Međuslavenski jezik (меджусловјанскы језык, medžuslovjansky jezyk; do 2011. godine: slovjanski, slovianski) je slavenski međujezik, stvoren 2006. grupom jezikotvoraca iz različitih zemalja, na čelu sa holandskim lingvistom Jan van Steenbergenom. Uloga međuslavenskog ogleda se u olakšavanju komunikacije između predstavnika različitih slavenskih naroda, ali isto tako u pomaganju pripadnicima stranih naroda, koji ne govore nijedan slavenski jezik, pri komunikaciji sa Slavenima. Za ove, međuslavenski bi mogao biti dobra osnova za učenje bilo kojega drugog slavenskoga jezika.
Međuslavenski se svrstava u polu-vještačke jezike. Potječe iz staroslavenskog jezika i raznih improvizovanih jezika, vijekovima korištenih od Slavena u svrhu sporazumijevanja s drugim slavenskim narodima, npr., u višenacionalnim sredinama ili u novije vrijeme na internetu. Cilj međuslavenskog je obogaćenje istih sa naučnom osnovom. Dakle, i gramatika i rječnik se zasnivaju na sličnostima i zajedničkim osobinama svih jezika slavenske skupine. Za razliku od slovija, jednog šematskog jezika čija se gramatika zasniva na principu esperanta, međuslavenski je prirodan jezik koji izbjegava svaki vještački element. Njegovo težište više leži u razumijevanju nego u lahkom učenju. Međuslavenski jezik imao oko 2000 govornika u 2017. godini).Kocór, Maria, et al., "Zonal Constructed Language and Education Support of e-Democracy – The Interslavic Experience", in: Sokratis K. Katsikas & Vasilios Zorkadis red., E-Democracy – Privacy-Preserving, Secure, Intelligent E-Government Services. 7th International Conference, E-Democracy 2017, Athens, Greece, December 14-15, 2017, Proceedings (Communications in Computer and Information Science no. 792, Springer International Publishing. 2017.), s. 21.
Međuslavenski može da se piše ćirilicom i latinicom.
Povod mini|265x265piksel|Zastava međuslavenskog jezika Zabilježeni su vijekovima napori da se stvori jedan jezik koji bi spajao sve slavenske govornike. Većina tih napora vuče korijene iz Panslavenstva. Iako je panslavenstvo izgubilo svoj značaj poslije raspada Sovjetskog Saveza i Jugoslavije, sljedbenici istoga još postoje, pretežno u slavenskim emigrantskim okruženjima, te u virtuelnim krugovima, raznim forumima i računarskim igricama. Uzdizanje i omiljenost interneta vodili su ka pojavi novih panslavenskih jezika.
Ono što je zajedničko ovim jezicima jeste da se zasnivaju na prirodnim slavenskim jezicima. Većinom po pretpostavci da su međusobno dovoljno slični da bi omogućili kompromisan jezik koji bi otprilike bio razumljiv svakom Slavenu. Ipak, mišljenja se razilaze po pitanju gramatike. Visok stepen pojednostavljenja, svojstven većini međujezika, olakšava učenje neslavenskim učenicima ali udaljuje međuslavenski od prirodnih slavenskih jezika i pridaje mu jedan, prije svega, vještački izgled, što većina govornika smatra manom.
Historijski razvoj jezika Projekat međuslavenski je započet marta 2006, kada je grupa ljudi iz različitih zemalja osjetila potrebu za jednostavnim, a prirodnim slavenskom jezikom kojeg bi Slaveni razumjeli bez prethodnog učenja. Djelimično je podstaknut nedostacima slovija, najpoznatijeg slavenskoga međujezika današnjice, njegovim brojnim neslavenskim elementima i prevlašću ruskog jezika u njegovom rječniku. Cilj stvarača je bio da stvori prirodan jezik koji bi sadržao samo materijal postojeći u većini slavenskih jezika, bez dodataka bilo kakvih umjetnih osobina.
Prije 2009. međuslavenski je postojao u dvije varijante. Tadašnji oblik ovoga jezika je prethodno bio poznat kao Slovianski-N (započet Janom van Steenbergen, a dalje razrađen Igorom Poljakovim). Pojednostavljeni oblik jezika je bio poznat pod nazivom Slovianski-P (započet Ondrejom Rečnikom te razrađen Gabrijelom Svobodom). Razlikovali su se po broju padeža. Slovianski-N je koristio padežni sistem od šest padeža, dok Slovianski-P - kao i engleski, bugarski te makedonski - je koristio predloge za izražavanje padežnih odnosa u rečenici. Osim ovih dvaju razlika (N stoji za naturalizam, P za pidžin ili prost), šematska verzija, Slovianski-S je bio dio eksperimenta, ali je bio odbačen u ranim fazama projekta.
