576. Termin "kulturocid" razmatran je u raznim nacrtima deklaracija Ujedinjenih nacija, ali ga Konvencija UN-a o genocidu ne koristi.
Tokom rata u Bosni i Hercegovini stradali su mnogi kulturno-historijski spomenici, a najkarakterističniji primjeri su:
Rušenje Ferhadije-džamije u Banjoj Luci po nalogu srpskih vlasti grada Banje Luke. Rušenje Aladža-džamije u Foči po nalogu srpskih vlasti Foče. Rušenje džamija i ostalih spomenika islamsko-orijentalne kulture u Stocu od strane hrvatske vojske. Rušenje Starog mosta u Mostaru od strane hrvatske vojske. Paljenje Vijećnice u Sarajevu od strane srpske vojske. Uništavanje starog grada Počitelja od strane hrvatske vojske.
Mnogi spomenici uništeni tokom rata u Bosni i Hercegovini bili su dio svjetske baštine.
Reference
Vanjski linkovi Od Pariza do Kaira: Otpor nekulturiranih o identitetu i nacionalnoj državi. Hronologija represije katalonskog jezika na katalonskom jeziku
Kategorija:Ratni zločini Kategorija:Genocid Kategorija:Kulturocid