right|330px right|330px|thumb|Bilijarski štap i njegovi osnovni dijelovi: • – odbojnik /deblji kraj/ • – stražnja kap(ic)a • – bliži kraj • – namotak/rukavac • – umeci i/ili obloge • – drška za ruku • – bliži deblji dio za držanje • – dio ispred drške za ruku• – pointeri za ciljanje • – stražnji navoj • – prednji navoj • – spoj(nica) • – udarni dio štapa • – kupasti dio udarnog dijela štapa • – prednja kap(ic)a, ferula • – vrh, dalji kraj /tanji kraj/ Bilijarski štap (ili, jednostavno: štap; također: snuker štap), ke ili ke štap, ili tak, dio je sportske opreme neophodan za igre bilijar, snuker i karambol. Koristi se za udaranje loptice (lopte), obično bijele loptice. Štapovi su zašiljeni, obično dugi otprilike 1,5 m i najčešće mase 450 g – 600 g, pri čemu profesionalci teže prosjeku od 540 g. Štapovi za karambol imaju uglavnom kraći domet, iako je dužina štapa prvenstveno faktor visine igrača i dužine ruke. Većina štapova napravljena je od drveta, ali je drvo povremeno prekriveno ili sjedinjeno s drugim materijalima – uključujući grafit, karbonska vlakna () i/ili stakloplastiku ('fajberglas').
Za englesko i srodna jezička govorna područja u upotrebi je češće naziv ke (, od ); za ovaj naziv, ke, zastarjeli izraz koji se koristio od 16. do ranog 19. stoljeća je bilijarski štap ().
Historija 427px|thumb|right|Čovjek igra bilijar štapom i žena topuzom; iz ilustracije u knjizi Michaela Phelana iz 1859,
Preteča štapa bio je topuz, alat sličan laganoj palici za golf, sa vrhom koji se općenito koristio za guranje a ne udaranje ke (bilijarske) loptice. Kada bi se loptica našla tik uz okvir bilijarskog stola, upotreba topuza je bila otežana (vrh ne može stati ispod ivice okvira da bi se loptica udarila ravno), a do 1670. godine iskusni igrači su često koristili stražnji kraj topuza kao alternativno rješenje. Izraz 'ke' dolazi od , francuske riječi za "rep", prema toj praksi ili načinu upotrebe, dok je stil udaranja na kraju doveo do razvoja zasebnih štapova, bez vrhova, oko 1800. godine, koji su se u početku koristili kao pomoćni za topuze, koji su ostali u upotrebi sve do 19. stoljeća. U javnim sobama za bilijar samo su vješti igrači smjeli koristiti ke, jer bi krhku tkaninu početnici mogli pocijepati. Uvođenje kea, te nove opcije igre koje je omogućilo, doveli su do razvoja okvira s većom stopom odbijanja; u početku su se punili platnom ili pamukom, ali kasnije gumom.
thumb|left|Ekstremni udarac Williama A. Spinksa tokom egzibicione igre 1893. protiv Jacoba Schaefera, Sr. Kad je počeo od donje lijeve strane, njegova ke loptica nastrano skreće prema i karomira se od jednu objektnu lopticu, a potom – zahvaljujući ekstremnom spinu – odbija o okvir četiri puta, nakon čega se na kraju otkotrlja za savršen, poentirajući udarac u drugu objektnu lopticu. Spinks je izgubio ovu partiju. Ideja kea je prvobitno bila da se pokuša udariti loptica što je centralnije moguće kako bi se izbjegao promašaj. Koncept kojim se ostavlja 'spin' na loptici poznat je prije nego što su izmišljeni vrhovi za štapove ke; npr. jako udaranje u dno bijele loptice (ke loptice) za rezultat ima vraćanje unazad bijele loptice nakon kontakta sa objektnom lopticom koja dobije spin ka naprijed. François Mingaud je proučavao igru bilijara dok je bio držan u Parizu kao politički zatvorenik i eksperimentisao je s kožnim vrhom štapa kea. Godine 1807. pušten je i demonstrirao je svoja otkrića. Mingaud je također zaslužan za davanje dokaza da se podizanjem štapa vertikalno, u poziciju koja se zauzimala topuzom, može izvesti ono što je dan-danas poznato kao " udarac".