Februara i marta 2010. međuslavenski je približen javnosti poslije objavljenih članaka na poljskom internet portalu Interia.plhttps://web.archive.org/web/20100219051417/http://www.ahistoria.pl/index.php/2010/02/jezyk-ktory-maja-zrozumiec-wszyscy-slowianie/ i srpskim novinama Večernje novosti. Konačno, intervju s jednim od stvaralaca međuslavenskog jezika, je pronađen u novinskoj agenciji BalkanInsight, a ubrzo poslije toga taj članak se pojavio i u slovačkim novinama Pravda, na novinskim stranicama češke radio i televizijske stanice ČT24, u slovenskim novinama Žurnal24, kao i u mnogim drugim novinama, te radio i televizijskim stanicama širom Češke, Slovačke, Mađarske, Srbije, Crne Gore, Bugarske i Ukrajine.Gordana Knežević, Slovianski bez muke. Reader's Digest Srbija, June 2010, pp. 13-15. (језик: српски)
Međuslavenski jezik je bio značajan i u razviću drugih, srodnih projekata. Rozumio i slovioski su oba bili napori da se stvori kompromis između međuslavenskog i slovija, koji su u slučaju Slovioskoga doveli do stvaranja novog jezika. Januara 2010. objelodanio se novoslavenski jezik (Novoslovienskij), zasnovan na staroslavenskom, no koristi ieo rečnika međuslavenskog jezika.Vojtěch Merunka, Jazyk novoslovienskij (Prag 2010.), pp. 15-16, 19-20. (jezik: češki) Njegov autor je bio profesor informatike na Češkom tehničkom univerzitetu u Pragu, Vojteh Merunka.
U 2011. godini međuslavenski, slovioski i novoslavenski su zajedno sa nekim drugim slavenskim međujezicima uključena u projekat međuslavenski. Sada međuslavenski jezik ima tri roda (muški, ženski, srednji) te šest padeža, a glagoli su u potpunosti konjugovani. Uprkos ovim osobinama - najčešće izbjegavanih u internacionalnim pomoćnim (auksilijarnim) jezicima - međuslavenski svakako sadrži veliki broj pojednostavljenja. Naime, nastavci su jednostavni i nedvoumični, a nepravilnosti su svedene na minimum. Dok je slovio, sudeći po svojim autorima, slavenski parnjak esperantu, međuslavenski jezik bi bio slavenski parnjak interlingvi. Još jedna osobina međuslavenskog, koju dijeli sa interlingvom, jeste da se razvijao grupom njegovih korisnika u otvorenim forumima, te nije regulisan autoritetom tj. subjektivnim dopuštanjima i zabranama jedne osobe.
Međuslavenski jezik se do sada koristi najčešće na internetu i internetskim novinama, Slovjanska GazetaN. M. Malюga, „Movoznavstvo v pitannяh і vіdpovіdяh dlя včitelя й učnіv 5 klasu", in: Fіlologіčnі studії. Naukoviй vіsnik Krivorіzьkogo deržavnogo pedagogіčnogo unіversitetu. Zbіrnik naukovih pracь, vipusk 1 (Kryvyj Rih. 2008.), pp. 147. (jezik: ukrajinski)https://web.archive.org/web/20110720161703/http://eursa.eu/node/1337 i Izvesti.info. Takođe postojinaučni naučni časopis na međuslavenski pod nazivom Slovjani.info.
U filmu Obojena ptica iz 2019. godine likovi govore međuslavenski, a jednu od glavnih uloga igra Harvi Kajtel.
Pisma Glavno načelo je da međuslavenski može da se piše na bilo kojoj slavenskoj tastaturi. Zato što granica između latinice i ćirilice siječe slavensku teritoriju po sredini, oba pisma mogu biti korištena. Pošto međuslavenski nije etnički jezik, nema oštrih pravila čitanja ni naglašavanja. Iz ovoga razloga pravila koja slede su samo putokazi. +Međuslavenski alfabetLatinicaABCČDDŽEĚFGHIJKLLJMNNJOPRSŠTUVYZŽĆirilicaАБЦЧДДЖЕЄФГХИЈКЛЉМНЊОПРСШТУВЫЗЖIzgovorɑ abʦʧddʒɛjɛ ʲɛfg hxi ɪ ɨjkllʲ ʎmnnʲ ɲo ɔprsʂ ʃtuv ʋɪzʐ ʒ Suglasnici mogu biti palatalizovani kada slijede ě (є), i (и) ili j. Ipak ovakvo izgovoranje nije neizostavljivo.
Postoji i naučni pravopis sa dodatnim slovima: LatinicaĘŲÅȮĆĐĹŃŔT́D́ŚŹĆirilicaѦѪӐЪЋЂЛЬНЬРЬТЬДЬСЬЗЬIzgovorjæ ʲæʊ uɒəʨʥʎ lʲɲ nʲr̝ rʲc tʲɟ dʲɕ sʲʑ zʲ
Gramatika Gramatika međuslavenskoga je prvi i najviše navođen razlog zašto je međuslavenski prirodan slavenski jezik, a takođe djelimično pojednostavljen. Ona se sastoji iz elemenata pripadjućih svakom ili bar većini slavenskih jezika.
