Masakri 1848–1849. u Transilvaniji počinjeni su tokom Mađarske revolucije. Prema istraživanju mađarskog historičara Ákosa Egyeda, 14.000 do 15.000 ljudi masakrirano je u Transilvaniji u tom periodu. Među žrtvama je bilo 7500–8500 Mađara, 4400–6000 Rumuna i približno 500 Transilvanijskih Sasa, Armena, Jevreja i pripadnika drugih grupa.Egyed Ákos, Erdély 1848–1849, Pallas Akadémia Könyvkiadó, Csíkszereda, 2010, str. 517.

Masakri nad Mađarima Dana 18. oktobra 1848. Rumuni su napali i ubili stanovnike sela Kisenyed (Sângătin), u blizini Nagyszebena (Sibiu). Drugi važan događaj u sukobu 1848–1849. bio je masakr u Nagyenyedu (Aiud) (8. i 9. januara 1849); Rumuni su tada masakrirali 600–1000 ljudi u gradu. Osim toga, trupe transilvanijskih Rumuna u organizaciji Avrama Iancua, koje su podržavale cara Austrije, borile su se protiv organizovanih mađarskih snaga iz Zalatne (Zlatna) i Körösbánya (Baia de Criș).

U borbi kod Zalatne u oktobru 1848. ubijeno je otprilike 640 građana, među kojima su bili učitelji, svećenici, ljekari i trgovci. Iz gradske riznice opljačkano je 13.000 zlatnika i 20.000 srebrnjaka. Masakr je potakao i vodio lokalni rumunski advokat Petru Dobra. U Boklyi je ubijeno 30 Mađara. Približno 200 Mađara ubijeno je u Gerendkeresztúru (Grindeni), a devedesetak pretučeno nasmrt u blizini Marosújvára (Ocna Mureș).

