Krilasta lopatica (lat. scapula alata) je skeletno medicinsko stanje u kojem lopatica strši iz leđa osobe u abnormalnom položaju.

U rijetkim stanjima ima potencijal da dovede do ograničene funkcionalne aktivnosti u gornjim ekstremitetima uz koje se nalazi. Može uticati na sposobnost osobe da podiže, vuče i gura teške predmete. U nekim ozbiljnim slučajevima, sposobnost obavljanja dnevnih aktivnosti, kao što je presvlačenje i pranje kose može biti otežana. Naziv ovog stanja potiče od njegovog izgleda, sličnosti krilu, zbog položaja medijalne ivice lopatica koje strše ravno iz leđa. Uočeno je da krila skapule poremete skapulohumerusni ritam, što doprinosi smanjenju fleksija i abdukcije gornjeg ekstremiteta, kao i gubitku snage i izvor značajnog bola. Krilasta lopatica smatra se normalnim držanjem male djece, ali ne i starije djece i odraslih.

Znakovi i simptomi thumb|Krilo desne lopatice thumb|Krilo lijeve lopatice

Ozbiljnost i izgled krilaste lopatice varira u zavisnosti od osobe, kao i mišića i/ili nerava koji su bili zahvaćeni. Bol se ne javlja u svakom slučaju. U studiji na 13 osoba sa facioskapulohumerusnom mišićnom distrofijom (FSHD), nijedna od osoba se nije žalila na bol. Umor je, međutim, bio uobičajena karakteristika i svi su primijetili da postoje ograničenja u njihovim svakodnevnim aktivnostima.

U većini slučajeva krilaste lopatice, oštećenje mišića serratus anterior uzrokuje deformaciju leđa. Taj mišić eže se vza medijalnu prednju površinuaspekt skapula (tj. pričvršćuje se na strani koja je najbliža kičmi i prolazi duž strane lopatice koja je okrenuta ka rebarnom kafezu) i normalno pričvršćuje lopaticu uz rebra. Kada se prednji serrđatus kontrahuje, dolazi do rotacije prema gore, abdukcije i slabe elevacije lopatice, što omogućava da se ruka podigne iznad glave. Dugi grudni nerv inervira prednji seratus; stoga, oštećenje ili udar ovog živca može dovesti do slabljenja ili paralize mišića. Ako se to dogodi, lopatica može skliznuti iz grudnog koša, dajući joj izgled poput krila na gornjem dijelu leđa. Ovo obilježje se posebno može vidjeti kada se oboljela osoba suprotstavlja otporu. Također može imati ograničenu sposobnost da podigne ruku iznad glave.

Kod FSHD, krilasta lopatica otkriva se tokom kontrakcije glenohumeralnog zgloba. U ovom pokretu, glenohumeralni zglob atipično i istovremeno abdukuje, a lopatica se rotira iznutra.

Uzroci Krilanje lopatice se, prema smjeru, dijele u dvije kategorije, medijalno i lateralno. Medijalno krilanje je češće uzrokovano paralizama mišića serratus anterior. Ovaj nerv snabdijeva prednji serratus, koji se nalazi na strani grudnog koša i djeluje tako da vuče lopaticu naprijed. Paraliza serratus anterior je disfunkcija koja je karakteristična za traumatske, netraumatske i idiopatske povrede dugog toraksnog živca. Druga kategorija je lateralno krilanje koje je uzrokovano ozljedom kičmenog pomoćnog živca. Teška atrofija trapezijusa jsvlja se sa slučajnim oštećenjem kičmenog pomoćnog živca tokom biopsije limfnih čvorova vrata. Postoje brojni načini na koje dugi toraksni nerv može pretrpjeti ozljedu uzrokovanu traumom. To uključuje, ali nije ograničeno na tupu traumu (npr. udarac u vrat ili rame, iznenadna depresija ramenog pojasa, neobično uvrtanje vrata i ramena), pokrete koji se ponavljaju (npr. u sportskim aktivnostima, kao što su dizanje tegova ili sportovi koji uključuju bacanje), prekomjernu kompresiju područja ramena i razne kućne aktivnosti (npr. baštovanstvo, kopanje, pranje automobila, produženo opterećenje ruku tokom spavanja, podupiranje glave za čitanje itd.). Ponekad druge strukture u tijelu kao što su upaljeni i uvećani subkorakoidni ili burze podlopatičnih mišića pritiskaju nerv. Klinički tretmani također mogu uzrokovati ozljedu dugog toraksnog živca (jatrogeneza od nasilne manipulacije, mastektomija sa disekcijom pazušnog čvorova, hirurško liječenje spontanog pneumotoraksa, postopća anestezija iz različitih kliničkih razloga, te strujni udar, između ostalog).

