mini|Aleksander Kwaśniewski i Lech Wałęsa (2005.) mini|Aleksander Kwaśniewski i George W. Bush (2003.) mini|Aleksander Kwaśniewski (2013.) Aleksander Kwaśniewski (fonetski: Aleksander Kvasnjevski, Białogard, 15. novembra 1954. godine) je poljski političar i novinar, predsjednik Poljske (1995–2005). U godinama 1985–1989 ministar-član Vijeća ministara, 1985–1990 član predsjedništva Vijeća za zaštitu mjesta borbe i mučeništva, 1988–1991 predsjednik Poljskog olimpijskog komiteta. Osnivač Socijaldemokratije Republike Poljske, član Sejma 1991–1995. u I i II mandatu.
Mladost i obrazovanje Sin Zdzisława Kwaśniewskog (1921–1990) i Aleksandre rođene Bałasz (1929–1995). Njegov otac bio je hirurg i fudbalski sudija. Majka je bila medicinska sestra, nakon udaje se brinula o porodici i nije radila profesionalno.
U mladosti se bavio atletikom u prvoligaškom klubu BKS Iskra Białogard. 1973–1977 studirao je vanjsku trgovinu na Univerzitetu u Gdanjsku. Nije završio studije.
Djelovanje u Narodnoj Republici Poljskoj Bio je glavni i odgovorni urednik studentskog nedeljnika „itd“ (1981–1984), zatim glavni urednik „Sztandar Młodych“ („Barjaka mladih“, 1984–1985). Suosnivač prvog poljskog časopisa posvećenog kompjuterizaciji „Bajtek“, koji je osnovan 1985.
U mladosti je bio aktivista socijalističkih studentskih provladinih organizacija na nacionalnom nivou.
Godine 1977. pridružio se Poljskoj ujedinjenoj radničkoj partiji. Bio je ministar-član Vijeća ministara za mlade 1985–1987, a potom i predsjednik Odbora za omladinu i fizičku kulturu (1987–1990). Od oktobra 1988. do avgusta 1989. bio je ministar bez portfelja i predsjednik Socijalno-političkog odbora Vijeća ministara. U godinama 1988–1991 bio je na čelu Poljskog olimpijskog komiteta.
Od februara do aprila 1989. bio je učesnik Okruglog stola. U okviru toga bio je, zajedno sa Tadeuszom Mazowieckim i Romualdom Sosnowskim, kopredsjedavajući Tima za sindikalni pluralizam. Na parlamentarnim izborima 1989. godine neuspješno se kandidirao za Senat.
Politička aktivnost u Trećoj Poljskoj Republici do 1995 U januaru 1990., zajedno sa Leszekom Millerom i Józefom Oleksyjem, postao je suosnivač Socijaldemokratije Republike Poljske (kasnije Alijansa Demokratske Ljevice, polj.:Sojusz Lewicy Demokratycznej, SLD), kojom je predsjedavao do 1995. godine. U godinama 1991.–1995. bio je narodni poslanik u Sejmu. Punio je funkciju predsjednika poslaničkog kluba SLD-a.
Godine 1995. učestvovao je na predsjedničkim izborima kao kandidat SLD-a. Tokom predizborne kampanje, pitanje obrazovanja Aleksandra Kwaśniewskog izazvalo je kontroverzu, jer je u parlamentarnim anketama izjavio da je visoko obrazovan. U drugom krugu izbora održanom 19. novembra 1995. godine suočio se sa Lechom Wałęsom, koji je tražio reizbor. Pobijedio je sa 51,7% glasova . Vrhovni sud je rezolucijom od 9. decembra 1995. usvojenom sa odnosom glasova 12:5, odlučio da lažne informacije koje je Kwaśniewski dao o njegovom obrazovanju ne mogu uticati na ishod izbora, odbacivši prijavljene proteste i time priznavši izbore kao validne.
Kandidovao se za reizbor na predsjedničkim izborima 2000. godine. Na glasanju 8. oktobra 2000. osvojio je 53,9% glasova, pobedivši u prvom krugu.
Predsjednik Republike Poljske Dana 23. decembra 1995. godine, Aleksander Kwaśniewski je položio zakletvu kao predsjednik.
Kao predsjednik ugostio je, između ostalih, i predsjednike Sjedinjenih Država Billa Clintona (1997) i Georgea W. Busha (2001. i 2003.), papu Ivana Pavla II tokom njegovog hodočašća u Poljskoj (1997., 1999., 2002.), cara Japana Akihita (2002.), britansku kraljicu Elizabetu II (1996.). Krajem 2004. godine, tokom tzv. narandžaste revolucije u Ukrajini, postao je posrednik na inicijativu Łeonida Kuczme. Aktivno je učestvovao u razgovorima između Viktora Juščenka i Viktora Janukoviča.
26. februara 1999. ratificirao je pristupanje Poljske Sjevernoatlantskom savezu (NATO) tokom zajedničke ceremonije s predsjednikom Češke Republike Václavom Havelom.
16. aprila 2003. godine predvodio je poljsku državnu delegaciju na samitu Evropske unije u Atini, tokom kojeg je potpisan sporazum o pristupanju EU. 23. jula iste godine ratifikovao je ugovor o pristupanju Republike Poljske. Poljska je pristupila EU 1. maja 2004. godine.
17. marta 2003. na zahtjev premijera Leszka Millera, donio je odluku o korištenju poljskog vojnog kontingenta u jačini do 200 vojnika kao dio snaga međunarodne koalicije da doprinese provođenju rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija br. 1441 od 8. novembra 2002. i povezane prethodne rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a od strane Iraka. Misija poljskog kontingenta završena je 2008. godine.
Aleksander Kwaśniewski je kokreirao projekat i učestvovao u kampanji za ustavni referendum 25. maja 1997. za usvajanje Ustava Republike Poljske, koji je potpisao 16. jula 1997. godine.
Aleksander Kwaśniewski je pomilovao 4.245 ljudi tokom dva mandata, a odbio je da pomiluje 2.112 ljudi.
Aktivnosti nakon predsjedavanja Nakon što je napustio funkciju, nastavio je svoju aktivnost kao dio fondacije Aleksandra Kwaśniewskog „Amicus Europae“ osnovane 2004.
Od 2006. godine kao gostujući profesor predavao je, između ostalih, i na Univerzitetu Georgetown.
Godine 2007. izabran je za predsjednika programskog vijeća koalicije lijevog centra Ljevica i Demokrate. Iste godine je objavljeno da će Aleksander Kwasniewski biti kandidat za premijera ako ova stranka pobijedi. On je 21. oktobra 2007. godine, nakon slabijeg od očekivanog izbornog rezultata Ljevice i Demokrata, objavio da se povlači iz politike.
Privatni život mini|Vjenčanje Aleksandra i Jolante (1979.) U novembru 1979. oženio se Jolantom Konty. Iz ovog braka dolazi njihova ćerka Aleksandra. 2005. godine, na kraju drugog predsjedničkog mandata, par se vjenčao u crkvenoj kapeli u palati.
On se deklarira kao agnostik. Istovremeno je podržao uključivanje pozivanja na kršćanstvo u preambulu ugovora o uspostavljanju Ustava za Evropu.
Reference
Vanjski linkovi
Kategorija:Rođeni 1954. Kategorija:Živi ljudi Kategorija:Poljski novinari Kategorija:Poljski predsjednici Kategorija:Biografije, Białogard