Hipoglikemija', ponekad zvana nizak šećer u krvi, je pad šećera u krvi na nivoe ispod normalnog, obično ispod 70 mg/dL (3,9 mmol/L). Whippleova trijada se koristi za pravilnu identifikaciju hipoglikemijskih epizoda. Definira se onda kad je glukoza u krvi ispod 70 mg/dL (3,9 mmol/L), simptomi povezani s hipoglikemijom i nestanak simptoma kada se šećer u krvi vrati u normalu. Hipoglikemija može rezultirati glavoboljom, umorom, nespretnošću, problemima s govorom, konfuzijom, ubrzanim otkucajima srca, znojenjem, drhtavicom, nervozom, glađu, gubitkom svijest, epilepsijakim napadima ili smrću.
Definicija Hipoglikemija, također nazvana nizak šećer u krvi ili nizak nivo glukoze u krvi, je nivo šećera u krvi ispod 70 mg/dL (3,9 mmol/L).
Nivo šećera u krvi prirodno varira tokom dana, a tijelo normalno održava nivo između 70 i 110 mg/dL (3,9–6,1 mmol/L). Iako 70 mg/dL (3,9 mmol/L) je donja granica normalne glukoze, simptomi hipoglikemije se obično ne javljaju sve dok šećer u krvi ne padne na 55 mg/dL (3.0 mmol/L) ili niže. Nivo glukoze u krvi na kojem se razvijaju simptomi hipoglikemije kod osobe s nekoliko prethodnih epizoda hipoglikemije može biti čak i niži.
Whippleova trijada Sami simptomi niskog šećera u krvi nisu dovoljno specifični da bi okarakterizirali hipoglikemijsku epizodu. Jedno očitanje šećera u krvi ispod 70 mg/dL također nije dovoljno specifično da bi okarakteriziralo hipoglikemijsku epizodu. Whippleova trijada je skup od tri uvjeta koji moraju biti ispunjeni da bi se precizno okarakterizirala hipoglikemijska epizoda.
Tri uvjeta su sljedeća Prisutni su znakovi i simptomi hipoglikemije (pogledajte odjeljak ispod o Znacima i simptomima) Prisutna je niska vrijednost glukoze u krvi, obično manja od 70 mg/dL (3,9 mmol/L) Znaci i simptomi hipoglikemije nestaju nakon što se nivo glukoze u krvi vrati u normalu
Dob Najveća razlika u nivou glukoze u krvi između odrasle i pedijatrijske populacije javlja se kod novorođenčadi tokom prvih 48 sati života. Nakon prvih 48 sati života, Pedijatrijsko endokrinološko društvo navodi da postoji mala razlika u nivou glukoze u krvi i upotrebi glukoze između odraslih i djece. Tokom 48-satnog neonatusnog perioda, novorođenče prilagođava nivoe glukagona i epinefrina nakon rođenja, što može uzrokovati privremenu hipoglikemiju. Kao rezultat toga, bilo je poteškoća u razvoju smjernica o tumačenju i liječenju niskog nivoa glukoze u krvi kod novorođenčadi mlađe od 48 sati. Nakon pregleda podataka, Pedijatrijsko endokrinološko društvo zaključilo je da novorođenčad mlađa od 48 sati počinju reagovati na hipoglikemiju pri nivou glukoze u serumu od 55–65 mg/dL (3,0–3,6 mmol/L). Ovo je u suprotnosti sa vrijednošću kod odraslih, djece i starije dojenčadi, koja je približno 80–85 mg/dL (4,4–4,7 mmol/L).
Kod djece starije od 48 sati, serumska glukoza se u prosjeku kreće od 70 do 100 mg/dL (3,9–5,5 mmol/L), slično kao i kod odraslih. Stariji pacijenti i pacijenti koji uzimaju lijekove za dijabetes poput sulfonilureje imaju veću vjerovatnoću da će patiti od teške hipoglikemijske epizode. Whippleova trijada se koristi za identifikaciju hipoglikemije kod djece koja mogu komunicirati o svojim simptomima.
Znaci i simptomi Hipoglikemijski simptomi su podijeljeni u dvije glavne kategorije. Prva kategorija su simptomi uzrokovani niskom glukozom u mozgu, nazvani neuroglikopenijski simptomi. Druga kategorija simptoma uzrokovana je reakcijom tijela na nisku glukozu u krvi, nazvanom adrenergički simptomi. Neuroglikopenijski simptomiAdrenergički simptomi Glavobolja Zamagljen vid Umor (također se naziva zamor) Neobično ponašanje Konfuzija Vrtoglavica Teškoće s govorom ili nerazgovijetan govor Napad Gubitak svijesti (ponekad se naziva nesvjestica) Smrt, ako je hipoglikemija teškaReference: Svi doživljavaju različite simptome hipoglikemije, tako da neko sa hipoglikemijom možda nema sve gore navedene simptome. Simptomi također imaju tendenciju brzog početka. Važno je brzo izmjeriti glukozu u krvi kod nekoga ko ima simptome hipoglikemije kako bi se pravilno identificirala hipoglikemijska epizoda.
