thumb|Ljudski gen HBB nalazi se na hromosomu 11, na poziciji p15.5. Hemoglobinska podjedinica beta, (beta globin, β-globin, hemoglobin beta) je globinski protein, koji je kodiran genom HBB. Zajedno sa alfa globinom (HBA), čini najčešći oblik hemoglobina kod odraslih ljudi, hemoglobin A (HbA). > Dug je 147 aminokiselina i ima molekulsku masu 15.867 Da. Normalni odrasli ljudski HbA je heterotetramer koji se sastoji od po dva alfa i beta lanca.
HBB je kodiran genom HBB na ljudskom hromozomu 11. Mutacije u genu proizvode nekoliko varijanti proteina koji su povezani s genetičkim poremećajima, kao što su bolest srpastih ćelija i beta talasemija, kao i korisne osobine poput genetička otpornost na malariju.
Aminokiselinska sekvenca Dužina polipeptidnog lanca je 147 aminokiselina, a molekulska težina 15.998 Da. 1020304050 MVHLTPEEKSAVTALWGKVNVDEVGGEALGRLLVVYPWTQRFFESFGDLS TPDAVMGNPKVKAHGKKVLGAFSDGLAHLDNLKGTFATLSELHCDKLHVD PENFRLLGNVLVCVLAHHFGKEFTPPVQAAYQKVVAGVANALAHKYH
Genski lokus
HBB protein proizvodi gen HBB koji se nalazi u multigenskom β-globinskom lokusu na hromosomu 11, na položaj 15.4 kratkog kraka. Ekspresija beta globina i susjednih globina u lokusu β-globina kontrolira se jednim regija kontrole lokusa (LCR), najvažnijim regulatornim elementom u lokusu koji se nalazi uzvodno od globinskog gena. Normalna alelna varijanta duga je 1600 parova baza (bp) i sadrži tri egzona. Poredak gena u beta-globinskom klasteru je 5'-epsilon–gama-G–gama-A–delta–beta-3'.
Povezani genetički poremećaji
Beta talasemija
Beta talasemija je nasljedna genetička mutacija u jednom (beta talasemija minor) ili obje (beta talasemija major) alela beta-globina na hromosomu 11. Mutantni aleli podijeljeni su u dvije grupe: β0, u kojima nema funkcionalnih β proizvoda – globin i β+, u kojem se proizvodi mala količina normalnog proteina β-globina. Beta talasemija minor javlja se kada osoba naslijedi jedan normalni B i jedan abnormalni beta alel (ili β0, ili β+). Beta talasemija minor dovodi do blage mikrocitne anemije koja je često asimptomska ili može uzrokovati umor i ili bljedilo kože. Beta talasemija se javlja kada osoba naslijedi dva abnormalna alela. To mogu biti ili dva β+ alela, dva β0 alela ili po jedan od svakog. Beta talasemija major je teško zdravstveno stanje. Ozbiljna anemija počinje se javljati u dobi od 6 mjeseci. Bez medicinskog tretmana smrt se često javlja prije 12. godine. Beta talasemija major može se liječiti doživotnim transfuzijama krvi ili transplantacijom koštane srži.
Prema nedavnoj studiji, stop gain mutacija Gln40stop u genu HBB čest je uzrok autosomno recesivne beta talasemije u sardinijskom narodu (gotovo isključivo na Sardiniji). Nositelji ove mutacije pokazuju povećan broj crvenih krvnih zrnaca. Zanimljivost je da je ista mutacija povezana i sa smanjenjem nivoa LDL u serumu kod nositelja, pa autori sugeriraju da je to zbog potrebe holesterola za regeneraciju ćelijskih membrana.
Bolest srpastih ćelija
Otkriveno je više od hiljadu prirodnih varijanti HBB. Najčešći je HbS koji uzrokuje bolest srpastih ćelija. HbS proizvodi tačkasta mutacija u HBB-u, u kojem je kodon GAG zamijenjen GTG -om. To rezultira zamjenom hidrofilne aminokiseline glutaminska kiselina hidrofobnom aminokiselinom valin na šestom mjestu eta lanca (β6Glu → Val). Ova zamjena stvara hidrofobnu pjegu na vanjskoj strani proteina koja se lijepi za hidrofobnu regiju susjednog beta lanca molekule hemoglobina. Ovo dalje uzrokuje skupljanje molekula HbS u kruta vlakna, uzrokujući "srpastost" cijelih crvenih krvnih zrnaca u homozigotnom stanju (HbS/HbS). Homozigotni alel postao je jedan od najsmrtonosnijih genetičkih faktora, budući da su heterozigoti za mutirani alel (HbS/HbA) otporni na malariju i razvijaju minimalne učinke anemije.
Hemoglobin C
Bolest srpastih ćelija blisko je povezana s drugim mutiranim hemoglobinom koji se naziva hemoglobin C (HbC), jer se mogu naslijediti zajedno. HbC mutacija je na istom položaju u HbS, ali je glutaminska kiselina zamijenjena lizinom (β6Glu → Lys). Mutacija je posebno rasprostranjena u populaciji zapadne Afrike. HbC pruža gotovo potpunu zaštitu od Plasmodium falciparum u homozigotnih (CC) jedinki i srednju zaštitu u heterozigotnih (AC) osoba. To ukazuje da HbC ima jači uticaj od HbS, te se predviđa da će zamijeniti HbS u regijama endemskim za malariju.
Hemoglobin E
Druga tačkasta mutacija u HBB, u kojoj je glutaminska kiselina zamijenjena lizinom na položaju 26 (β26Glu → Lys), dovodi do stvaranja hemoglobina E). HbE ima vrlo nestabilnu asocijaciju α- i β-globina. Iako sam nestabilni protein ima blagi učinak, naslijeđen sa obilježjima HbS i talasemije, pretvara se u životno opasan oblik β-talasemije. Mutacija je relativno novijeg porijekla, što sugerira da je rezultat selektivnog pritiska protiv teške malarije falciparum, jer heterozigotni alel sprečava razvoj malarije.
Interakcije
HBB je u interakciji s hemoglobinom alfa 1 (HBA1) stvara hemoglobin A, glavni hemoglobin u odraslih ljudi. Interakcija je dvostruka. Prvo, jedan HBB i jedan HBA1 se kombiniraju, nekovalentno, kako bi se formirao dimer. Drugo, dva dimera se spajaju i tvore četverolančani tetramer, koji postaje funkcionalni hemoglobin.
Evolucija čovjeka Malarija uzrokovana protozoom Plasmodium falciparum glavni je selektivni faktor u evoluciji čovjeka. U različitom je stupnju uticao na mutacije u HBB -u što je rezultiralo postojanjem brojnih varijanti HBB-a. Neke od ovih mutacija nisu izravno smrtonosne i umjesto toga daju otpor malariji, posebno u Africi gdje je malarija epidemijska. Ljudi afričkog porijekla evoluirali su tako da imaju veće stope mutiranog HBB-a jer heterozigotne osobe imaju pogrešno oblikovana crvena krvna zrnca, koja sprečavaju napade malarijskih parazita. Stoga su HBB mutanti izvori pozitivne selekcije u ovim regijama i važni su za njihov dugoročni opstanak. Takvi selekcijski markeri važni su za praćenje ljudskog porijekla i diverzifikacije iz Afrike.
Također pogledajte Hemoglobin Hemoglobin A
Reference
Dopunska literatura
Vanjski linkovi
Kategorija:Hemoglobini Kategorija:Geni na hromosomu 11 Kategorija:Ljudski proteini Kategorija:Proteomika