Netraumatska ozljeda dugog toraksnog živca uključuje, ali nije ograničena na, uzroke kao što su virusne bolesti (npr. gripa, tonzilitis-bronhitis, polio), alergijske reakcije na lijekove, predoziranje lijekovima, izlaganje toksičnosti (npr. herbicidima, tetanus), C7 radikulopatija i koarktacija aorte.

Pored sekundarne paralize mišića serratus anterior, krilatsta lopatica je takođe uzrokovana paralizom trapezijusa i romboidnog mišića koji zahvataju dodatnu i dorzalni lopatični nerv.

Iako su najčešći uzroci krilaste lopatice posljedica paralize serratus anterior, a rjeđe trapezijuske i romboidne paralize, još uvijek postoje druge okolnosti koje predstavljaju bolest. Ove incidencije uključuju direktne ozljede skapulotoraksnih mišića (tj. trapezijusnih i romboidnih mišića) i strukturne abnormalnosti (npr. patološka promkena zvana rotatorna manžetna, nestabilnost ramena, itd.).

Dijagnoza Pored anamneza i pregleda, preporučeno je da se uradi projekcijska radiografija vrata, grudnog koša, ramena i toraksnog ulaza, kako bi se isključile strukturne abnormalnosti kao što su kao loše sjedinjene ili tzv fraktura zelenog priključka. Kompjuterizirana tomografija (CT) ili magnetna rezonanca (MRI) su rijetko indicirane, ali mogu biti korisne za odlučivanje ako se sumnja na određene dijagnoze, kao što su ozljede povezane s neurofibromatozama, poremećaj međupršnjenskog diska, radikulopatijaa i tumorima.

Liječenje Postoje različite klasifikacije za krilaste lopatice, a isto tako i nekoliko mogućnosti liječenja. Trening snage, posebno mišića serratus anterior, može se preporučiti jer je ovaj mišić odgovoran za držanje medijalnog dijela lopatice blizu grudnog koša. U težim slučajevima, može pomoći fizioterapija, jačanjem povezanih mišića. Fizioterapija predstavlja opcije liječenja ako postoji slabost glenohumerusnog zgloba mišića, ali ako se mišići ne kontrahiraju klinički i simptomi nastave biti ozbiljni duže od 3–6 mjeseci, operacija može biti sljedeća izbor.

Fizioterapija za krilastu lopaticu obično uključuje vježbe usmjerene na jačanje prednjeg seratusa. Vježba sklekova plus (PUP) jedna je od najčešće propisivanih za njegovo jačanje. Sklekovi plus se obično rade u položaju sklekova ili uza zid ili napreduju do poda. Puna protrakcija skapule (plus) se dodaje nakon potpunog ispružanja lakta na kraju uobičajene vježbe sklekova. Pokazalo se da plus faza tokom PUP vježbe izaziva najveću prosječnu elektromiografsku aktivnost prednjeg seratusa (EMG) u poređenju s drugim vježbama koje aktiviraju SA i vježbama zatvorenog kinetičkog lanca.

thumb|right| Skapulopeksija od lopatice do lopatice, prije i poslije operacije lično sa FSHD. Lopatice su povezane zajedno u uvučeni položaj sa tranplantatom (Ahilova tetiva). Na desnoj slici se mogu razlikovati glavni romboidni mišići.

Hirurške opcije uključuju neurolizu (hordotomija) i prijenos međurebarnog živca ako je njegova lezija uzrok krilanja. Za krilo lopatice koje nije podložno popravljanju živaca, opcija je transfer tetiva. Mišić pectoralis major može se uraditi za izolovanu paralizu prednjeg seratusa, a Eden-Langeova procedura može se uraditi za izolovanu paralizu trapezijusa. Kada prijenos tetiva nije izvodljiv, kao što je u slučaju mišićnih distrofija ili višestrukih mišićnih deficita, preostale opcije uključuju skapulotorakalnu fuziju (također poznatu kao skapulodeza), koja izaziva fuziju kostiju između lopatice, rebarnog koša i skapulotoraksna fiksacija bez artrodeze (skapulopeksija). Iako se pokazalo da skapulotoraksna fuzija ima uspješne ishode, komplikacije su bile prisutne u preko 40% od 130 pacijenata koje su posmatrali Kord et al.

Epidemiologija Krilasta lopatica zbog paralize prednjeg seratusa je rijetka. U jednom izvještaju (Fardin et al.), postojala je incidencija od 15 slučajeva od 7.000 pacijenata viđenih u elektromiografskoj laboratoriji. U drugom izveštaju (Overpeck i Ghormley), postojao je samo jedan slučaj od 38.500 pacijenata posmatranih u Mayo Clinic. U još jednom izveštaju (Remak), bile su tri dijagnoze paralize prednjeg seratusa u seriji od 12.000 neuroloških pregleda..

Reference

Vanjski linkovi

Kategorija:Mišićno-koštani poremećaji Kategorija:Poremećaji perifernog nervnog sistema Kategorija:Anatomija čovjeka