Palestinski fidaijini () jesu militanti ili gerilci nacionalističke orijentacije iz redova palestinskog naroda. Većina Palestinaca smatra fidaijine borcima za slobodu, dok ih većina Izraelaca smatra teroristima.
Smatrani simbolima palestinskog nacionalnog pokreta, palestinski fidaijini su crpili inspiraciju iz gerilskih pokreta u Vijetnamu, Kini, Alžiru i Latinskoj Americi. Ideologija palestinskih fedajina bila je uglavnom lijevo nacionalistička, socijalistička ili komunistička, a njihova proklamirana svrha bila je poraziti cionizam, zatražiti Palestinu i uspostaviti je kao "sekularnu, demokratsku, nesektašku državu". Međutim, značenje sekularnog, demokratskog i nesektaškog uveliko se razlikovalo među fedaijinskim frakcijama.
Nastajući iz redova palestinskih izbjeglica koje su pobjegle ili su protjerane iz svojih sela kao rezultat Arapsko–izraelskog rata 1948,Almog, 2003, str. 20. sredinom 1950-ih, fedaijini su počeli provoditi prekogranične operacije u Izrael iz Sirije, Egipta i Jordana. Napadi fidaijina bili su usmjereni na granice Gaze i Sinaja s Izraelom. Kao rezultat toga, Izrael je poduzeo odmazdu, ciljajući fidaijine, a koji su također često ciljali građane njihovih zemalja domaćina, što je zauzvrat izazivalo još napada. Najranije infiltracije bile su prvenstveno usmjerene protiv civilnih ciljeva, međutim, neke infiltracije su bile usmjerene protiv poljoprivrednih i vojnih ciljeva. Pojas Gaze, jedina teritorija Svepalestinskog protektorata - palestinske države proglašene u oktobru 1948. - postao je središnja tačka aktivnosti palestinskih fidaijina.Facts On File, Incorporated. Encyclopedia of the Peoples of Africa and the Middle East.
Akcije fidaijina Izrael je naveo kao jedan od razloga za pokretanje Sinajske kampanje 1956, rata 1967. i invazije na Liban 1978. i 1982. Palestinske fidaijinske grupe su se ujedinile pod okriljem Palestinske oslobodilačke organizacije nakon poraza arapskih vojski u Šestodnevnom ratu 1967, iako je svaka grupa zadržala svog vođu i nezavisne oružane snage.
Definicije termina
Riječi "Palestinac" i "fidaijini" imale su različita značenja za različite ljude u različitim trenucima historije. Prema arapsko-engleskom rječniku Sakhr, fida'i - jednina množine od fidaijin - znači "onaj koji dobrovoljno riskira svoj život" ili "onaj koji se žrtvuje". U svojoj knjizi Arapsko-izraelski sukob, Tony Rea i John Wright usvojili su ovaj doslovniji prijevod, prevodeći termin fidaijin kao "samožrtvujući se".
U svom eseju "Palestinsko vodstvo i američki mediji: Promjenjive slike, sukobljeni rezultati" (1995), R.S. Zaharna komentira percepciju i upotrebu termina "Palestinac" i "fidaijin" 1970-ih, pišući:
Enciklopedija Ujedinjenih nacija i međunarodnih sporazuma Edmunda Jana Osmańczyka (2002) definira fidaijine kao "palestinske borce otpora", dok Martin Gilbert u djelu "The Routledge Atlas of the Arab-Izraelski sukob" (2005) definiše fidaijine kao "palestinske terorističke grupe". Robert McNamara fidaijine naziva jednostavno "gerilcima", kao i Zeev Schiff i Raphael Rothstein u svom djelu "Fedayeen: Guerrillas Against Israel" (1972). Fidaijin se također može koristiti za označavanje militantnih ili gerilskih grupa koje nisu palestinske.
Beverly Milton-Edwards opisuje palestinske fidaijine kao "moderne revolucionare koji se bore za nacionalno oslobođenje, a ne za vjersko spasenje", razlikujući ih od mudžahedina (tj. "boraca džihada"). Iako Palestinci pale vojnike i mudžahedina i fedaijina nazivaju šehidi (tj. "mučenici"), Milton ipak tvrdi da bi bilo političko i vjersko bogohuljenje nazivati fedaijine "ljevičarskim borcima".
Reference
Kategorija:Izraelsko-arapski sukob Kategorija:Historija Palestine Kategorija:Sueska kriza Kategorija:Vojna historija Palestine