Imenice Imenica može da ima tri roda (muški, ženski, srednji), dva broja (jedninu i množinu), kao i sedam padeža (nominativ, akuzativ, genitiv, dativ, instrumental, lokativ i vokativ). Nema članova. Komplikovani međuslavenski sistem klasifikacije imenica je sveden na samo četiri deklinacije:
imenice muškoga roda na suglasnik: dom „kuća“ imenice ženskoga roda na -a: žena „žena“ imenice ženskoga roda na meki suglasnik: kost „kost“ imenice srednjega roda na -o ili -e): slovo „reč“
padežlice jedninelice množineN.domženakostslovodomyženykostislovaA.domženukostslovodomyženykostislovaG.domaženykostislovadomovženkostijslovD.domuženěkostislovudomamženamkostamslovamI.domomženojukostjuslovomdomamiženamikostamislovamiL.domuženěkostislovudomahženahkostahslovahV.domeženokostislovodomyženykostislova
Pridjevi Pridjevi su uvijek pravilni. Slažu se sa imenicom koju opisuju u rodu, broju i padežu, i obično su ispred nje. Na primer: dobry „dobar, dobri": padežm. j.ž. j.s. j.mn.N.dobrydobradobrodobreA.dobruG.dobrogodobrojdobrogodobryhD.dobromudobrojdobromudobrymI.dobrymdobrojudobrimdobrymiL.dobromdobrojdobromdobryh Prilozi mogu da se obrazuju dodavanjem nastavka -o na pridjevsku osnovu: dobro „dobro“.
Komparativ se obrazuje nastavcima -(ěj)ši: dobrějši „bolji“. Superlativ se obrazuje dodavanjem prefiksa naj- komparativu pridjeva: najdobrějši „najbolji“.
Zamjenice Lične zamjenice su: ja, ty, on, ona, ono, my, vy, oni, one. Kada se sa ličnom zamjenicom trećega lica jednine i množine koristi predlog, tada će imati puni oblik, tj. n-. +Lične zamenicelice jedninelice množine1.2.3.1.2.3.(m.)(s.)(ž.)(m.)(s./ž.)N.jatyononoonamyvyonioneA.mene (me)tebe (te)(n)jego(n)junasvas(n)jih(n)jeG.menetebe(n)jego(n)jej(n)jihD.mně (mi)tobě (ti)(n)jemu(n)jejnamvam(n)jimI.mnojutoboju(n)jim(n)junamivami(n)jimiL.mnětobě(n)jim(n)jejnasvas(n)jih Druge zamjenice se mijenjaju isto kao i pridjevi:
Prisvojne zamjenice: moj, tvoj, naš, vaš, svoj, kao i čij Pokazne zamjenice: toj „taj“, tutoj „ovaj“ i tamtoj „onaj“ Odnosne zamjenice: ktory „koji“ Upitne zamjenice: kto „ko“ i čto „šta“ Neodredjene zamjenice: někto „neko“, něčto „nešto“, nikto „niko“, ničto „ništa“, libokto „bilo ko“, libočto „bilo šta“, vsekto „svako“, vsečto „svašta“, inokto „neko drugi“, inočto „nešto drugo“
Brojevi Brojevi 1-10 su: 1jedinједин2dvaдва3triтри4četyriчетыри5petпет6šestшест7sedmседм8osmосм9devetдевет10desetдесет Viši brojevi se tvore dodavanjem nastavka -nadset za brojeve 11-19, -deset za desetice, i -sto za stotine.
Redni brojevi se tvore dodavanjem pridjevskoga nastavka -y osnovnim brojevima, sa izuzetkom prvy, drugy/vtory, tretji, četvrty, stoty/sotny, tysečny.
Glagoli Slavenski jezici inače imaju veoma komlikovane glagolske promjene, konjugacije. Međuslavenski jezik ima sličan sistem. Primenjuje se De Valovo pravilo da bi se sistem pojednostavio na dvije glagolske osnove:
prva glagolska osnova se koristi za gradnju infinitiva, prošloga vremena, potencijala, prošloga participa trpnoga i glagolske imenice druga glagolska osnova se koristi pri gradnji sadašnjega vremena, zapovednoga načina i sadašnjega participa radnoga
U većini slučajeva ove dvije glagoslske osnove su identične, a u većini drugih slučajeva poslednja može pravilima da se izvede iz prve. U pojedinim slučajevima obe osnove moraju da se uče odvojeno.
Razni glagolski načini i vremena se grade na sladeći način:
sadašnje vrijeme se gradi nastavcima: -ju/-im, -iš, -i, -imo, -ite, -et ako se prezentska osnova završava na i, a ako na suglanik tada ta će nastavci glasiti: -u/-em, -eš, -e, -emo, -ete, -ut u prošlom vremenu, nastavci nisu odrećeni licima, nego rodovima: -l (muški rod), -la (ženski rod), -lo (srednji rod), -li (množina, sva tri roda) buduće vrijeme se gradi dodavanjem sadašnjeg vremena glagola byti infinitivu potencijal se gradi dodavanjem potencijala glagola byti prošlom vremenu