mini|Grob (2022.) Artur Burda (21. januar 1894. – 27. novembar 1984.) bio je poljski društveni aktivista i preduzetnik, počasni konzul Poljske u Banjoj Luci (1927.–1941.).
Biografija
Artur Burda je rođen 1894. u Bielskom (danas Bielsko-Biała) kao sin Wiktora Burde, pionira uzgoja ribe. Godine 1899. porodica se preselila u Beč, gdje je njegov otac postao savjetnik na dvoru cara Franje Josipa. Artur Burda se školovao u Švicarskoj, gdje je dočekao i period Prvog svjetskog rata kako ne bi bio pozvan u austrougarsku vojsku.
Nakon rata, po očevoj volji, preselio se u Bosnu da preuzme svoju kompaniju. Godine 1923. nastanio se u Banjoj Luci. Vodio je industrijsko ribarstvo koje je osnovao njegov otac u okolini Banje Luke. Godine 1934. osnovao je Rotary klub u Banjoj Luci. Godine 1927. imenovan je za počasnog konzula Poljske. Brinuo se o oko 20.000 Poljaka koji su tada živjeli u Bosni, pomogao je u regulisanju pitanja njihovog državljanstva. Podržavao je i učenje poljskog jezika (pomagao je, između ostalih, učitelju Janu Kumoszu). U vođenju konzulata pomagao mu je Władysław Baron, bivši funkcioner austrougarske uprave i načelnik tuzlanske županije. Bio je ktivan u poljskoj zajednici u Bosni,te je bio pokrovitelj mnogih poljsko-jugoslovenskih inicijativa. Nakon njemačke invazije na Jugoslaviju 1941. godine, nove vlasti su naredile da se konzulat zatvori. Zajedno sa suprugom i kćerkom više puta je hapšen od strane Gestapoa i ustaša. Pomagao je ljudima koje su uhapsili nacisti otkupljujući ih ili organizirajući bijeg. Godine 1943. bio je zatvoren zbog davanja većeg novca jugoslovenskim partizanima i zatočen u ogranku koncentracionog logora u Aleksandrovcu. Zbog poznavanja njemačkog, ponuđeno mu je da potpiše Volksliste, ali je Burda to odbio. U avgustu 1944. godine poslan je na prinudni rad u njemački radni logor u Novoj Topoli, odakle je nakon mjesec dana uspio pobjeći. Godine 1944. vratio se u Banju Luku, gdje je živio do kraja rata. 1945. godine predao je ambasadi u Beogradu volju da ponovo aktivira počasni konzulat. Međutim, njegov prijedlog je odbijen zbog njegovog klasnog porijekla. Ipak, pomogao je Poljacima koji su željeli da se vrate iz Bosne u Poljsku.
Tokom Titove vladavine, njegova kompanija je nacionalizovana. Do 1966. radio je u državnim ribnjacima u Jugoslaviji kao savjetnik. Zatim je radio u fabrici celuloze u Banjoj Luci. Nakon što je otpušten odatle, morao je da se izdržava od povremenih poslova, uglavnom kao prevodilac (znao je osam jezika: poljski, srpskohrvatski, njemački, francuski, engleski, holandski, italijanski, španski). Tokom ovog perioda imao je samo poljsko državljanstvo, što je značilo da nije mogao koristiti lokalni sistem socijalne i zdravstvene zaštite niti putovati u kapitalističke zemlje u kojima je imao porodicu. Stoga je 1970. godine odlučio da se odrekne poljskog državljanstva i uzme jugoslovensko.
1919. oženio se Holanđankom Helenom Luizom van't Hoff (1890–1966). Prema vjenčanom listu, Burda je u vrijeme vjenčanja već bio državljanin preporođene Poljske. Imali su kćer Herminu (1920–2016).
Umro je u Banjoj Luci 1984. Sahranjen je na mjesnom groblju Sv. Pantalejmona, a potom prebačen na katoličko groblje sv. Marka u Banjoj Luci (upisano kao Arthur Burda).
Također pogledajte
Ambasada Republike Poljske u Sarajevu Franciszek Kruszelnicki
Reference
Kategorija:Biografije, Bielsko-Biała Kategorija:Poljski diplomati Kategorija:Rođeni 1859. Kategorija:Umrli 1934. Kategorija:Poljaci u Bosni i Hercegovini