Holocenski kalendar, također poznat kao Holocenska era ili Ljudska era (HE), jest sistem numerisanja godina koji dodaje tačno 10.000 godina trenutno dominantnoj šemi numerisanja (AD/p. n. e. ili CE/n. e), smještajući svoju prvu godinu blizu početka geološke epohe holocena i neolitske revolucije, kada su ljudi prešli sa načina života lovaca-sakupljača na poljoprivredu i fiksna naselja. Godina po gregorijanskom kalendaru, 2025 po Holocenskom kalendaru je 12025. HE šemu prvi je predložio Cesare Emiliani 1993. (11993. HE), iako su slični prijedlozi za početak novog kalendara na isti datum izneseni decenijama ranije. Emiliani je time odbacio svoj prvobitni prijedlog da se era uskladi sa julijanskim ciklusima od 7980 godina, tj. da počne s epohom 4713. p. n. e. (5288. HE).

Pregled Cesare Emilianijev prijedlog za reformu kalendara nastojao je riješiti niz navodnih problema sa trenutnom erom Anno Domini, također nazvanom Nova era, koja broji godine općeprihvaćenog svjetskog kalendara. Ta pitanja uključuju:

Era Anno Domini nema godinu "nula", s 1. godinom prije nove ere nakon koje odmah slijedi 1. godina nove ere, što otežava izračunavanje vremenskih raspona. Godine p. n. e. se odbrojavaju unazad pri prelasku iz prošlosti u budućnost, što dodatno komplicira izračunavanje vremenskih raspona. Datum rođenja Isusa je manje univerzalno relevantan epohalni događaj od približnog početka holocena. Era Anno Domini zasniva se na pogrešnim ili spornim procjenama godine rođenja Isusa iz Nazareta. Era smješta Isusovu godinu rođenja u 1. godinu nove ere, ali moderni naučnici su utvrdili da je vjerovatnije da je rođen 4. prije nove ere ili prije. Emiliani je tvrdio da zamjena spornog datuma približnim početkom holocena ima više smisla.

Umjesto toga, HE koristi "početak ljudske ere" kao svoju epohu, proizvoljno definiranu kao 10.000. prije nove ere i označenu kao 1. godina HE, tako da 1. godina nove ere odgovara 10.001. godini HE. Ovo je gruba aproksimacija početka trenutne geološke epohe, holocena (naziv znači potpuno nedavan). Motivacija za ovo je da se vjeruje da je ljudska civilizacija (npr. prva naselja, poljoprivreda itd.) nastala u ovom vremenu. Emiliani je kasnije predložio da se početak holocena fiksira na isti datum kao i početak njegove predložene ere.

Prednosti Zagovornici ljudske ere tvrde da ona olakšava geološko, arheološko, dendrohronološko, antropološko i historijsko datiranje, kao i da svoju epohu zasniva na događaju koji je univerzalno relevantniji od Isusovog rođenja. Svi ključni datumi u ljudskoj historiji mogu se navesti korištenjem jednostavne rastuće skale datuma, pri čemu manji datumi uvijek dolaze prije većih datuma. Još jedna prednost je što era holocena počinje prije ostalih kalendarskih era, tako da bi mogla biti korisna za poređenje i konverziju datuma iz različitih kalendara.

Tačnost Kada je Emiliani raspravljao o kalendaru u naknadnom članku 1994, spomenuo je da ne postoji dogovor o datumu početka epohe holocena, s procjenama u to vrijeme koje se kreću između 12.700 i 10.970 godina BP. Od tada su naučnici poboljšali svoje razumijevanje holocena na osnovu dokaza ledenih jezgara i sada mogu preciznije datirati njegov početak. Konsenzusni stav je formalno usvojen od strane IUGS-a 2013, postavljajući njegov početak na 11.700 godina prije 2000. (9701. p.n.e), oko 300 godina kasnije od epohe holocenskog kalendara.

Ekvivalentni prijedlozi Godine 1924. Gabriel Deville predložio je upotrebu Calendrier nouveau de chronologie ancienne (CNCA), koji bi počeo 10.000 godina prije 1. nove ere, što je identično Emilianijevom mnogo kasnijem prijedlogu.

Od 1929, pristalice Dievturībe koriste Latviskā ēra (latvijska era) koja počinje u istoj tački; ​​ovo se poklapa sa prvim prilivom stanovnika na teritoriju današnje Latvije (10500–10047. p.n.e). Prema latvijskoj eri, 12025. je napisana za 2025. godinu nove ere. Detaljno objašnjenje latvijske ere od strane Ernesta Brastiņša prvi put je objavljeno 1934.

Godine 1963. E.R. Hope je predložio upotrebu Anteriorne epohe (AE), koja također počinje na istoj tački.

Konverzija Konverzija iz julijanskog ili gregorijanskog kalendara u ljudsku eru može se postići dodavanjem 10.000 godini nove ere/nove ere. Godina, 2025, može se transformirati u holocensku godinu dodavanjem cifre "1" ispred nje, što čini 12.025. godinu HE. Godine pne./pne. se konvertuju oduzimanjem broja godine pne./pne. od 10.001.

+ Calendar epochs and milestones in the Holocene calendar Gregorijanski kaneldar Događaj 10002. p. n. e. −10001. −1. HE 10001. p. n. e. −10000. 0. HE 10000. p. n. e. −9999. 1. HE Početak holocenske ere 9701. p. n. e. −9700. 300. HE Kraj pleistocena i početak holocena 4714. p. n. e. −4713. 5287. HE Epoha julijanskog dnevnog sistema: Julijanski dan 0 počinje u podne po Greenwichu 1. januara 4713. p. n.e. po proleptičkom julijanskom kalendaru, što je 24. novembra 4714. p. n. e. po proleptičkom gregorijanskom kalendaru: 10 3761. p. n. e. −3760. 6240. HE Početak kalendarske ere Anno Mundi u hebrejskom kalendaru 3102. p. n. e. −3101. 6899. HE Početak Kali Yuge u hinduskoj kosmologijiSee: Matchett, Freda, "The Puranas", p 139 and Yano, Michio, "Calendar, astrology and astronomy" in 2250. p. n. e. −2249. 7751. HE Početak Megalajskog doba, trenutne i najnovije od tri faze u holocenu. 45. p. n. e. −0044. 9956. HE Uvođenje julijanskog kalendara 1. p. n. e. 0000. 10000. HE Godina 0 prema ISO 8601 n. e. 0001. 10001. HE Početak Nove ere i Anno Domini, prema procjeni Dionysiusa Exiguusa o Isusovom utjelovljenju 622. 0622. 10622. HE Preseljenje Muhammeda iz Meke u Medinu, početak islamskog kalendara u 1. godini po Hidžri 1582. 1582. 11582. HE Uvođenje gregorijanskog kalendara 1912. 1912. 11912. HE Epoha Džuče kalendara i Kalendara Republike Kine 1950. 1950. 11950. HE Šema datiranja Epoha prije BP 1960. 1960. 11960. HE UTC epoha 1970. 1970. 11970. HE Unix-ova epoha 1993. 1993. 11993. HE Objavljivanje holocenskog kalendara . . . HE 2025. godina 10000. +10000. 20000. HE

Također pogledajte Anno Lucis BP Reforma kalendara

Reference

Dodatna literatura

Kategorija:Posebni kalendari