Hronološki spisak Masakri sa zabilježenim, većinom civilnim mađarskim žrtvama dogodili su se u sjedećim mjestima: Masakr Datum Lokacija Županija Današnji naziv Žrtve Napomene Algyógy Oktobar 1848. Algyógy Hunyad Geoagiu 85György Gracza, History of the 1848–49 Hungarian War of Independence, Budimpešta, 1894, sv. II, str. 424. Većinom civili Borosbocsárd Oktobar 1848. Borosbocsárd Alsó-Fehér Dio Ighiua 73 Većinom civili Diód Oktobar 1848. Diód Alsó-Fehér Stremț 25 Lokalne plemićke porodice"Spisak ljudskih žrtava koje su pale na različite načine tokom nedavne revolucije u krunskoj zemlji Transilvaniji", Beč, 1851, 24–25. Gyulafehérvár Oktobar 1848. Gyulafehérvár Alsó-Fehér Alba Iulia 42 Masovna tortura, paljevina i masakr nad civilima Gerendkeresztúr Oktobar 1848. Gerendkeresztúr Torda Dio Chețanija 200 Civili Székelykocsárd Oktobar 1848. Székelykocsárd Aranyosszék Lunca Mureșului 60 Civili Hátszeg Oktobar 1848. Hátszeg Hunyad Hațeg 15 Civili masakrirani po zapovijedi rumunskog pravoslavnog sveštenika Marosújvár Oktobar 1848. Marosújvár Alsó-Fehér Ocna Mureș 90 Civili koji su živjeli u graduPál Péter Domokos, Rendületlenül, Eötvös Kiadó–Szent Gellért Egyházi Kiadó, 1989, 33–34. Mikeszásza Oktobar 1848. Mikeszásza Alsó-Fehér Micăsasa 150 Masakrirani svi lokalni stanovnici osim jedne porodiceJakab Elek, The War of Independence, Budimpešta, 1894, sv. II, str. 385. Kisenyed 14. oktobar 1848. Kisenyed Alsó-Fehér Sângătin 140–175 Civili Zalatna 22–24. oktobar 1848. Zalatna Alsó-Fehér Zlatna 700 (Mađari, Nijemci)Ignatz Reinbold, Memories of Dr Ignatz Reinbold Chamber Doctor of the Town of Zlatna ; pristupljeno: 18. 6. 2020. Svi mađarski civili pobjegli su iz grada, ali su napadnuti kod sela Presaca Ampoiului i masakrirani bez izuzetka. Grad je potpuno uništen.Jancsó Benedek, History and Current State of Romanian Irredentist Movements, Budimpešta, 1896, sv. II, str. 682.Mihály Horváth, History of the War of Independence of Hungary, Budimpešta, 1894, sv. II, str. 405. Magyarigen 29. oktobar 1848. Magyarigen Alsó-Fehér Ighiu 200 Masakrirano je cjelokupno mađarsko stanovništvo u selu, osim mađarskog svećenika.Mátyás Vilmos, "Utazások Erdélyben", Panoráma, 1977, 56.György Gracza, History of the 1848-49 Hungarian War of Independence, Budimpešta, 1894, sv. II, str. 420. Boklya 30. oktobar 1848. Boklya Bihar Bochia 30 Većinom civili Felvinc 13. novembar 1848. Felvinc Aranyosszék Unirea 200 Cijelo je selo uništeno, a većina civila masakrirana. Köpec 9. decembar 1848. Köpec Háromszék Căpeni 51 Nakon pobjede carskih trupa kod Hídvég nad Sekeljima iz županije Háromszék, Austrijanci su poslali rumunske i saske pobunjenike, koji su im pružali podršku u bici, da opljačkaju selo. Pobunjenici su spalili selo, ubivši 51 osobu, među njima čak i penzionisanog oficira carske vojske koji je tu živio.Lajos Demeter, Háromszék 1848-ban, önvédelmi harca november 12. - 1849. január 5. között (kronológia) Acta2006. Határvidék 1762–1918 (2. rész), str. 237. Hétfalu 23. decembar 1848. Hétfalu Brassó Sedam sela 55 Velika jedinica rumunskih pobunjenika stigla je, spalila i opljačkala ove lokalitete, ubivši 55 Čango-Mađara.Veres Emese Gyöngyvér: A hétfalusi csángók 1848-49-es emlékhelyei Honismeret, 1999 (27. évfolyam) 3. sz., str. 24–26. Nagyenyed 8–17. januar 1849. Nagyenyed Alsó-Fehér Aiud 600–1000 Većinom civili. Cijeli grad s drevnim koledžom Bethlen spaljen je i uništen,Gerő, Patterson (1995), str. 102. uz masovna silovanja i torture.Gábor Kemény, Nagy-Enyednek és vidékének veszedelme 1848-49-ben: történeti vázlat, Pešta, 1863, str. 347-348. Alsójára 15. januar 1849. Alsójára Torda Iara 150 CiviliGyörgy Gracza, History of the 1848-49 Hungarian War of Independence, Budimpešta, 1894, sv. III, str. 433. Borosbenedek Januar 1849. Borosbenedek Alsó-Fehér Benic 400 Po naredbi rumunskog grkokatoličkog svećenika pobijeno je cjelokupno mađarsko stanovništvo. Hari Januar 1849. Hari Alsó-Fehér Heria 18 Abrudbánya 9. i 17. maj 1849. Abrudbánya Alsó-Fehér Abrud 1100–1200 Masovne torture i silovanja. Žrtve su većinom bili lokalni rudari i gradski službenici, s cijelim njihovim porodicama. Bucsesd 9. maj 1849. Bucsesd Hunyad Buceș 200

Ova tabela sadrži samo evidentirane žrtve, međutim, tačan broj poginulih civila teško je odrediti. Postoje deseci sela širom Transilvanije u kojima je nepoznat broj masakriranih mještana (pretežno Mađara). Štaviše, ovi brojevi možda ne uključuju one koji nisu stradali u masakrima sami po sebi nego tokom zatočeništva, bijega, nestanka ili prisilnog preseljenja u Naszód, Hátszeg ili Monorfalvu od Rumuna.Farkas Szilágyi, "Alsó Fehér vármegye 1848-49-ben", u: Alsó Fehér vármegye monmográfiája III, prvi tom, Nagyenyed, 1898.