U danima prije nego što je uveden vrh, bilo je uobičajeno da igrači uvrću krajeve svog štapa u gipsani zid ili plafon tako da se na kraju formira naslaga nalik kredi kako bi se smanjila mogućnost promašaja, što je dovelo do uvođenja moderne bilijarske krede. Prvi sistematski marketing krede napravio je John Carr, u sobama za bilijar Johna Bartleya u Bathu. Carr i Bartley su ispitivali kako se udarac (koji rezultuje 'sidespinom', sajdspin) može iskoristiti u korist igrača; Carr je počeo prodavati kredu u malim kutijama. Nazvao je ovo "praškom za zavijanje" (), a magični utisak ostavljen na javnost omogućio mu je prodaju po većoj cijeni nego kad bi se shvatalo da je to samo kreda u maloj kutiji. , američki izraz za sidespin, potječe od britanskog otkrića efekata sidespina, jer dolazi od francuske riječi za topuz (na engleskom ).
Vrste Bilijarski i snuker štapovi su prosječne dužine oko 140 cm – 150 cm (57–59 in) i razvrstavaju se u tri glavna tipa. Najjednostavniji tip je jednodijelni štap; oni se uglavnom nalaze u bilijarskim salama za zajedničku upotrebu. Imaju ujednačen konus, što znači da se ravnomjerno smanjuju u promjeru od kraja ili stražnjeg dijela do vrha. Drugi tip je dvodijelni štap, podijeljen u sredini radi lakšeg transporta, obično u futroli ili torbici. Treća varijanta je još jedan dvodijelni štap, ali sa spojem smještenim tri četvrtine niže – obično 30 cm ili 40 cm (12 in ili 16 in) od stražnjeg dijela – poznat kao "tričetvrtinski dvodijelni štap", koji koriste igrači snukera.
Obični bilijar Tipičan dvodijelni štap za obični bilijar pravi se uglavnom od tvrdog ili kamenog javora, sa ferulom od fajberglasa ili fenolne smole, obično dužine 19 mm – 25 mm (0,75 in – 1 in), te čeličnim spojnim navojem i (pin je protruzija u spoju). Bilijarski štapovi u prosjeku dugi oko 150 cm (59 in), obično su dostupni mase 0,48 kg – 0,60 kg (17 oz – 21 oz), pri čemu su najčešći oni mase 0,54 kg (19 oz); obično imaju vrh prečnika u rasponu 12 mm – 14 mm. Kupasti/konusni dio (profil osovine štapa kako se povećava u prečniku od vrha do spoja), sa osovinom koja se postepeno smanjuje u prečniku od spoja do ferule, favoriziraju neki i dalje, ali "pro" konus je sve popularniji, prav na većini dužine osovine od stražnje strane ferule, a širi se do prečnika spoja samo u posljednjih do osovine. Iako postoji mnogo proizvođača bilijarskih štapova po narudžbi, veliki broj kvalitetnih bilijarskih štapova proizvodi se naveliko. Posljednjih godina moderni materijali kao što su fajberglas, karbonska vlakna, aluminij itd., sve više se koriste za osovine i kundake. Trend ka eksperimentisanju sa gumom, memorijskom pjenom i drugim mehkim omotačima, također je prisutan.
Karambol Karambolski ( – karambol(a)) štapovi su kraći i lakši od bilijarskih štapova, sa kraćom ferulom, debljim bližim dijelom i spojem, drvenim pinom spoja (idealno) i spojem bez navoja, cjelovito kupastim konusom i vrhom manjeg prečnika. Tipične dimenzije su: dužina 140 cm (54 in – 56 in), masa 0,47 kg – 0,52 kg (16,5 oz – 18,5 oz), te vrh prečnika 11 mm– 12 mm. Specijalizacija čini štap čvršćim, za rukovanje težim bilijarskim lopticama i djelovanjem da se umanji deflekcija. Drvo koje se koristi za štapove za karambol može varirati u velikoj mjeri, a većina kvalitetnih karambolskih štapova ručno je rađena.