Uzroci Hipoglikemija je najčešća kod osoba sa dijabetesom koje se liječe insulinom, glinidima i sulfonilureom. Hipoglikemija je rijetka kod osoba bez dijabetesa, jer postoji mnogo regulatornih mehanizama za odgovarajuće uravnoteženje glukoze, insulina i glukagona.
Dijabetičari
Lijekovi Najčešći uzrok hipoglikemije kod dijabetičara su lijekovi koji se koriste za liječenje dijabetesa, kao što su insulin, sulfonilurea i bigvanidi. To je često zbog prekomjernih doza ili loše tempiranih doza. Ponekad dijabetičari mogu uzeti insulin u iščekivanju obroka ili užine; onda zaboravljanje ili propuštanje tog obroka ili užine može dovesti do hipoglikemije. To je zbog povećanog insulina bez prisustva glukoze iz planiranog obroka.
Hipoglikemijska nesvjesnost Ponavljane epizode hipoglikemije mogu dovesti do „hipoglikemijske nesvjesnosti“ ili smanjene sposobnosti prepoznavanja hipoglikemije.> Kako dijabetičari doživljavaju više epizoda hipoglikemije, nivo glukoze u krvi koji izaziva simptome hipoglikemije se smanjuje. Drugim riječima, ljudi bez nesvjesnosti o hipoglikemiji doživljavaju simptome hipoglikemije pri glukozi u krvi od oko 55 mg/dL (3,0 mmol/L). Oni sa nesvjesnošću o hipoglikemiji doživljavaju simptome hipoglikemije pri daleko nižim nivoima glukoze u krvi. Ovo je opasno iz više razloga. Osoba s hipoglikemijom ne samo da postaje svjesna hipoglikemije pri vrlo niskim nivoima glukoze u krvi, već joj je potreban i visok nivo ugljikohidrata ili glukagona da bi oporavila krv glukoze na normalne nivoe. Ove osobe su također izložene mnogo većem riziku od teške hipoglikemije.
Iako se tačan uzrok nesvjesnosti hipoglikemije još uvijek istražuje, smatra se da ove osobe progresivno počinju razvijati manje simptoma adrenergičkog tipa, što rezultira gubitkom simptoma neuroglikopeničnog tipa. Neuroglikopenijski simptomi su uzrokovani niskom glukozom u mozgu i mogu rezultirati umorom, konfuzijom, poteškoćama s govorom, epilepsijskim napadima i gubitkom svijesti. Adrenergički simptomi su uzrokovani reakcijom tijela na nisku glukozu u mozgu i mogu rezultirati ubrzanim otkucajima srca, znojenjem, nervozom i glađu. Pogledajte odjeljak gore: „Znaci i simptomi“ za daljnje objašnjenje neuroglikopenijskih simptoma i adrenergičkih simptoma. Što se tiče epidemiologije, nesvjesnost hipoglikemije javlja se kod 20–40% dijabetičara tipa 1.
Ostali uzroci Ostali uzroci hipoglikemije kod dijabetičara uključuju sljedeće: Post, bilo da se radi o planiranom postu ili noćnom, jer postoji dugi period bez unosa glukoze Vježbanje više nego inače jer dovodi do veće upotrebe za glukozom, posebno od strane mišića Konzumiranje alkohola, posebno u kombinaciji s lijekovima za dijabetes, jer alkohol inhibira proizvodnju glukoze Bolest bubrega, jer se insulin ne može dobro ukloniti iz cirkulacije
Osobe bez dijabetesa
Ozbiljna bolest Ozbiljna bolest može dovesti do niskog nivoa šećera u krvi. Teška bolest mnogih organskih sistema može uzrokovati hipoglikemiju kao sekundarni problem. Hipoglikemija je posebno česta kod osoba na jedinici intenzivne njege ili kod onih kojima je hrana i piće uskraćeno kao dio plana liječenja.
Sepsa, čest uzrok hipoglikemije kod ozbiljnih bolesti, može dovesti do hipoglikemije na mnogo načina. U stanju sepse, tijelo koristi velike količine glukoze za energiju. Potrošnja glukoze se dodatno povećava proizvodnjom citokina. Citokini su proteini koje tijelo proizvodi u stanju stresa, posebno kada se bori protiv infekcija. Citokini mogu inhibirati proizvodnju glukoze, dodatno smanjujući zalihe energije u tijelu. Konačno, jetra i bubrezi su mjesta proizvodnje glukoze, a u stanju sepse ti organi možda neće primati dovoljno kisika, što dovodi do smanjene proizvodnje glukoze zbog poremećaja organa oštećenjem.
