Protein grupe G Fanconijeve anemije jest protein koji je kod ljudi kodiran genom FANCG sa hromosoma 9.

Aminokiselinska sekvenca Dužina polipeptidnog lanca je 622 aminokiseline, a molekulska težina 68.554 Da.

1020304050 MSRQTTSVGSSCLDLWREKNDRLVRQAKVAQNSGLTLRRQQLAQDALEGL RGLLHSLQGLPAAVPVLPLELTVTCNFIILRASLAQGFTEDQAQDIQRSL ERVLETQEQQGPRLEQGLRELWDSVLRASCLLPELLSALHRLVGLQAALW LSADRLGDLALLLETLNGSQSGASKDLLLLLKTWSPPAEELDAPLTLQDA QGLKDVLLTAFAYRQGLQELITGNPDKALSSLHEAASGLCPRPVLVQVYT ALGSCHRKMGNPQRALLYLVAALKEGSAWGPPLLEASRLYQQLGDTTAEL ESLELLVEALNVPCSSKAPQFLIEVELLLPPPDLASPLHCGTQSQTKHIL ASRCLQTGRAGDAAEHYLDLLALLLDSSEPRFSPPPSPPGPCMPEVFLEA AVALIQAGRAQDALTLCEELLSRTSSLLPKMSRLWEDARKGTKELPYCPL WVSATHLLQGQAWVQLGAQKVAISEFSRCLELLFRATPEEKEQGAAFNCE QGCKSDAALQQLRAAALISRGLEWVASGQDTKALQDFLLSVQMCPGNRDT YFHLLQTLKRLDRRDEATALWWRLEAQTKGSHEDALWSLPLYLESYLSWI RPSDRDAFLEEFRTSLPKSCDL

Funkcija thumb|300px|Rekombinacijski popravak oštećenja dvostrukog lanca DNK – neki ključni koraci. ATM (ATM) je protein-kinaza koja se regrutuje i aktivira pomoću dvostrukih lomova DNK. Dvolančana oštećenja DNK također aktiviraju Kompleks jezgra Fanconi anemije (FANCA/FANCB/FANCC/FANCE/FANCF/FANCG/FANCL/FANCM). The FA core complex monoubiquitinates the downstream targets FANCD2 and FANCI. ATM aktivira (fosforilira) CHEK2 i FANCD2 CHEK2 fosforilizira BRCA1. Ubikvitinirani kompleksi FANCD2 sa BRCA1 i RAD51. The PALB2 protein acts as a hub, spajajući BRCA1, BRCA2 i RAD51 na mjestu prekida dvolančanog DNK, a takođe se vezuje za RAD51C, člana RAD51 paralognog kompleksa RAD51B-RAD51C-RAD51D-XRCC2 (BCDX2). BCDX2 kompleks je odgovoran za regrutaciju RAD51 ili stabilizaciju na mjestima oštećenja. RAD51 ima glavnu ulogu u homolognorekombinacijskoj popravci DNK tokom popravke dvostrukog lanca. U ovom procesu, odvija se razmjena lanaca DNK, zavisna od ATP-a, u kojoj jedan lanac napada lance uparene bazama homolognih molekula DNK. RAD51 je uključen u potragu za homologijom i fazama uparivanja lanaca u procesu.

FANCG, uključen u Fanconijevu anemiju, daje rezistenciju i na higromicin B i mitomicin C. FANCG sadrži 5' GC-bogatu neprevedenu regiju, karakterističnu za domaćinske gene. Pretpostavljeni protein od 622 aminokiseline ima motiv leucinskog zatvarača na svom N-terminalu. Fanconijeva anemija je autosomno recesivni poremećaj s različitim kliničkim simptomima, uključujući razvojne anomalije, zatajenje koštane srži i ranu pojavu maligniteta. Identificirano je najmanje 8 FA gena. FANCG gen je odgovoran za komplementacijsku grupu G.

Klinički fenotip svih komplementarnih grupa Fanconijeve anemije (FA) je sličan. Ovaj fenotip karakterizira progresivno zatajenje koštane srži, sklonost kanceru i tipski urođeni defekti. Glavni ćelijski fenotip je preosjetljivost na oštećenje DNK, posebno unakrsne veze DNK među lancima. FA proteini međusobno djeluju putem multiproteinskog puta. Međulančane umrežene veze DNK su vrlo štetna oštećenja koja se popravljaju homolognom rekombinacijom, uključujući koordinaciju FA proteina i "gena za osjetljivost na rak dojke 1 (BRCA1)", ali tačne biohemijske uloge ovih proteina još su nejasne.

Jedarni kompleks koji sadrži FANCG (kao i FANCA, FANCB, FANCC, FANCE, FANCF, FANCL i FANCM) je neophodan za aktivaciju proteina FANCD2 u monoubikvitiranu izoformu. U normalnim, nemutantnim ćelijama, FANCD2 je monoubikvitiniran kao odgovor na oštećenje DNK. Aktivirani protein FANCD2 kolokalizira se s BRCA1 (protein osjetljivosti na rak dojke) na žarištima izazvanim ionizujućim zračenjem i u sinaptonemskom kompleksu mejotskih hromosoma (vidi sliku: Rekombinacijski popravak dvostrukih oštećenje niti).

Mejoza

Aktivirani protein FANCD2 može funkcionirati prije početka mejotske rekombinacije, možda da pripremi hromosome za sinapsu ili da reguliše naknadne događaje rekombinacije.

Mužjaci i ženke FANCG mutantnih miševa imaju defektnu gametogenezu, hipogonadizam i poremećenu plodnost, u skladu sa fenotipom pacijenata sa FA. Kod nemutantnog miša, FANCG protein je izražen u spermatogonijama, preleptotenskim spermatocitima i spermatocitima u fazi leptotena, zigotena i ranog pahitena mejoze.

Starenje

Gubitak FANCG uzrokuje apoptozu nervnog progenitora tokom razvoja prednjeg mozga, vjerovatno povezanu s defektnom popravkom DNK. (Sii-Felice et al., 2008). Ovaj efekt traje i u odrasloj dobi, što dovodi do iscrpljivanja skupa nervnih matičnih ćelija sa starenjem. Fenotip FA se može tumačiti kao prerano starenje matičnih ćelija, a oštećenja DNK su pokretačka snaga starenja.

Interakcije Pokazalo se da FANCG reaguje sa FANCF,

FANCA, FANCE and BRCA2.

Reference

Dopunska literatura

Vanjski linkovi

Kategorija:Geni na hromosomu 9 Kategorija:Ljudski proteini Kategorija:Proteomika