Snuker thumb|Snuker štap sa dva odvojiva nastavka Sa 140 cm – 150 cm (57 in – 58 in), štap dizajniran za snuker (snooker) je obično kraći od tipičnog bilijarskog štapa od 150 cm (59 in) i ima odvojive produžetke stražnjeg dijela čime dužina štapa postaje veća za 15 cm (6 in) ili više.Pogledajte online i offline prodavce. Praktično, svi moderni snuker štapovi su dužine 56,5 in – 59 in, pri čemu je dužina 57 in prisutna na oko 90% tržišta (od velikih proizvođača, samo jedan je zadano postavljen na 58 in). Težina se kreće u rasponu 15 oz – 19 oz (0,48 kg – 0,54 kg) Vrhunski štapovi su gotovo uvijek kompatibilni s jednim ili više tipova produžetka stražnjeg dijela i često uključuju jedan. Mnogi snuker štapovi su spojeni, obično mesinganim spojnicama, ili čak nazad prema debljem kraju dijela za držanje, čime je dalji udarni dio neobično dugačak – to nije na pola puta, gdje su spojevi običnog bilijarskog i štapa za karambol. Ovo zahtijeva ekstremno dugačku kutiju za spremanje. Neki modeli su spojeni na dva mjesta, pri čemu duga osovina ima glatki i suptilni spoj . Vrhovi štapova za snuker obično su prečnika 8,5 mm – 10,5 mm kako bi se pružila veća preciznost i finoća kod loptica za snuker, koje su manje od loptica za bilijar i karambol. Snuker kundaci su obično ravni sa jedne strane tako da se štap može postaviti da leži ravno na donjem osnovnom dijelu stola i klizi duž platna ispod obloga stola koje ublažavaju udarac; ovako se omogućava udarac u osnovnu lopticu veoma blizu obloge koja ublažava udarac kada je osnovna loptica 'zaleđena' pri ovoj oblozi (takav udarac nije po pravilima u igrama bilijar ili karambol prema većini pravilnika). Ovaj taktilni ravni dio stražnjeg dijela također pomaže igraču da razvije vrlo specifičan način držanja štapa, dosljedan pri svakom udarcu za vrlo ujednačenu finesu držanja štapa i uslijedjelog udarca kao cjelovitog manevra (snuker, u slučaju mnogo ako ne i većine udaraca, zahtijeva mnogo više preciznosti nego pri igranju običnog bilijara). Težina štapova za snuker varira u rasponu 454 g – 510 g (približno 16 i 18 unci). I dok je lakši štap obično za početnike da razviju ispravnu tehniku na početku, neki profesionalni igrači snukera koriste lakše štapove – 425 g – 468 g (15 oz– oz); neki od takvih igrača su: Joe Davis, John Spencer, Terry Griffiths, Mark Williams, Paul Hunter. Tačka ravnoteže štapa je obično 41 cm – 46 cm (16 in – 18 in) od stražnjeg kraja.
Minimalna dužina štapa za snuker Službena pravila i za snuker i za bilijar navode da "Bilijarski štap ne smije biti kraći od 3 ft (914 mm) dužine i ne treba pokazivati ikakve promjene u odnosu na tradicionalni konusni oblik i formu, s vrhom, koji se koristi za udaranje primarne lopte, osigurano na tanjem kraju.". Ovo pravilo je uvedeno nakon incidenta 14. novembra 1938. kada je Alec Brown igrao sa Tomom Newmanom u Thurston's Hallu (takmičenje ). U trećem kadru, Brown je ubacio crvenu, nakon čega je bijela loptica ostala među nekoliko crvenih, sa samo uskim prolazom do crne, jedine boje koja nije krucijalna za snuker, a koja je bila blizu svog mjesta. Igranje ovoga sa konvencionalnom opremom bilo bi nezgodno. Na iznenađenje gledalaca, Brown je izvadio mali štap veličine naliv pera iz džepa svog prsluka, obradio ga kredom i odigrao potez. Newman je protestirao zbog ovoga.
Sudija, Charles Chambers, zatim je pregledao oruđe, traku od ebanovine dugačke oko pet inča, sa jednim krajem koji je bio vrh štapa. Chambers je odlučio da dosudi faul (prekršaj), a Newmanu je dodijelio sedam poena. Odgovarajući na pitanja, sudija je citirao pravilo koje kaže da se se svi potezi moraju izvoditi vrhom štapa, tako da "naliv pero" štap nije smatrao validnim štapom. Osam dana kasnije sastao se Savez i Kontrolno vijeće bilijara, koje je posjedovalo pravila, te odlučilo da uvede novo pravilo, koje je razrađeno u današnju verziju: "Bilijarski štap, kako ga priznaje Vijeće za bilijar i kontrolu, ne treba biti manji od tri stope u dužini, i ne treba pokazivati ikakvo značajno odstupanje od tradicionalnog i općeprihvaćenog oblika i forme."
Specijalizirani štapovi Proizvođači također pružaju niz specijal(izira)nih štapova prilagođenih određenim udarcima. Obični štapovi za razbijanje imaju vrhove napravljene od vrlo tvrde kože (ponekad slojevite) ili fenolne smole kako bi se osiguralo da se puna snaga udarca prenese na udarnu loptu tokom udarca za razbijanje, te kako bi se izbjeglo prekomjerno habanje vrhova i ferula glavnog štapa kojim igrači igraju. Štapovi za razbijanje sa fenolnim vrhom često imaju spojeni fenolni vrh, umjesto dva odvojena dijela.