Ubrzo nakon rata, 1850. godine, habsburški sud sačinio je spisak žrtava. Međutim, autentičnost spiska s vremenom je dovedena u pitanje i žestoko kritikovana jer je sastavljen samo u područjima naseljenim Rumunima i Sasima, dok su vlasti ignorisale čak i spominjanje nekih od najvećih masakra nad mađarskim civilima u Transilvaniji, kao što su oni u Nagyenyedu, Abrudbányi ili Zalatni.Ákos Egyed, Erdély 1848–1849, Pallas Akadémia Könyvkiadó, Csíkszereda, 2010, str. 507–509.

Među žrtvama rumunskih masakara bile su važne mađarske ličnosti ili njihovi srodnici. Mária, sestra mađarskog dramaturga Imre Madácha, uhvaćena je s mužem i sinom, a rumunski pobunjenici sve su ih ubiliMenyhért Palágyi, / Madách Imre élete és költészete, Athenaeum, 1900, str. 75. i bacili pred svinje da ih pojedu./ Madách Imre a szabadságharcban, A Nógrád Megyei Levéltár történeti blogja. Roditelje i braću i sestre prve žene istraživačice Afrike, Florence Baker (njeno izvorno, mađarsko ime bilo je Flóra Sass), ubila je rumunska milicija, koju je predvodio Ioan Axente Sever u Nagyenyedu tokom masakra nad mađarskim stanovništvom u tom gradu 8. januara 1849.Csaba Komáromi, / "Magyarok a fekete földrészen", Belvedere Meridionale 2010 / XXII, 1–2, str. 55.

Masakri nad Rumunima

Početak: Sukob u Mihálcfalvi Ohrabreni prosvijećenim izjavama peštanskih revolucionara o oslobođenju svih kmetova u Ugarskoj i ukidanju feudalizma, kao i deklaracijama rumunskih narodnih skupština 30. aprila i 15. maja u transilvanijskom gradu Balázsfalvi (Blaj), seljani iz Mihálcfalve (Mihalț) u južnoj Transilvaniji nezakonito su zauzeli parcelu koja je pripadala porodici Esterházy. Dana 1. juna 1848. imenovan je carski komitet u Gyulafehérváru (Alba Iulia) i poslan u Mihálcfalvu da istraži nezakonitosti koje su se dogodile u maju. Međutim, hiljade naoružanih seljaka iz Obrázse (Obreja), Oláhcsesztve (Cistei) i Alsókarácsonfalve (Crăciunelu de Jos) okupile su se protiv njih i spriječile ih da uđu u selo. Sljedećeg dana, 2. juna 1848, Anton von Puchner, zapovjednik austrijskih trupa u Transilvaniji, poslao je službeni puk iz Gyulafehérvára da razoruža naoružane seljake i garantuje sigurnost carskog komiteta tokom njihove istrage. Međutim, seljaci su se odupirali i u oružanom sukobu koji je uslijedio ubijeno je 12 rumunskih seljaka i jedan mađarski vojnik. Drugi izvori navode da je broj ubijenih rumunskih seljaka iznosio 14, uz još 50 ranjenih, od kojih su mnogi kasnije umrli. Ovo je bio prvi transilvanijski oružani sukob 1848.

Važan strateški korak Von Puchnera u danima koji su prethodili sukobu bio je njegov izbor da protiv naoružanih rumunskih seljaka bude poslan puk koji su činili isključivo Sekelji. Time je odigrao veliku ulogu u zaoštravanju političko-etničkih razlika u regiji i daljnjoj radikalizaciji rumunskih i mađarskih seljaka u Transilvaniji. Budući da je moć Austrijanaca opadala zbog početnih uspjeha austrijskih, čeških, slovačkih, poljskih i mađarskih revolucionara širom Habsburškog carstva, događaji u Mihálcfalvi objavljeni su u procarskim novinama Der Siebenbürger Bote i tumačeni kao radikalni nađarski napad na rumunske civile, uprkos činjenici da su u vrijeme sukoba graničari Sekelji još bili direktno podređeni carskom dvoru i Von Puchneru, glavnom zapovjedniku austrijskih trupa u Transilvaniji. Događaj, praćen procarskom propagandom, dodatno je potakao nemire i neprijateljstvo u regiji i uveliko doprinio masovnom naoružavanju transilvanijskih Rumuna i organizaciji druge narodne skupštine u Balázsfalvi u septembru 1848.

Daljnji incidenti