Dinko Šimunović (rođen 1. septembra 1873) u Kninu bio je hrvatski književnik i učitelj.
Biografija Rođen je 1873. godine u Kninu. Završio je učiteljsku školu 1892. u Arbanasima te radio kao učitelj u Hrvacama (1892–1900) i u Dicmu (1901–09), te do umirovljenja 1927. u Obrtničkoj školi u Splitu. Godine 1929. se seli u Zagreb. Pozornost kritike privukao je nedovršenom pripoviješću "Mrkodol" (1905) u zadarskom Lovoru, a ubrzo se uvrstio u vodeće noveliste hrvatske moderne.
Svoje novelističke radove objedinio je u zbirkama "Mrkodol" (1909), Đerdan (1914), Sa Krke i sa Cetine (1930). Posmrtno je objavljena i zbirka Posmrtne novele (1936). Zanimljivo je kako su u Šimunovićevim djelima glavni junaci pretežito žene (Rudica, Duga, Đerdan, Muljika itd). Najpoznatije pripovijetke su mu Muljika (1906), Duga (1907.) te Alkar (1908.). Godine 1911. i 1923. napisao je dva romana - Tuđinac i Porodica Vinčić te 1918. štampao dijelove nedovršenog romana Beskućnici. Umro je u Zagrebu 3. augusta 1933. godine.
Njegova proza iz Dalmatinske zagore impresivna je i slikovita s jakim epskim i tananim lirskim portretima. Pojedine Šimunovićeve novele vrhunska su ostvarenja u hrvatskoj književnosti. Idealnim spojem narodnoga i umjetnoga, za čim je gotovo uzalud težila starija hrvatska pripovjetka, ostvario je posve osebujan tip novele koji u najboljim primjercima čuva trajnu svježinu.
Bibliografija "Mrkodol" "Đerdan" "Mladost" "Alkar" "Tuđinac" "Porodica Vinčić" "Duga" "Sa Krke i Cetine" "Muljika" "Kukavica"
Reference
Vanjski linkovi
Kategorija:Biografije, Knin Kategorija:Hrvatski pisci Kategorija:Rođeni 1873. Kategorija:Umrli 1933.