Ostali uzroci ozbiljnih bolesti koje mogu uzrokovati hipoglikemiju uključuju zatajenje jetre i bubrega. Jetra je glavno mjesto proizvodnje glukoze u tijelu, a svako zatajenje ili oštećenje jetre dovest će do smanjene proizvodnje glukoze. Iako su bubrezi također mjesta proizvodnje glukoze, njihov neuspjeh u proizvodnji glukoze nije dovoljno značajan da izazove hipoglikemiju. Umjesto toga, bubrezi su odgovorni za uklanjanje insulina iz tijela, a kada je ova funkcija oštećena kod zatajenja bubrega, insulin ostaje duže u cirkulaciji, što dovodi do hipoglikemije.
Lijekovi Identificiran je niz lijekova koji mogu uzrokovati hipoglikemiju na različite načine. Dokazi umjerenog kvaliteta impliciraju nesteroidni protivupalni lijek indometacin i antimalarik kinin. Dokazi niske kvalitete impliciraju litij, koji se koristi za bipolarni poremećaj. Konačno, dokazi vrlo niskog kvaliteta impliciraju niz lijekova za hipertenziju, uključujući inhibitore enzima za konverziju angiotenzine (također nazvane ACE-inhibitori), blokatore receptora angiotenzina (također nazvane ARB) i β-adrenergičke blokatore (također nazvane beta blokatori). Ostali lijekovi s vrlo niskim kvalitetom dokaza uključuju antibiotike levofloksacin i trimetoprim-sulfametoksazol, blokator progesterona mifepriston, antiaritmik disopiramid, antikoagulant heparin i kemoterapeutik merkaptopurin.
Ako osoba bez dijabetesa slučajno uzme lijekove koji se tradicionalno koriste za liječenje dijabetesa, to također može uzrokovati hipoglikemiju. Ovi lijekovi uključuju insulin, glinide i sulfonilureju. Ovo se može dogoditi zbog medicinskih grešaka u zdravstvenoj ustanovi ili zbog grešaka u farmaceutskoj industriji, što se naziva i jatrogena hipoglikemija.
Prikrivena upotreba insulina Kada osobe uzimaju issulin bez potrebe za njim, kako bi namjerno izazvale hipoglikemiju, to se naziva prikrivena upotreba insulina ili vještačka hipoglikemija. Neki ljudi mogu koristiti inzulin kako bi izazvali gubitak težine, dok kod drugih to može biti zbog simulacija ili fakticijskog poremećaja, što je psihijatrijski poremećaj. Neprimjerena upotreba insulina najčešća je kod ljudi koji su imali iskustva s liječenjem dijabetesa, kao što su zdravstveni radnici, osobe koje imaju rođake s dijabetesom ili osobe koje same imaju dijabetes. Klasičan način za identifikaciju prikrivene upotrebe insulina je putem krvne slike koja otkriva visoke nivoe insulina s niskim nivoima C-peptida i proinzulina.
Klasičan način za identifikaciju prikrivene upotrebe inzulina je putem krvne slike koja otkriva visoke nivoe inzulina s niskim nivoima C-peptidada i proinzulina.
Hipopituitarizam, koji dovodi do smanjenog lučenje hormona rasta, još je jedan uzrok hipoglikemije kod djece, posebno kod dugih perioda posta ili povećane fizičke aktivnosti.
Greške metabolizma Ukratko,hipopituitarizam, koji dovodi do smanjenog hormona rasta, još je jedan uzrok hipoglikemije kod djece, posebno kod dugih perioda posta ili povećane fizičke aktivnosti.
Urođene greške metabolizma Ukratko, urođene greške metabolizma su grupa rijetkih genetičkih poremećaja koji su povezani s nepravilnom razgradnjom ili skladištenjem proteina, ugljikohidrata ili masnih kiselina. Urođene greške metabolizma mogu uzrokovati hipoglikemiju kod dojenčadi, a mnogo rjeđe hipoglikemiju kod odraslih.
Poremećaji koji su povezani s razgradnjom glikogena, nazvani bolesti skladištenja glikogena, mogu uzrokovati hipoglikemiju.<rename="Jameson_2018"/> Normalno, razgradnja glikogena dovodi do povećanja nivoa glukoze, posebno u stanju posta. Međutim, kod bolesti skladištenja glikogena, glikogen se ne može pravilno razgraditi, što dovodi do neprimjereno smanjenog nivoa glukoze u stanju posta, a time i do hipoglikemije. Bolesti skladištenja glikogena povezane s hipoglikemijom uključuju tip 0, tip I, tip III i tip IV, kao i Fanconijev sindrom.