mini|Olga Tokarczuk (2017) Olga Nawoja Tokarczuk (fonetski: Olga Navoja Tokarčuk), (Sulechów, 29. januara 1962.) jest poljska književnica, esejistica, pjesnikinja i scenaristkinja, dobitnica Nobelove nagrade za književnost 2018., dobitnica Međunarodne Buker nagrade 2018. za roman Bjeguni i dvostruki dobitnik književne nagrade „Nike” za romane: Bjeguni (2008) i Knjige Jakobljeve (2015). Njene knjige su prevedene na oko 40 jezika, uključujući hrvatski i srpski.
Književni rad Debitirala je 1979. u časopisu "Na Przełaj", gdje je objavila prve pripovijetke pod pseudonimom Nataša Borodin. Prvi roman U potrazi za Knjigom („Podróż ludzi Księgi”) objavila je 1993. godine i on je nagrađen nagradom Poljskog društva izdavača knjiga. Objavljivala je, između ostalog, i u časopisu "Mandragora".
1995. godine, njen drugi roman, Erna Elcner („E.E.”), koji govori o sazrijevanju djevojčice koja naglo postaje vidovita. Roman Pamtivijek i druga doba („Prawiek i inne czasy”), Olge Tokarczuk, objavljen 1996., postigao je veliki uspjeh. 1997. izdala je zbirku kratkih priča pod naslovom Ormar („Szafa”), a 1998. objavila je roman pod naslovom Dnevna kuća, noćna kuća („Dom dzienny, dom nocny”). Pripovijetke Posljednje povijesti („Ostatnie historie”) objavljene su 2004. Ova se knjiga sastoji od tri zasebne priče o baki, majci i unuci, prikazane u vremenu i prostoru neovisno jedna o drugoj.
Ona je također kreator priče Bardo. Jaslice („Bardo. Szopka”) s opisom pokretnih jaslica iz samostana Redemptorista u vojvodini Bardo.
Godine 2007. objavljen je njen roman Bjeguni („Bieguni”), na kojem je radila tri godine. Prisjeća se da je većinu bilješki vodila tokom putovanja. „Ali ovo nije putopisna knjiga. U njemu nema opisa spomenika i mjesta. To nije putopis ili reportaža. Umjesto toga, željela sam vidjeti šta znači putovati, kretati se, premiještati se. Koja je svrha toga? Šta nam to daje? Šta to znači?” – napisala je u uvodu. Kako kaže, „za mene je pisanje romana pričanje bajki samom sebi preneseno u zrelost. Baš kao što to rade djeca prije nego zaspu. Koriste jezik na granici sna i jave, opisuju i izmišljaju".
Na ljestvici tjednika „Wprost”, uključujući pisce s najboljom zaradom u Poljskoj u 2019., zauzela je 3. mjesto.
Od 2019. pomoćnica Olge Tokarczuk bila je ukrajinska pjesnikinja Irina Vikirčak. Bila je članica Udruženja poljskih pisaca do 2020. godine.
Društveni rad Bila je suorganizator Festivala pripovijedanja, na kojem autori kratkih književnih formi iz Poljske i inostranstva predstavljaju svoja djela. Vodila je književne radionice na Jagelonskom univerzitetu u Krakovu i na Univerzitetu u Opoleu. Surađivala je s Partijom Zelenih i bila je član uredničkog odbora Političke kritike.
U Vroclavu je 2019. najavila osnivanje zaklade koja će za cilj imati, između ostalog, podršku i promociju poljske kulture, uključujući pisce i prevodioce; aktivnosti za ljudska prava, uključujući suzbijanje diskriminacije i ograničavanja građanskih sloboda, te zaštitu okoliša, uključujući borbu za prava životinja. Autorka će donirati 350.000 zlota od Nobelove nagrade osnivačkom fondu. Zaklada će biti prostor za međunarodni razgovor o mogućnostima književnosti u dijagnosticiranju svijeta, opisivanju stvarnosti u kojoj ksenofobični i nacionalistički osjećaji opasno brzo rastu. U njeno vijeće primljene su Agnieszka Holland i Irek Grin, voditeljica Doma književnosti u Vroclavu.
Pogledi, opredjeljenja Ona je feministica. Podržava aktivnosti za zaštitu okoliša, prava životinja, ravnopravnost i civilno društvo. Redovno učestvuje na paradama ponosa. Takođe izjavljuje da ne pripada Katoličkoj crkvi.
U govoru o Nobelovoj nagradi uporedila je Wikipediju kojoj se divi i koju podržava, s konceptom pansofije Jana Amosa Komenskog, odnosno s konceptom sveznanja – potpunog znanja.
Privatni život Roditelji, Wanda i Józef Tokarczuk, su joj bili učitelji. Diplomirala je na Psihološkom fakultetu Univerziteta u Varšavi. Tokom studija, kao volonterka, brinula se o osobama sa mentalnim problemima. Zainteresirala se i za djela Carla Junga, koja su uticala na njen rad. Nakon diplomiranja radila je kao psihoterapeut u klinici za mentalno zdravlje u Wałbrzychu.
Iz prvog braka, sklopljenog 1985. s izdavačem Romanom Fingasom, ima sina Zbigniewa (rođen 1986.). Njen sadašnji suprug je Grzegorz Zygadło. Ona je vegetarijanka. Živi u Vroclavu i posjeduje kuću u Krajanovu.
Reference
Kategorija:Rođeni 1962. Kategorija:Biografije, Sulechów Kategorija:Poljski pisci Kategorija:Dobitnici Nobelove nagrade za književnost Kategorija:Poljski psiholozi Kategorija:Poljski scenaristi Kategorija:Živi ljudi